
Trenutačno sam u Beču, vratio sam se iz Londona gdje sam imao pripreme za svoju borbu koja je bila ugovorena na isti datum kad je i Daniel Dubois boksao protiv Oleksandra Usika - s druge strane telefonske linije govori nam dobro raspoloženi Agron Smakići.
Hrvatski teškaš, ujedno i jedan od najtraženijih "heavyweight" sparing partnera na planetu - živi 200 na sat - te nerijetko u kratkom razdoblju izmijeni više gradova, država, pa čak i kontinenata. Ovog nam se puta, dakle, javio iz austrijske metropole (koja mu je, uz Zagreb, drugi dom) te podijelio s nama aktualnosti vezane uz svoju karijeru, ali i brojna recentna iskustva iz kampova u kojima je boravio, s naglaskom na posljednji - Duboisov.
Borba u Moskvi
Krenuli smo sa spomenutom borbom za koju se spremao, a to je ona s Artemom Suslenkovom, neporaženim ruskim teškašem (12-0) protiv kojeg je 19. srpnja, u "co-main eventu" priredbe u Moskvi, trebao napasti WBA kontinentalnu titulu, no do meča na koncu ipak nije došlo zbog Agijeve ozljede "pectoralisa".
- Napuknuo mi je prsni mišić, koji je potpuno "otišao" nakon drugog sparinga s Duboisom, zbog čega više nisam mogao ništa raditi desnom rukom. Sada je situacija bolja, ponovno treniram i udaram vreću, a meč koji je otkazan bi trebao ponovno biti organiziran u listopadu u Moskvi. Fokus je na tome, uz mogućnost da i u međuvremenu odradim i neku drugu borbu - objašnjava nam 35-godišnji Zagrepčanin pa nastavlja govoriti o boksačkim kvalitetama Suslenkova:
- Moj prijatelj Miljan Rovčanin se na toj istoj priredbi u Moskvi borio s Aleksejem Papinom o kojem se također puno priča, pa ga je Rovčanin trebao pobijediti. Radili su deset rundi od kojih je Rovčanin možda izgubio jednu, a u svim ostalima ga je "provozao". Papin je nizak i statičan teškaš, baš kao i Suslenkov (186 cm, op.a.), tako da smatram da oni i nisu toliko dobri kao što se "pumpa" priča oko njih. Imaju svoje suce koji ih čuvaju i osiguravaju pobjedu.
S obzirom na to da Rusi oko Suslenkova grade "hype" i da trenutačno u BoxRecovom redoslijedu zauzima 70. poziciju među teškašima, izvjesno je da bi udaraču iz zagrebačkog Trokuta jedan takav "skalp" poslužio kao odskočna daska na mnogim relevantnim ljestvicama.
- Pobjeda nad njim bi sigurno glasno odjeknula i osigurala mi dobru poziciju na WBA rang listi, kao i u BoxRecovom redoslijedu. Definitivno bi mi to donijelo puno toga dobrog - kaže Smakići pa na naše pitanje o tome koja bi bila njegova formula za pobjedu nad Suslenkovom i "domaćinskim" suđenjem u Moskvi, bez razmišljanja odgovara: - Išao bih po nokaut.
Duboisov kamp
Agron se za okršaj s 29-godišnjim Rusom pripremao, kao što je i sâm uvodno istaknuo, u Londonu, gdje je usporedno bio i dijelom Duboisova trening kampa povodom Britančeva okršaja s Usikom za ujedinjenje svih pojaseva teške kategorije. Ukrajinac je na koncu, kao što je već dobro poznato, "Dynamiteu" održao boksačku lekciju, potpuno ga izdominirao, a onda i nokautirao u petoj rundi te se po drugi put u karijeri okrunio žezlom apsolutnog kralja kraljevske divizije. Naš sugovornik takav je epilog očekivao, a u daljnjem razgovoru objasni je i zašto, te pritom podijelio s nama brojne "inside" informacije iz londonskog kampa.
