Zatvorio je donekle koronavirus vrata turistima, manje ih je no inače u Hrvatskoj, ali ipak se stvorio svojevrsni šušur. A u gomili nepoznatih lica već godinama po dalmatinskim ulicama srećemo i velike face iz svijeta glazbe, filma, sporta... Jedan od njih je i MMA borac, veliki Nizozemac. Zaustavljaju ga po ulici, traže fotografiju, a on sa suprugom i dvoje djece uživa te se priprema za:
– Bit će to 5. rujna. Mislio sam da će biti nešto kasnije, ali tako je kako je. Ne mogu još objaviti ime suparnika, čeka se da sve bude potvrđeno – kazao je Alistair Slobodnoj Dalmaciji dok su se u automobilu vozili prema Novom groblju u Solinu.
Za volanom je bio Ante Bonačić, hrvatski olimpijac iz Sydneya, član štafete 4 x 100 metara te 2000. godine koji je karijeru nastavio kao trener, s Goranom Ivaniševićem je bio od 1998. do 2002. godine, ostao i dalje prijatelj, a jedan od onih s kojima je u međuvremenu radio je i Overeemom. Ideja se rodila, a brzinom munje i ostvarila, da nizozemski borac ode do solinskog groblja odati počast velikom hrvatskom borcu, nedavno preminulom Branku Cikatiću.
– Nisam često na grobljima, imao sam proteklu godinu nekoliko smrtnih slučajeva u obitelji, sada sam došao odati počast Branku – kazao je Overeem.
S Cikatićem se susreo nekoliko puta.
– Bio je uglavnom s Peterom Aertsom (legendarni nizozemski K1 borac, nap. a.). Uvijek je Branko bio ugodan, velika faca u kickboxingu. Bilo mi je lijepo u tim trenucima s njim – kazao je Overeem dok je polagao vijenac s natpisom "za Hrvatskog Tigra – Alistair Overeem" na Brankov grob.
Trener Bonačić nosio je crnu majicu sa svim osvajačima završnog K1 turnira u Japanu, prvi je 1993. bio Cikatić, a zadnji...
– Zadnji je 2010. bio Alistair, njega nema na ovoj majici jer je kupljena prije toga. Govorim o završnicama u Japanu, bio je još onaj jedan turnir u Zagrebu 2013.. Znači, ovdje je zapravo zadnji pobjednik K1 World Grand Prixa u Japanu odao počast prvome – rekao je Bonačić za Slobodnu Dalmaciju.
Alistair Overeem
Zanimljivo je ispričati zapravo kako je splitski atletičar došao u situaciju da trenira Overeema te da postanu veliki prijatelji.
– Nico Overeem, brat njegove majke, je sa svojom suprugom kupio kuću blizu Zadra. Tako je Alistair dolazio ovdje. Upoznali smo se na Hvaru, bio sam na jahti s Jimmy Leejem, poznatim Kinezom. Bio je zainteresiran za borbe, vidio je Alistaira i pozvao ga na brod. Pričali smo, pitao me čime se bavim, rekao sam da sam bio na OI u Sydneyu, da radim kao trener. Počeli smo raditi zajedno na ASK-a, potom me pozvao u Japan, osvojio taj K-1 turnir, a onda je potpisao za UFC. Bio sam s njim kada je krajem 2011. pobijedio Brocka Lesnara. Poslije smo odradili zajedno još nekoliko mečeva. Bio sam mu trener i prijatelj. Sad na zalazu karijere je opet došao u Split, radimo pripreme za njegov idući meč – opisao je Ante.
S Cikatićem se Bonačić upoznao baš zahvaljujući Overeemu.
– Bilo je to te 2010. godine u Ariake Coliseumu u Tokiju u finalu protiv Petera Aertsa. U njegovom je kutu bio Branko Cikatić, ja u Alistairovom. Aerts je imao težak meč protiv Semmy Schilta, a Alistair je svoje protivnike dobio jednostavno, potom u finalu i Aertsa. Milijun ljudi bilo je u ringu, ja sam nosio majicu od Alistaira, a hlače u hrvatskim bojama. Kako sam svjetlije puti ne izgledam kao da sam iz Hrvatske. Jedva sam dočekao da kažem šjor Branko. On se okrene i gleda kroz mene. Ja kažem može li vam se netko iz Splita javit’? On nijem ide prema meni, pita tko si ti? Alistair me zagrli, ja kažem s njim sam i da smo u istom hotelu. Od tada sam s Brankom ostao u kontaktu. Bio je jako zainteresiran za Alistaira i davao sam mu neke informacije, on meni o drugima... – ispričao je Bonačić.
Sjetio se toga i Overeem.
– Bila je to luda večer. Antu sam upoznao godinu ranije, vrlo je dobra osoba, bio je sa mnom u nekim važnim pobjedama kao te 2010. godine. Zrači pozitivnom energijom i sada radimo na pripremama za novi meč.
Kako vama sada izgleda pogled prema toj 2010. godini?
