U životu sportaša jedan je sigurno od težih trenutaka - kada stati, oprostiti se, reći natjecateljskom sportu najviše razine “zbogom”. Mnogi zbog teškoće odabira trenutka, nemirenja ili nepriznavanja procesa starosti, znaju ostati na sportskom borilištu predugo. No, nemaleni je broj i onih koji se nakon što su rekli i svečano obećali “nikad više i to je kraj” ipak nakon koju godinu predomisle i vrate. Michael Jordan, Michael Phelps, Magic Johnson, Kim Clijsters, Jennifer Capriati samo su neki iz niske velikana-povratnika.
Ujedno, ne može se uopće reći da su im svima povratci bili potpun promašaj. Ponajmanje ne jednoj Dari Torres. Američka plivačica je prvo olimpijsko zlato u štafeti 4x100 slobodno osvojila u Los Angelesu 1984. Imala je tada 17. Vladala je i osvajala dugo, da bi nakon Sydneya 2000. i još dva zlata rekla “dosta”. U dobi od 33 bila je najstarija plivačica-olimpijska pobjednica u povijesti. Međutim, gđa Torres se 2008. odlučila vratiti, te je s 41 ljetom iza sebe u Pekingu 2008. osvojila dva srebra.
Sve je pokrenuo Tyson
Ima nešto očito čarobno u zovu sporta svojim zvijezdama na povratak, ali isto vrijedi i za opčinjenost medija, ali i navijača, koji žele i po nekoliko desetljeća kasnije vidjeti “na djelu majstore iz starih dana”. Ima tu i podosta emocija, podsjetnika na mladost. Tko od nas to ne voli, tko ne bi volio vidjeti u Hrvatskoj, primjerice, golove Patrika Ćavara, ili šraubu Dubravka Šimenca, ili pak skijanje Janice Kostelić. Tomu definitivno ne odolijevaju niti junaci boksačkog ringa od prije barem 20-ak godina. Sve je u biti pokrenuo ljetos još Mike Tyson objavom povratka, odnosno, dvoboja s Royom Jonesom Jr. U početku su mnogi to držali “tankom ljetnom medijskom pričom za jedan dan”. Sve dok u studenome prošle godine njih dvojica doista nisu ušli u ring u Los Angelesu sučelice jedan drugome. U redu, nije baš bio “ozbiljan” boks, koji je predvidljivo završio neodlučeno, ali je bogami u igri bio “ozbiljan” novac. Spominjala se zarada od 80-ak milijuna dolara. I tu je lavina pokrenuta.
Oscar De La Hoya (48), bivši deseterostruki svjetski prvak u čak šest različitih kategorija, odlučio se na povratak. Točnije, 3. srpnja ove godine bi prvi put nakon 12 godina i poraza od Mannyja Pacquiaoa opet trebao navući rukavice. Još jedino ne zna protiv koga.
Medijski spektakl
Nešto ranije je za očekivati još veći spektakl. Ne baš boksački, ali medijski sigurno. Mike Tyson - Evander Holyfield 29. svibnja, u Miamiju na velikom Hard Rock stadionu. Ne treba sumnjati da će svih 65.000 mjesta biti popunjeno. Nitko se ne nada dobroj borbi, znaju da tu ni nema pravog boksa. Jednomu su 54 ljeta (Tyson), drugome 58 (Holyfield). Bilo je neko vrijeme govora da je Tyson odbio ponudu za borbu od 25 milijuna dolara, ali sada je vratio nadu. Na sebi svojstven način.
- Vjerujem da je to ostvarivo, Holyfield i ja... Ne trebaju nam promotori. Promotori - što je promotor? Precijenjena cheerleadersica. Borcu govore kako je sjajan: “Da, najbolji si, sve ćeš ih pobijediti.” Što će nam oni!? Onda još moraš biti i dobar prema njemu i ulizivati mu se jer je on kao šef. To nam ne treba - u svom će stilu Tyson.
Sve je ovo prije koji dan nagnalo i našu Šaku sa Srednjaka, Željka Mavrovića (52), za “pustiti glas”, kako je sam rekao.
- Vidjet ćemo prvo postoji li zanimanje za mene. Znam da u posljednje vrijeme postoji interes za tu “staru gardu”, posebno u SAD. Osobno sam željan, voljan i spreman, pa sad... Dalje ćemo vidjeti - rekao je Željko Mavrović.
Pozadina svega je kombinacija zabave i prisjećanja na mladost. O.K., u Americi i love, jako puno novca.