- Odradio sam samo dva sparinga s Duboisom. U prvom smo odradili četiri runde, a u drugom smo ih trebali odraditi šest, ali su nakon četvrte zaustavili sparing jer on više nije htio sparirati. Dao sam mu istu vrstu pritiska kao i Usik s kretanjem i udarcima u tijelo kojima sam ga na koncu i završio jer više nije mogao disati. Na kraju sam ja nastavio raditi "shadow boxing" dok je on dolazio do zraka. Da stvar bude bolja, oni nisu ni znali za moju ozljedu, ja sam, dakle, došao tamo s ozlijeđenim mišićem i prebio ga na sparingu - prisjeća se Agi pa nastavlja otkrivati pomalo nevjerojatnu pozadinu Duboisovih priprema za najvažniji meč u karijeri:
- Bila su mu ostala još tri tjedna sparinga, ali njegov trener mi je rekao da je njima to preriskantno jer Dubois mora imati glad i želju za nokautom, a sa mnom je kao ne može imati. Isplatili su me, a onda su se cjenkali s ostalim sparing partnerima tako da je Dubois na kraju sparirao samo s jednim boksačem s kojim je kasnije odradio možda još dva ili tri sparinga za minimalne novce. On, dakle, nije imao ozbiljnih sparinga za meč s Usikom. Ne znam tko stoji iza tih odluka, ali netko je gadno zabrljao, to je bio najgori kamp u kojem sam prisustvovao, nisu doslovno ništa napravili.
Pripreme na vreći i fokuserima
S vremenom su u javnost isplivale i informacije o partyju za 70 ljudi, koji je u Duboisovoj kući bio održan nekoliko sati prije meča s Usikom, kao i eskapadama njegova oca na samoj priredbi, a sve je to, prema svemu sudeći, nastavak bizarne i sulude priče koja je krenula još tijekom pripremnog procesa.
- Na meču s Usikom se vidjelo da nije imao sparinge iza sebe, nije imao odrađene runde koje bi ga pripremile za takvu borbu. Oni su ga nabrijavali da je opasan i da je odličan na vreći i fokuserima, a onda kad je došlo vrijeme za sparing, bilo je: "Tko je ovaj čovjek i zašto nas je prebio?" - prepričava Smakići pa bez zadrške nastavlja:
- Dubois je tamo otišao samo po novac, kao i njegov trener, a otac mu je vodio glavnu riječ u svemu tome. Predlagao sam njegovom treneru da nastavimo raditi barem tehničke sparinge i da, primjerice, nakon što ja bacim prednju ruku, on baca svoju desnu, kako bi u meču uspio uhvatiti Usika u razmjeni budući da mu je to bila jedina šansa jer stvarno ima jak udarac. Čovjek mi je odgovorio da ga Dubois uopće ne sluša i da on to ne smije napraviti, na temelju čega sam ja zaključio da i trener jedva čeka samo da ta borba prođe i kako bi dobio svoj dio novca.
S obzirom na sve propuste koji su počinjeni tijekom Duboisova pripremnog procesa, ishod u okršaju s najboljim teškašem moderne ere, i jednim od najboljih svih vremena, nije ni mogao biti drugačiji od onog kojem je svjedočilo 90.000 ljudi na Wembleyju, odnosno milijuni pred ekranima različitih dimenzija.
- Očekivao sam onakav ishod i svima sam govorio da će tako biti. Gostovao sam s Chisorom u boksačkoj emisiji na The Sun Sportu i kada su me pitali kako prognoziram meč, odgovorio sam da vjerujem sto posto u Usikovu pobjedu jer Dubois nije odradio dovoljan broj sparinga i nije se spremio kako treba. Bio je opasan za maksimalno tri runde, a nakon toga više nije postojao - ističe 35-godišnji hrvatski teškaš pa dodaje:
- Dubois je problem za ljude koji se ne kreću i koji misle da mogu primiti njegov udarac, a protiv Usika nije imao nikakve šanse jer se on savršeno kreće i uz to je ljevak. On nije odustao zbog udarca, nije ga toliko zabolio sâm udarac jer je od Filipa Hrgovića i Jarrella Millera primio i teže udarce, nego je odustao jer je shvatio da više nema kud. Kondicija mu je otišla, promašio je svaki svoj udarac, a istodobno primao kontre koji mu ne pašu i na koncu je jednostavno odustao.
