Badr Hari 'zapalio' stadion, ali kad se pojavio Rico postalo je jasno kakvo će biti navijanje

COLLISION 2 Ulaznice za Gloryjev spektakl na stadionu u Arnhemu koji prima 40 tisuća gledatelja bile su davno rasprodane (cijene od 100 do 1000 eura), stadion se počeo puniti već u 16 sati, a u fenomenalni doživljaj odlično se uklopio naš Antonio Plazibat koji je nastupom oduševio navijače

Na povijesnom kickboxing spektaklu na GelreDomu u Arnhemu, domu nogometnog kluba Vitessea, bila je i ekipa iz poznatog zagrebačkog kondicijskog i borilačkog centra 4allGym. Na meč Rica Verhoevena i Badra Harija uputili su se šef hrvatskih kickboxing sudaca i tajnik Saveza Tomislav Novosel, bivši borac, danas trener i sudac Marko Deša, ljubitelj kickoboxinga i bivši nogometaš Zagreba Zoran Štefanac, vaš novinar, a pridružio nam se i šef kickboxing sudaca Srbije, Zoran Šimurina. Dug je put kombijem pod Zagreba do Arnhema, trajao je ukupno oko 14 sati, ali ljubav prema kickboxingu nadvladava sve prepreke, svu tu silnu kilometražu.

Sve što želite i još više

Davno smo se dogovorili za taj put, trebalo je vidjeti najveću borbu u povijesti kickboxinga, a cijela priča je još bila i podebljana činjenicom da se u jednom od uvodnih borbi borio i sjajni hrvatski borac Antonio Plazibat. Na dan borbe u Arnhemu je vladala neopisiva gužva, ljubitelji kickboxinga slijevali su se iz svih dijelova Europe. Ulaznice za stadion koji prima 40 tisuća gledatelja bile su davno rasprodane. Bio je to prvi kickboxing meč održan na nogometnom stadionu. Naravno, krov je bio zatvoren, pa je sve izgledalo kao da se Rico i Badr bore u nekoj gigantskoj sportskoj dvorani. Cijene ulaznica kretale su se od 100 do 1000 eura, naravno ove najskuplje su bile one oko ringa.

Već pri dolasku na Gloryjev Collision 2 u okolici stadiona mogli smo zamijetiti kolone ljudi, u tom trenutku nam se činilo da je više onih koji će bodriti Badr Harija. I naša ekipa je bila naklonjenija marokanskom karizmatičnom borcu, bez obzira na to što prvak Rico zaslužuje maksimalni respekt. Ali veliki povratak Harija ipak je bilo nešto posebno....

 

Glory je to sve sjajno organizirao, ispred i unutar prekrasnog stadiona mogli ste kupiti sve što vam srce poželi, a što je vezano uz borbu. “Hudice” s natpisima Badr Army i Rico Team mogle su se kupiti za 65 eura, majice s istim natpisima koštale su 35 eura, jasno, prodaja pića i hrane se podrazumijevala. Pred ulaskom na tribine u utrobi stadiona mogli ste se fotografirati s prekrasnom hostesama. Imali ste osjećaj kao da se igra neko nogometno finale velikog natjecanja. Sigurno najveći kickboxing spektakl do sada. Organizacija cijele priče zaista je bila besprijekorna. A zarada je sigurno dotakla nebo.

Te subote prijepodne čuli smo se s Antonijom Plazibatom, velikim hrvatskom borcem koji je bio u očekivanju borbe s domaćim borcem Wilnisom.

Plaza, kako ga zovu prijatelji, dio je tima Badr Harija, kojeg predvodi jedan od najvećih kicboxing trenera, Big Mike. Plazibat je bio odlično raspoložen, znali smo da će navečer biti dobro. Uskoro je iz tima Badr Harija stigla i pozivnica za “after party” nakon borbe Badr - Rico. Naravno, bila je uvjetovana pobjedom marokanskog borca rođenog u Nizozemskoj, logično zar ne? Nažalost, taj “after party” se nije dogodio...

Jasna podjela navijača

Stadion se počeo puniti negdje oko 16 sati, iako se sudar Rica Verhoevena i Badr Harija očekivao oko 22.30 sati. Međutim, uvodne borbe nudile su zanimljive okršaje, Glory je zaista okupio prave majstore na priredbi u Arnhemu. Kad je na ring izašao naš Antonio Plazibat, ubrzo smo shvatili da nećemo biti jedini koji je će na stadionu navijati za našeg borca.

- Idemo Plaza!

To se odjednom moglo čuti s raznih dijelova stadiona. U jednom kutu vidjeli smo i hrvatsku zastavu. Plaza se borio sjajno, ali to već znate, svi oni, uključujući i nas koji smo navijali za Plazibata mogli smo biti ponosni na izvedbu majstora iz Dalmacije. Kad je proglašen za pobjednika, ogromnim pljeskom je pozdravljen od već tada gotovo punih tribina.

Što se više približavao sudar najvećih, atmosfera na stadionu postajala je sve žešća i žešća. Kad su počele stizati dame u večernjim toaletama koji su imale mjesta u podnožju ringa, moglo je startati...

Predstavljanje boraca je bilo spektakularno. Kad je ringu prilazio Badr Hari stadion je gorio, navijanje “Badr, Badr...” čulo se sa svih strana. Međutim, onog trenutka kad je prema ringu po svom starom običaju potrčao Rico, shvatili smo da će stadion itekako biti podijeljen u navijanju. Grmjelo je kod ulaska Rica...

Bilo je i provokacija

Od tada do kraja borbe mogli smo svjedočiti “podjeli Nizozemske’” Nizozemska je “multi-kulti” država, ali bilo je sasvim jasno tko za koga navija. Iako je Badr Hari rođen u Amsterdamu, on u subotu nije bio niti blizu srca onih da ih tako nazovemo, autohtonih Nizozemaca. Bilo je nekako zanimljivo gledati tu podijeljenost tribina, arapski svijet u Nizozemskoj je navijao za Harija, ostali za Rica. Bilo je i provokacija, nekih iščašenih rečenica, ali ipak se sve zaustavilo samo na tome.

Ono što je bilo pomalo degutantno jest činjenica da su mnogi navijači Verhoevena, počeli ludo slaviti kad Badr nije mogao ustati zbog loma noge. Oni su vrištali i skakali od sreće dok se Badr gušio u suzama. Bilo bi logično da su slavili pobjedu Rica, ali da je do nje došao na drukčiji način. Za razliku od nekih njegovih navijača, Rico je nakon borbe pokazao svu svoju veličinu, bio je veliki čovjek i veliki prvak.

Međutim, na kraju dana ipak nismo saznali tko je najveći kickboksač današnjice. Da, Rico je dva puta pobijedio Badr Harija, ali jednom je ovaj slomio ruku, drugi put nogu. Niti Verhoeven nije sretan zbog takvog raspleta, nije htio takve pobjede. Takve ne vesele, izgledaju kao nedovršeni posao.

Hoće li se organizirati i “Collision 3”? Nikad ne reci nikad, ali nama se čini da smo bili svjedoci kraja karijere velikog Badr Harija.

Newsletter

Prijavite se na Fightsite.hr newsletter i ne propustite zanimljive priče!