Dion Staring nastupio je u subotu na priredbi u svom rodnom Arnhemu. Uspio je u dvoranu dovesti veliki broj svojih sugrađana koji su se nadali vidjeti pobjedu nad Ruudom Vernooijem, borcem kojeg je "The Soldier" već savladao prije četiri godine u istom gradu. Ipak, zanimljivi revanš završio je onako kako nitko ne želi.
Tijekom prve runde, Staring je u jednom trenutku klonuo spustivši svoje koljeno na pod. Uslijedila je serija udaraca njegovog protivnika i nedugo nakon toga prekid borbe. Tako je na svoj rezime od 36 pobjeda dodao 16. poraz u karijeri. Kako se samo nekoliko minuta kasnije saznalo, uz taj omjer će i završiti svoju dva desetljeća dugu karijeru.
"Ispričavam se, ovo sam zamišljao drugačije. Bila je to moja posljednja borba, moja tijelo je gotovo i to se danas dokazalo", obratio se publici razočarani, ali po pravilu vrlo iskreni Dion. Kasnije u svlačionici je još dodao: "Prije godinu i pol dana isto to mi se dogodilo u jednoj drugoj borbi, ali mislio sam kako sam se u potpunosti oporavio. Naporno sam trenirao bez ikakvih problema, dobro sam otvorio borbu. Pogodio sam ga sjajnim udarcima, činilo mi se kao da idem prema pobjedi, no onda sam napravio krivi korak. Mogao sam vrištati od boli. Najteže je izgubiti na ovaj način, kad ti želiš, ali te tijelo ne sluša. U glavi imam još tisuću borbi koje želim odraditi, ali realno to više nije moguće. Moram poslušati poruku koju je poslalo moje tijelo."
Dion Staring bio je godinama vrlo poznato ime na europskoj borilačkoj sceni. Nije birao gdje i kada će nastupiti pa se tako susreo s mnogim velikim imenima. Ipak, svoju najpoznatiju borbu odradio je 2013. godine, kad se na posljednjem eventu Strikeforcea suprotstavio Danielu Cormieru. Tu borbu je izgubio prekidom nakon četiri minute druge runde, no ostavio je jako dobar dojam. Dobio je tako priliku za još neke veće borbe, no upisao je dva poraza u nizu. Nakon toga mu na stol stiže ugovor Final Fight Championshipa.
U najvećoj regionalnoj borilačkoj promociji debitirao je u listopadu 2013. godine kad je razočarao publiku u Zagrebu pobjedom nad Antom Delijom. Drugi nastup u FFC-u bio mu je protiv Tomaža Simoniča te je pobjedom u toj borbi došao priliku boriti se za prvi FFC-ov teškaški pojas. Do njega je došao savladavši Rica Rodrigueza, a onda je isti još jednom obranio protiv Andreasa Kraniotakesa. Pojas je izgubio u rujnu 2016. nakon sjajne i vrlo neizvjesne borbe protiv Darka Stošića. Protiv istog borca odradio je revanš samo tri mjeseca kasnije, no tada je Stošić slavio puno uvjerljivije. Bio je to posljednji Staringov nastup u promociji, a pamtit ćemo i njegovo uskakanje u Stošićev intervju i čestitku koju mu je tim putem javno uputio. Spomenuti intervju možete vidjeti ispod teksta.
Dion Staring ostat će upamćen kao vrlo iskren i staložen momak, spreman za razgovor. Po dvoranama gdje je trenirao uvijek je bio hvaljen kao netko tko će u svakom trenutku pronaći vremena za pomoći mlađim borcima, kako savjetom tako i prezentacijom neke tehnike. Ostaje jedino žal što se nije više puta uspio prezentirati u nekoj većoj promociji, posebno dok je bio u najboljim godinama karijere. Prije svega se tu misli na razdoblje između 2004. i 2008. godine kad je slavio u 16 od 17 borbi te na razdoblje prije spomenute borbe u Strikeforceu, kad je slavio u osam od devet borbi. I pored toga svega jedan je od najboljih MMA boraca koje je Nizozemska dala.