Sparinzi sa Chisorom
U svojim javnim istupima neposredno nakon završetka priredbe Usik-Dubois 2 priredbe na Wembleyju, Derek Chisora govorio je praktično identične stvari kao i Agi u ovom intervju. Proslavljeni britanski teškaš također je, naime, za brojne medije isticao kako su Don Charles i njegov pulen (pod patronatom Duboisa starijeg) odabrali potpuni pogrešan pripremni koncept koji se u uglavnom svodio na fokusere i vreću, bez jakih treninga i tvrdih sparinga.
- Sve što sam doživio u Duboisovom kampu sam osobno ispričao Chisori i on također nije mogao vjerovati što čuje - dodaje 198 centimetra visoki Zagrepčanin.
Spomen imena legendarnog "DelBoyja" poslužio nam je, ujedno, kao šlagvort u priču o njegovom kampu. Smakići je, naime, prije Duboisa radio upravo s Chisorom uoči njegova okršaja s Ottom Wallinom, a kojeg je, početkom veljače u Manchesteru, pobijedio jednoglasnom sudačkom odlukom.
- Chisora ima 41 godinu, ali i dalje odrađuje naporne i iscrpljujuće treninge. Ima odličan tim iza sebe kojem nije poanta samo da se trenira jako, već i ciljano, odnosno učinkovito, te da se kombiniraju tehničke stvari s jakim treninzima - objašnjava nam Agi pa nastavlja:
- Nas dvojica smo odradili 70-80 rundi teških rundi sparinga. Kad bi mu i došlo da odustane, ja bih ga gurao i derao mu se: "War, Chisora, war!", nakon čega bi se on trgnuo i nastavio sparirati. Takva je, znači, bila atmosfera u ringu i u dvorani, a on je to onda prenio u meč s Wallinom, koji je također odličan boksač i znači nešto u teškoj kategoriji, te ga pobijedio.
Mnogi teškaši, uključujući i samog Usika, kroz prošlost su isticali kako Chisora iznimno jako udara, a nas je zanimalo je li to doista tako.
- Ima tešku desnu ruku, dobio sam jedan „overhand“s kojim mi je skoro slomio vrat, imao sam baš potres mozga. Ako sjedne, je**ga, ode glava - uz osmijeh će Smakići iz prve ruke.
"Itauma je umjetnik"
Prije no što je bio u dvorani prekaljenog engleskog udarača, Smakići je pomagao i jednoj nadolazećoj britanskoj zvijezdi, odnosno trenutačno najvećem svjetskom "heavyweight" prospektu - Mosesu Itaumi.
- Moses isto vrlo naporno trenira, a uz to odlično radi tehniku. Discipliniran je kao da ima 35 godina, a ne 20. Osim toga, on je predivna osoba izvan same dvorane - govori nam hrvatski borac pa odgovara na naše pitanje o tome je li Itauma doista toliko dobar kao što o njemu priča praktično cijela boksačka zajednica.
- Jako je dobar, najkompliciraniji sparing partner na svijetu. On ima izmišljeni stil, ne znam kako bih vam to objasnio. Prednja ruka, eskivaža, kontranapadi, finte… Čovjek je umjetnik, rekao bih da i kad spava smišlja neke nove kombinacije. Probao sam s njim sve varijante sparinga; pritisak, dupli dekung, hrvanje, distancu, izmjene....doslovno sve što mi je palo na pamet, ali čovjek je iznimno nezgodan i težak. Stvari koje on radi nisam nikad u životu vidio, a vidio sam stvarno puno boksača po raznim kampovima. Svatko ima nešto dobro, ali ovaj dečko ima sve. Ako uđeš s njim u sparing i nisi potpuno fokusiran, dovoljna je sekunda da nastradaš. Napravi ti takvu kombinaciju da pomisliš: "Što mi se upravo dogodilo?".
Je li mladi neporaženi Britanac spreman, nakon odlaska ukrajinskog kralja, preuzeti tron teške divizije?
