Kroz našu rubriku "Na današnji dan" nastavljamo vas podsjećati na značajne datume u povijesti borilačkog sporta; na kolosalne trenutke u oktogonima i ringovima diljem svijeta, odnosno na mečeve i nokaute koji su zaslužili posebno mjesto u borilačkoj antologiji, kao i na rođendane velikana koji su ispisali brojne povijesne stranice borilačkog sporta. Ovoga smo puta komandnu ploču našeg zamišljenog vremenskog stroja podesili na - 12. prosinca 1994. godine - dan kada je pokojni Branko Cikatić po drugi put nokautirao Ernesta Hoosta.
Bio je to završni čin trilogije koju su Cikatić i Hoost potpisali u rasponu od pet godina. Sve je počelo još početkom listopada 1989. u Amsterdamu kada je Hoost, nakon četiri runde "rata", pobijedio zahvaljujući Cikatićevoj diskvalifikaciji. Hrvatski je borac, naime, lijevim krošeom pogodio Nizozemca surinamskih korijena nakon sučevog znaka za zaustavljanje borbe, a budući da je već imao jednu opomenu zbog iste stvari - sudac je prekinuo meč i proglasio Hoosta pobjednikom.
Finale prvog K-1 Grand Prixa
Nešto manje od tri i pol godine kasnije, krajem travnja 1993., stigao je ponovni obračun ove dvojice legendarnih boraca - i to u finalu prvog K-1 Grand Prixa u povijesti. Hoost je do završnice stigao pobijedivši Petera Aertsa većinskom sudačkom odlukom, odnosno nokautiravši Mauricea Smitha, dok je Cikatić svoju ulaznicu za finale, poprilično neočekivano, osigurao nokautima protiv Changpueka Kiatsongrita i Masaakija Satakea. Iako je čvrsti Solinjanin uživao reputaciju vrlo opasnog i "tvrdog" borca, na leđima je već imao 38 i pol godina, te je s jednim od najboljih kikboksača svih vremena (koji je u 27. godini života bio praktično na vrhuncu) među konopce ušao kao veliki "underdog". Pred ispunjenom tokijskom Yoyogi arenom sve je bilo predodređeno za slavlje "Mr. Perfecta", no "Hrvatski tigar" imao je drugačije planove. U jednoj od razmjena krajem prve runde, Cikatić je, naime, brutalno nokautirao Hoosta desnim krošeom, šokirao borilački svijet i u povijest se upisao kao prvi osvajač K-1 Grand Prixa. Kako je to točno izgledalo, možete se prisjetiti u videozapisu koji slijedi.
Hoost, koji je bio uvjeren kako je kvalitetniji i tehnički potkovaniji borac od Cikatića, u narednih je 20 mjeseci skupio 11 uzastopnih pobjeda, te dobio priliku za revanš s hrvatskim borcem - a tu dolazimo do datuma koji je povod našeg današnjeg teksta. Toga 12. prosinca 1994. Cikatić i Hoost ponovno su odmjerili snage na K-1 Legend turniru u japanskoj Nagoyi (Rainbow Hall), no ishod je bio gotovo identičan kao i u Tokiju. Hoost je opet "zaspao" pokošen Cikatićevim razornim desnim krošeom - razlika je samo u tome što je ovog puta uspio "doživjeti" drugu rundu.
Trijumfalni kraj trilogije
Hoost je u treći meč protiv tada već 40-godišnjeg Cikatića ušao s velikim respektom, te smo na otvaranju gledali opreznu borbu i međusobno ispitivanje snaga. Hrvatski je borac u nastavku borbe ponovno na trenutke pokazivao koliko može biti opasan, naročito ručnim tehnikama, a sredinom prve runde došlo je i do kratke pauze jer je jedan Cikatićev zadnji kružni udarac završio u Hoostovim genitalijama. Nakon što se Nizozemac oporavio od nezgodnog udarca, u nastavku je ponovno Cikatić djelovao kao opasniji borac, te je svojim pritiskom i ručnim kombinacijama u nekoliko navrata gurao protivnika na konopce praktično sve do kraja runde. U drugoj dionici "Mr. Perfect" je izgledao nešto odlučnije, te pogađao Cikatića "tipovima", "kickovima" i direktima, a u trenucima kad se činilo da je "Hrvatski tigar" pomalo pao u ritmu, iz njegovog se kuta čula rečenica: "Branko, desni kroše!". U sljedećem smo trenutku gledali kako Cikatić najprije baca lijevi direkt kojim je "otvorio" Hoosta, a potom ga desnim krošeom pogađa u glavu i "zaleđenog" šalje na pod. Uslijedilo je veliko slavlje Cikatića i njegovog puta, a u pobjedničkom govoru, između ostalog, hrvatski je borac istaknuo i kome posvećuje izvedbu kojom je trijumfalno okončao trilogiju s jednim od najvećih kikboksača svih vremena: "Ovo je bilo za djecu hrvatskih boraca koji se bore za slobodu moje zemlje Hrvatske". Pobjednički govor, ali i čitavu borbu, možete pogledati u nastavku.
