Kada se čovjek rodi njegov razvoj se odvija u polaganim tempom, odnosno parafrazirano prvo se puza pa hoda da bi se onda trčalo. Sličan proces se odvija u karijeri gotovo svakog boksača ikad, puzanje je prvi ulazak u boksačku dvoranu, hodanje je prvo natjecanje, a "trčanje" predstavlja olimpijski ciklus odnosno same Olimpijske igre. Kako stvari stoje, mnogi budući boksači neće imati priliku "trčati" jer boksu prijeti gubitak olimpijskog statusa.
Muhammad Ali, Lennox Lewis, Joe Frazier, Felix Savon i Sugar Ray Leonard samo su neka od velikih imena koji su bar jednom oko vrata nosili zlatnu olimpijsku medalju. Mnogi mladi boksači upravo motivaciju i uzor pronalaze u ovim velikanima koje je upravo ta olimpijska medalja "vinula" u svjetske visine i bitno promijenila njihove sportske živote. Olimpijske igre same po sebi imaju veliku moć da promijene narativni životni uspjeh svakog pojedinca koji stekne olimpijsku slavu. Tu se ne radi o pukoj medalji koju će pobjednik izložiti u svom domu nego o olimpijskom duhu gdje svi imaju jednake šanse. Ako se oduzme šansa mladim boksačima da osjete danak te olimpijske slave bitno će im se otežati uspjeh u eventualnoj profesionalnoj karijeri.
Primjer Filipa Hrgovića
Vrlo dobar primjer imamo u našoj zemlji. Sesvetski boksač osvojio je brončanu medalju na Olimpijskim igrama 2016. u Riju. Upravo taj status brončanog olimpijca donio mu je priliku da započne svoju profesionalnu karijeru na ispravan način. Kada kažemo ispravan način mislimo na to da su iza njega stali "financijeri" koji su uložili određeni iznos novca u gradnju karijere našeg Filipa. Ne trebamo se tu slijepo zavaravati da se tu radi o "humanitarnom" činu jer samim ulaganjem promotori smatraju da će im se taj iznos vratiti i to nekoliko puta uvećan. Olimpijska medalja je samo dokaz da je Hrgović spreman parirati tj. zasjesti na sam tron svjetskog boksa. To je puno teže kada dolazite iz male zemlje, jer manje tržište znači manje novca. Profesionalni boks je biznis, a amaterski odnosno olimpijski boks je "poligon" za dokazivanje u kojem svi relativno imaju iste šanse.
Kako biste otišli na Olimpijske igre morate prvo biti najbolji u svom klubu, pa onda redom gradu, državi i kontinentu. Kako bi osvojili medalju na OI morate pobijediti sve one koji su neposredno prije prošli taj isti pobjednički put kao vi odnosno parafrazirano ne morate imati "sponzora" ili biti Britanac/Amerikanac/Rus kako bi dobili šansu za svjetski tron. Profesionalni boks je većim dijelom "ad hoc" stvar, morate biti marketabilni za veliko tržište ili morate biti dokazani u amaterskom boksu.
Zašto je ugrožena "olimpijska vatra" amaterskog boksa?
Glavnu riječ ima IOC (International Olympic Committee) odnosno Međunarodni olimpijski odbor sa sjedištem u Švicarskoj. Glavna zadaća tog tijela je organizacija modernih olimpijskih igara, a osnovao ju je francuski barun Pierre de Coubertin. Općenito, cijela "olimpijska priča" nosi u sebi dio arhaizama (još od grčke mitologije do francuske prosvijećenosti). IOC je u prošlosti autoritet davao tijelu koje se zove IBA (International Boxing Association) odnosno Međunarodnoj boksačkoj asocijaciji. Nedavno taj status joj je ukinut zbog financijskih malverzacija, problema s legislativom i etičkih poteškoća. IBA se žalila CAS-u (Court of Arbitration for Sport) odnosno Sudu za sportsku arbitražu sa sjedištem u švicarskom Luzanu.
Sud je prošlog mjesec potvrdio odluku IOC-a te je IBA službeno izgubila status koji je imala prije. Poslije toga ASOIF (Association of Summer Olympic International Federations) odnosno Asocijacija federacija ljetnih olimpijskih igara isključila je IBA-u iz svog članstva te "zabila zadnji čavao" u lijes toj organizaciji. Nakon toga predsjednik ASOIF-a Francesco Ricci Bitti pozvao je neku novu alternativnu organizaciju u njihovo članstvo.
Boksački olimpijski turnir će se ipak održati 2024. u Parizu na isti način na koji je održan na prošlom OI u Tokiju. Specijalni tim IOC-a će se pobrinuti za organizaciju tog turnira, ali IOC je jasno dao do znanja da to neće učiniti 2028. ako se ne pojavi spomenuta alternativna organizacija što je direktno upozorenje boksačkom svijetu da nećemo gledati boks u Los Angelesu ako boksački svijet ne iznjedri neko rješenje. Primarni je problem što IOC mora prihvatiti tu organizaciju do 2025. godine kako bi aktivirao potrebne pravne akte do Olimpijskih igara 2028. godine.
Moguće rješenje
Moguće rješenje mnogi vide u organizaciji po imenu World Boxing. WB je osnovan prošle godine, a njen predsjednik je Boris van der Vorst. On kaže da su oni pogodni za rješenje ovog problema jer nemaju problema s korupcijom. "Možemo započeti razgovore s IOC-om, spremni smo na to. Nismo mogli slati ponude prije odluke suda. WB je jedini put da se nastavi tradicija olimpijskog boksa".
Njihova organizacija ima 28 zemalja članica na pet kontinenata, a pokrenut je postupak za prijem još 30 članica. Pravni procesi su jako kompleksni u ovom slučaju jer svaka zemlja mora urediti svoje vlastiti boksačke saveze po pravilima World Boxinga.
