Daniel Dubois u meč protiv Oleksandra Usyka ušao je kao nositelj WBA (Regular) titule. Mnoge koji su pratili taj meč vjerojatno je zbunjivalo što to zapravo znači. Ukratko rečeno, radi se o posebnoj tituli koju je WBA uveo 2000. godine. Na taj način oni štite svog prvaka, u slučaju da dođe do neke od preostale tri elitne titule. Osvoji li WBA-ov prvak neku od te tri titule (WBC, IBF, WBO), postaje WBA super prvakom, a zatim se drugim boksačima uvodi mogućnost osvajanja ‘‘regular‘‘ titule. Na taj način, ukoliko njihov ‘‘super‘‘ prvak eventualno izgubi svoj pojas, oni i dalje imaju isključivo svog svjetskog prvaka (regular).
Porazom od Usyka, Dubois je ostao bez statusa ‘‘regular‘‘ prvaka, a WBA je planirao posve ukinuti taj status. Njihove planove pokvario je Mahmoud Charr. Njemački boksač tužio je WBA jer su mu početkom 2021. oduzeli ‘‘regular‘‘ titulu zbog inaktivnosti. Jučer je pristigla informacija kako su se Charr i WBA sudski nagodili, a WBA je ponovo postavio Charra na mjesto nositelja ‘‘regular‘‘ titule.
No, vratimo se na Duboisa. Daniel Dubois imao je status prvog izazivača kao nositelj ‘‘regular‘‘ titule, ali do WBA (Super) titule nije došao, jer Usyk ga je porazio tehničkim nokautom u devetoj rundi. Ne bi bilo pretjerano iznenađenje da je Dubois doživio nešto manji pad u WBA-ovom poretku izazivača, ali nakon što je WBA ažurirao ljestvice, mnogi su ostali iznenađeni Duboisovim padom u poretku.
25-godišnji engleski teškaš sada zauzima tek sedmo mjesto u poretku izazivača, iako je u prošlom nastupu izgubio od svjetskog prvaka. Poprilično je nejasno zašto su ljudi zaduženi za WBA rang ljestvicu spustili Duboisa sve do sedme pozicije. Spomenuti Manuel Charr odmah je do Usyka kao vlasnik ‘‘regular‘‘ titule, a teško se pobuniti i na Deontayja Wildera kao prvorangiranog izazivača. Martin Bakole i Anthony Joshua na drugom i trećem mjestu također ne predstavljaju iznenađenje, ali nakon njih slijedi nekoliko boksača koji definitivno ne zaslužuju biti bolje plasirani od Duboisa.
Četvrto mjesto u poretku zauzima Kubanac Lenier Pero. Radi se o boksaču koji je odradio 9 profesionalnih nastupa, a najveću pobjedu u karijeri upisao je ranije ove godine protiv Ukrajinca Victora Vykhrista. Možda vam negdje u glavi ‘‘zvoni‘‘ ime Lenier Pero, a postoji i razlog zašto je tako. Filip Hrgović 2016. godine porazio je ovog Kubanca u četvrtfinalu Olimpijskih igara u Rio de Janeiru, a do pobjede je došao tehničkim nokautom.
Peto mjesto na WBA-ovoj rang ljestvici zauzima Jarrell Miller. Da, dobro ste pročitali, onaj Jarrell Miller koji je nebrojeno puta padao na doping, kako u kickboksu, tako i u profesionalnom boksu. Miller se boksu vratio sredinom prošle godine nakon pauze koja je potrala više od tri i pol godine. Nanizao je ‘‘Big Baby‘‘ tri uzastopne pobjede, a veteran Lucas Browne najzvučnije je ime koje je porazio. Ispred Duboisa našao se i Arslanbek Makhmudov, ali ruski boksač je upisao 17 profesionalnih pobjeda, porazio je nekoliko poznatih imena (Carlos Takam, Mariusz Wach, Michael Wallisch, Samuel Peter) i njegovo mjesto u poretku definitivno je opravdano.
Tek onda na red dolazi Daniel Dubois, a iza Duboisa top 10 zatvaraju Jared Anderson, Filip Hrgović i Ivan Dychko. Očito ljudi zaduženi za formiranje rang ljestvice ne žele situaciju gdje bi Dubois mogao ponovno iskočiti kao obvezni izazivač i zato su ga pogurali osjetno niže u poretku. Tako sada imamo boksače poput Jarrella Millera i Mahmouda Charra unutar top 5, dok je Dubois zbog poraza od jednog Oleksandra Usyka skliznuo sve do sedmog mjesta.
Što dodati? Radi se o boksu i boksačkoj politici, pa stoga nema smisla pokušavati doći do nekakvog logičnog objašnjenja. Kompletne rang ljestvice po težinskim kategorijama možete pogledati klikom na LINK.
