UFC je u MSG-u ušao u novu eru svog postojanja: Je li to ono što ste htjeli?!

UFC 244, koji smo ovog vikenda pratili iz kultnog Madison Square Gardena u New Yorku, je označio početak jedne nove ere za elitnu svjetsku MMA promociju Ultimate Fighting Championship. Doduše, nije se radilo o nečem novom, nego samo o potvrdi nečega što je već neko vrijeme prilično jasno, a sada je dobilo i formalan oblik.

Za razliku od braće Fertitta, udružene tada i s dalje aktualnim predsjednikom promocije Danom Whiteom, današnje vlasnike UFC-a jako malo ili bolje je reći nikako ne zanima slobodna borba kao sport. To su jasno dali do znanja od prvog trenutka kada su 2016. godine preuzeli kompanju.

Ipak treba vratiti 4.2 milijarde dolara, koliko su iskrcali za ovu MMA promociju, a onda i nešto zaraditi sebi i svojim dioničarima. A to u startu nije bilo nimalo lako jer su braća Fertitta mudro "nabrijali" poslovne rezultate u posljednjim godinama poslovanja prije prodaje te su oni uveliko ovisili o samo nekoliko imena poput Conora McGregora i Ronde Rousey. Kada iz te formule izvadiš te mega zvijezde, onda dobiješ jedan veliki problem s kojim su se novopečeni vlasnici suočili na početku vladavine svojom novom akvizicijom.

No, mora im se priznati da su malo po malo zauzdali "svog konja" i da sada s njim odlično upravljaju. Vidi se to po priredbama koje su naprosto spektakularne i koje konkurenciji poput Bellatora čine čitavu trku za predvodnikom nemogućom, a proces vrlo obeshrabrujući. Taman kada smo pomislili da se promocija Scotta Cokera približila UFC-a, elitna promocija je stisnula još malo gas i sada je ponovno miljama ispred sve ostale konkurencije. I ono što je još bitnije, novi vlasnici su uspjeli posložiti stvari bez mega zvijezdi vrlo pametno instaliravajući neke nove "face" poput Israela Adesanye, Khabiba Nurmagomedova, Colbyja Covingtona, Kelvina Gasteluma ili Paula Coste... Dokazali su da zaista znaju što rade kada govorimo o promociji sportaša i PR-u. Da su pravi majstori svog posla...

Konačni čin odmaka od sporta se dogodio prošlog vikenda kada je Jorge Masvidal pobijedio Natea Diaza u "main eventu" UFC-a 244 te je pritom ugrabio pojas "najvećeg jebača majke" na svijetu. Da, vjerojatno u hrvatskim medijima do sada niste čuli konkretan prijevod i značenje "BMF" skraćenice, no ona na našem jeziku znači upravo to. I dok mi radi kurtoazne pristojnosti ne želimo niti prevesti nečije tuđe prostote, UFC je na svoj službeni pojas debelim slovima upravo to ugravirao. I sam potez da mimo aktualnog prvaka u velter kategoriji promocija organizira još jednu titulu koja označuje nekoga tko je "opakiji od najopakijeg" je bizarna, a kada na pojas ugravirate "BMF" i kada Masvidalu titulu preda holivudska superzvijezda "The Rock" Johnson, jasno je da je "šoubiz" u UFC-u pregazio onu sportsku stranu. Naravno da nitko ne kaže da MMA više nije sport, nego da se UFC kao organizacija više ne vodi sportskim postulatima kada govorimo o ustroju samog natjecanja. Ono više nije ustrojeno na principima brže, više, jače... nego luđe, popularnije, provokativnije.

Ali to je je svijet kapitalizma u kojem živimo i koji funkcionira na isključivo jednom principu - principu tržišta. Upravo to tržište u profesionalnom sportu određuje što je poželjno i traženo, koji borci trebaju biti u fokusu i boriti se za ovu ili onu titulu, a koji unatoč svojim kvalitetama ne zaslužuju priliku jer ih publika jednostavno ne želi gledati. I baš zato UFC rang ljestvice imaju sve manje smisla. Gotovo nikakvog. To se savršeno vidi na primjeru Coreyja Andersona, čovjeka kojem je UFC poručio "da jednostavno nema ono nešto" i da kao takav unatoč nevjerojatnim rezultatima ne zaslužuje niti šansu protiv Jona Jonesa. Naravno da UFC razmišlja unaprijed i otklanja bilo kakvu mogućnost da im prvak postane netko tko ima tek 60 tisuća pratitelja na Instagramu. Zamislite taj pad u prodaji PPV-a. Nešto slično se dogodilo i našem Stipi Miočiću prije par godina, no "Vatrogasac" je ostao ustrajan te je na koncu dobio svoju šansu koju je objeručke iskoristio u Brazilu protiv Fabricija Werduma.

Da, nije pošteno. I ne, nije u sportskom duhu. No, prije nego što zajedno osudimo UFC-ove čelnike radi nepoštenja prema borcu koji bi realno ocjenjujući trebao biti prvi izazivač, moramo u obzir uzeti činjenicu da se UFC više niti ne pokušava pretvarati da su isključivo sport. Oni organiziraju titule za "najvećeg jebača majke" na svijetu i time jasno daju do znanja  što su. Tu nema više mazanja očiju i pretvaranja. I to je sasvim u redu. Dokle god budu isporučivali evente i mečeve kao što je to slučaj trenutačno slučaj.

I dok su braća Fertitta ludo zaljubljeni u "svoje dijete" pokušavali promociji udahnuti sportski život uvodeći doping kontrole, rang ljestvice, nove divizije i šireći se na neprofitabilna tržišta radi razvoja sporta, novi vlasnici imaju potpuno drugačiju filozofiju. Ona za sada funkcionira savršeno i moglo bi je se lako opisati starom izrekom "kruha i igara". Dok ovako rado i gladno konzumiramo njihov proizvod, nemamo nikakvo pravo kritizirati ga i tražiti od njega da bude nešto drugo. Može vam se današnji UFC sviđati ili ne sviđati, ali to je ono što većina želi. Današnji UFC je savršen odraz današnjeg svijeta.

Newsletter

Prijavite se na Fightsite.hr newsletter i ne propustite zanimljive priče!