Evander Holyfield nedvojbeno je jedan od boksačkih velikana koji je svojim izvedbama i rezultatima trajno obilježio "plemenitu vještinu" i ispisao brojne povijesne stranice sporta. Kasnih osamdesetih godina kao apsolutni prvak je vladao kruzer kategorijom, a ranih devedesetih ujedinio je pojaseve i u teškoj diviziji, te sudjelovao u mnogim antologijskim "heavyweight" okršajima. Dijelio je ring s nekima od najvećih teškaša svih vremena, kao što su, primjerice, Mike Tyson, Lennox Lewis i George Foreman, ali na pitanje o tome tko je najbolji boksač s kojim je uskrstio rukavice - ima samo jedan odgovor.
"Riddick Bowe", rekao je Holyfield u razgovoru za Ring TV, pa dodao: "Imao sam tri borbe s njim, bio je vrlo natjecateljski raspoložen, uvijek je bio u formi kada se borio protiv mene".
Podsjetimo, Holyfield i Bowe potpisuju po mnogima najznačajniju teškašku trilogiju svih vremena. Prvi su se puta susreli sredinom studenog 1992. godine, u vegaškom Thomas & Mack centru, a taj okršaj ostat će zlatnim slovima upisan u povijesnim knjigama teške divizije boksa. Spektakularni okršaj dvojice dotada neporaženih teškaša, naime, bio je obilježen visokim intenzitetom, te brojnim brutalnim i epskim izmjenama nepojmljivim za današnje "heavyweight" mečeve. Dvojica beskompromisnih ratnika "pucala" su iz sveg raspoloživog oružja, "bombe" su sijevale sa svih strana, a sekvenca koja najbolje oslikava prirodu toga meča odnosi se na 10. rundu, koju je magazin "Ring" proglasio najboljom rundom te godine, dok je komentator Al Bernstein tijekom samog prijenosa meča uskliknuo: "Ovo je bila jedna od najvećih rundi u povijesti teške kategorije. Točka!". Brojni boksački fanovi složit će se s tezom ne samo da je riječ o jednoj od najvećih rundi - nego da je ono što su Bowe i Holyfield isporučili te noći vjerojatno i ponajbolja borba, općenito, u povijesti teške divizije. Iz tog "rata" kao pobjednik je, na koncu, izašao Bowe, koji je slavio jednoglasnom sudačkom odlukom i tako se ustoličio na mjesto apsolutnog prvaka, odnosno teškaškog vladara.
Drugi čin njihove međusobne epopeje uprizoren je početkom studenog 1993. u vegaškom Caesars Palaceu. Bowe i Holyfield ponovno su isporučili spektakularnu borbu prepunu akcije, no ovog je puta Holyfield djelovao odlučnije, pa i pripremljenije, te kombinacijom brzine, pokretljivosti, pravovremenih udaraca i kontranapada, te povrh svega, ratničkim srcem, izvojevao pobjedu. Slavio je većinskom odlukom sudaca i tako vratio IBF i WBA titule u svoje vlasništvo, a Boweu nanio prvi (i jedini) poraz u karijeri.
Početkom studenog 1995., Bowe i Holyfield ponovno su zaplesali među konopcim, ovog puta bez pojaseva na stolu. Treći i posljedni čin antologijske trilogije ponovno se odvio u vegaškom Caesars Palaceu i pružio novu dozu punokrvnog teškaškog "vatrometa" kakvog danas možemo pogledati još samo na YouTubeu ili, eventualno, na TV Kalendaru. U jednoj od razmjena, tijekom šeste runde, Holyfield je pogodio Bowea razornim lijevim krošeom i grubo ga prizemljio. Sudac je brojao, izgledalo je kao da je priča gotova, ali Bowe se pridigao i "preživio" tu rundu, a onda u osmoj - potpuno preokrenuo situaciju u svoju korist. Najprije je rušio Holyfielda lijevim krošeom, a a nakon što se ovaj digao i, vidno uzdrman, nastavio borbu, Bowe je povezao još dva desna krošea, poslao svog velikog rivala u konopce i tako prisilio suca da zaustavi borbu.