– Bila su to lijepa vremena, posebna, ponosan sam što sam bio dio toga. Ali to je sada na neki način prošlo vrijeme, nakon toga K1 više nije bio isti. Imam gomilu lijepih i ludih uspomena iz tog vremena. Nakon toga posvetili ste se MMA. Kakva je razlika? – MMA je drukčiji, teži. Oba imaju velike borce i legende. Ali tlo, hrvanje, pet puta po pet minuta umjesto tri puta tri minute... K1 je u svoje najbolje vrijeme imao najbolje svjetske udarače, bilo je izazovno jer si imao više borbi u jednoj večeri, ali kad podvučem crtu, MMA je teži.
Kakav je MMA za čovjeka od 40 godina?
– Moje je tijelo dobro, to je uvijek rad u stvaranju. Volim ovo što radim, blizu sam kraja, ali imam još nekoliko borbi u sebi. Starim, ali volim to što radim.
Tko vam je najteži protivnik u karijeri?
– Ja sam sebi najteži protivnik. Protivniku uvijek pristupam kao rješavanju zagonetke. Ali kad ti nisi u sebi na sto posto, ako ti je nešto drugo na umu, nisi fokusiran na rješavanje te zagonetke, onda si u problemu. Stoga najviše uvijek ovisi o meni.
Alistair Overeem s obitelji
Kako se provodite u Hrvatskoj?
– Žena i djeca su sa mnom, idemo na večere, družimo se, uživamo u svemu. Sve je otvoreno, grad je prelijep, ne osjeti se korona kao u nekim drugim krajevima svijeta, sviđa mi se to.
Kako je drugdje gdje ste bili proteklih mjeseci?
– U Nizozemskoj je prvo bio teški 'lockdown', sad je opet normalnija situacija. Ali desetak tjedana je gotovo sve bio zatvoreno, ljudima se to ne sviđa, počeli su negodovati. U Denveru je bilo nešto između, sad se polako otvara. U New Yorku i Kaliforniji je još malo ozbiljnija situacija, ali se i oni polako otvaraju. Teško mi je bilo, nije taj zatvoreni stil života za mene.
Gdje je zapravo vaš dom?
– Imam stan u Nizozemskoj, u Miamiju i Denveru. Ali uglavnom sam po hotelima.
I u Splitu? Kaže vaš trener za udarce, koji je sada prvi put tu, da je oduševljen gradom. Da biste mogli u budućnosti ovdje imati i trening kamp?
– Imam posebnu vezu sa Splitom, vidjet ćemo, možda uspijemo nešto organizirati. Planiram stvoriti svoj tim, raditi s borcima. Bit ću trener, imat ću oko sebe nekoliko pomoćnika i raditi na razvijanju novih boraca.
Alistair Overeem i Walt Harris
U zadnjem ste meču sredinom svibnja pobijedili Walta Harrisa, bio je to meč bez publike. Kako se bilo boriti u takvim okolnostima?
– Bez publike je bilo jako neobično, nakon 23 godine u ringu i 91 borbe novo iskustvo je bilo sasvim drukčije. Bilo je kao sparing sa svojim članom tima, ali sad spariraš s nekim drugim koga možda i ne poznaješ. Moj zadnji suparnik mi je zapravo prijatelj. Ne treniramo zajedno, ali smo dobri. U takvom ambijentu čuješ sve, upute iz kuteva.... Ali barem nekako u glavi znaš da ispred televizora ima gledatelja.
Čak 23 godine ste već u ringu, uf...?
– Da, prva mi je borba bila daleke 1997. godine.
U priču vas je uvukao brat?
– Brat mi se borio 20 godina, sad više ne. Bio je dobar primjer kako raditi neke stvari, kasnije i kako neke stvari ne raditi. Odveo me jednostavno jednog dana u dvoranu. Bilo je kao što radiš. Igram se vani, rekao sam. Ideš u dvoranu sa mnom, naučiti se braniti. Bilo je kao da sam morao to, nisam imao izbora, haha. Učio sam na njegovim greškama, napravio kasnije i neke svoje...
I sada vas Ante 'dribla' po Parku mladeži, sprema za novi izazov?
– Ante me ubija vježbama, ali imamo i nešto slobodnog vremena za odmor. Evo i danas imam 'slobodan dan', a imali smo trening, haha – nasmijao se veseli Nizozemac.
Solinsko groblje naći će se u dokumentarcu o legendarnom nizozemskom borcu
Uz suprugu i dvije kćerke s Overeemom su u Splitu i njegov trener za udarce Azad Soufi, ali i snimatelj Peter Bouwmans koji radi dokumentarac o Alisteru. - Snimam film za njega osobno i za organizaciju Glory – kazao nam je Bouwmans dok je dizao dron poviše solinskog groblja kako bi dobio posebne kadrove posljednjeg počivališta “Hrvatskog tigra” Branka Cikatića.
VELIKAN ODAO ČAST VELIKANU
