K1 i Boks

Mavrović nakon boksačke tragedije: 'Boks je opasan, ali daleko je od najopasnijih sportova na svijetu'

Željko Mavrović
 Ivo Ravlic / CROPIX
ŠAKA SA SREDNJAKA Jedan od najpoznatijih hrvatskih boksača o tragičnoj smrti mladog američkog boksača Patricka Daya (27)

Smrt u ringu ili preciznije, kao posljedica ringa. Svijet boksačkog sporta zavijen je iznova u crno nakon vijesti o smrti mladog američkog boksača Patricka Daya (27). Mladi je sportaš preminuo četiri dana nakon meča u Chicagu protiv Charlesa Conwella, u kojem je doista teško nokautiran ostao bez svijesti i takav prebačen u bolnicu gdje je krajnji ishod bio tragičan.

Uz žal za izgubljenim mladim životom, još k tomu na sportskom polju, posljedično je začeta i rasprava o brutalnostima u sportu. Činjenica jest da je svaki udarac u glavu potencijalno opasan, a u boksu je glava u najvećem broju slučajeva i “meta”.

Ono što nas je zanimalo jest mišljenje nekog “iznutra”, nekog tko je druge nokautirao, ali bio i sam podložan udarcima suparnika. Nekoga tko je i danas u boksu, poput Željka Mavrovića.

Boksa se ne treba bojati

- Boksački je sport utoliko drukčiji što u njemu i postoji namjera šakom pogoditi suparnika. Zato onda neki idu u osudi čak i toliko daleko da impliciraju namjeru ubojstva. To, jasno, nije tako. Boks je opasan sport i događaju se s vremena na vrijeme i smrtni slučajevi, ali daleko je od najopasnijih sportova na planetu - drži Željko Mavrović.

- Siguran sam da je 5-6 sportova u tom smislu opasnije od boksa. U konačnici, u posljednje vrijeme je puno više smrti u nogometu. Više nego u boksu. U redu, nogomet je i masovniji, ali brojke su užasne.

Doduše, tu dolazimo i do stavke opasnosti koju sa sobom nosi ljudska svakodnevica.

- To sam želio i naglasiti. Bilo koja profesija nosi sa sobom opasnost. Ljudi koji popravljaju elektro-instalacije su u opasnosti i uz svu stručnost i pažnju zna se dogoditi da ih “protrese” struja i završe tragično. Smrt je, nažalost, sastavni dio života. U tom smislu zaista ne bih izražavao boks kao sport u kojem je smrt toliko prisutna da bi je se moralo posebno bojati.

Ono što je u svijetu boksa inače znano, da temeljem pravila u primjerice tzv. amaterskom ili olimpijskom sportu, nakon svakog nokauta u kojem je boksač bio u nesvijesti do ispod 30 sekundi slijedi automatski 30 dana zabrane boksa. Sljedeći nokaut nosi sa sobom zabranu 90 dana, a ako je boksač nakon toga, u roku šest mjeseci pretrpio i novi klasični nokaut, moguća je suspenzija od boksa i do 180 dana. U profesionalnom boksu je pak, posebno u SAD-u, obvezan uoči svakog meča pregled magnetskom rezonancom koja otkriva svaki imalo teži udarac i njegove moguće posljedice na mozgu. Pod suspenzijom u boksu ne misli se samo na zabranu meča već i zabranu treniranja i spariranja.

U životu je sve rizik

- Tko god imao strah od sporta, bolje mu je da onda i ne ide u ring. Dečki koji poginu u ringu, uglavnom se nisu bojali smrti. Nije lijepo, i jasno je da netko tko je blizak toj osobi trpi bol, međutim nisam tip čovjeka koji bi sada oko toga dramio i postavljao pitanja poput “je li se smije uopće boksati”. Pa ću postaviti sljedeće pitanje - je li se smije uopće živjeti? Rizik može biti svaki izlazak iz kuće, a ponajčešće čak ne niti iz kuće jer se statistički doma baš događa najviše nesreća.

Linker
22. studeni 2024 10:31