- Ne znam kako će to sa sparinga prebaciti na meč, dosad je to uspješno radio s boksačima koji nisu neka visoka razina, a vidjet ćemo kako će sada biti s Dillianom Whyteom koji je iskusan boksač i predstavlja mu najveći izazov u dosadašnjoj karijeri. Ovisit će puno i o tome s kojom namjerom Dillian ulazi u taj meč, radi li se samo o novcu ili ipak želi nešto napraviti u ovoj fazi karijere u kojoj se nalazi.
U nastavku smo se ponovno dotaknuli pitanja o Smakićijevom karijernom putu. Zvuči gotovo nevjerojatno da boksač takvih kvaliteta, u čijem profesionalnom CV-u stoji 21 pobjeda, 19 nokauta i samo dva poraza od vrhunskih protivnika kao što su Žan Kosobucki i Agit Kabayel, i koji među svjetskom boksačkom elitom, na temelju vrhunski odrađenih sparinga sa najvećim zvijezdama današnjice, uživa iznimno ozbiljnu reputaciju (čemu smo se imali prilike i osobno uvjeriti i u nedavnom intervjuu s Malikom Scottom), ne dobiva pozivnice i adekvatne ponude za najveće priredbe poput onih u Rijadu ili Londonu.
- Nadam se da ću dobiti priliku boksati u Engleskoj jer svi ti ljudi me znaju i vide kako radim s dečkima koji su na vrhu i koji zarađuju milijune. Samo da netko dođe i pita me: "Hoćeš li boksati?", tome se nadam. Ne znam kako da se više predstavim i kako da se ponašam da bih dobio svojih pet minuta. Možda da počnem pričati kao Martin Bakole ili sam, primjerice, nakon onog sparinga s Furyjem, trebao svim engleskim novinarima koji su me tada zvali reći da je on jedna obična pi**ka koju sam prebio na sparingu, javno ga isprozivati i tražiti da objave snimku cijelog sparinga.
Da sam to napravio, privukao bih pozornost engleske publike, ljudi bi se pitali: "Tko je ovaj tip?", a to bi na koncu vjerojatno i polučilo neki konkretan rezultat, odnosno priliku borbu. Ovako su ljudi govorili: "Gle kako je ovaj fin i sladak", dok sam se ja kontrolirao i nastojao biti dobar, a istovremeno želio eksplodirati: - govori nam Agi bez dlake na jeziku pa dodaje:
- Uvijek se priča vrti oko nekoliko istih boraca, a siguran sam da ljudi koji upravljaju njihovim karijerama i zarađuju na njima smatraju da sam preopasan i namjerno me izoliraju od velikih priredbi. Vjerojatno ima i ljubomore drugih boksača, ali što je meni potpuno neshvatljivo budući da se ja iskreno veselim svakom dobrom treningu, kvalitetnom potezu i karijernom uspjehu svojih sparing partnera.
Kabayel na konopcima
Najteže pitanje ostavili smo za završni dio razgovora, a ticalo se Smakićijevog meča sa spomenutim Kabayelom. Naš je sugovornik početkom ožujka 2023. godine, podsjetimo, u Bochumu boksao protiv njemačkog teškaša kurdskog podrijetla za titulu europskog prvaka (EBU) te u drugoj rundi otišao "all in", zasuo ga kanonadom razornih udaraca, teško uzdrmao i bacio na konopce, no sudac je tada napravio grešku jer je zaustavio napad hrvatskog boksača i brojao domaćem predstavniku dok se ovaj držao za konopce, a trebao je čekati da padne (ili prekinuti meč), nakon čega teško da bi se ovaj više digao. Tako mu je "de facto" dao priliku da se vrati u život jer je ubrzo bio i kraj runde, a u sljedeću je dionicu Kabayel ušao rekuperiran i na koncu on bio taj koji je tehničkim nokautom slavio protiv vidno iscrpljenog Smakićija.
Nakon toga njihove su karijerne putanje otišle su u dijametralno suprotnim smjerovima; Kabayel je nanizao pobjede protiv Arslanbeka Mahmudova, Franka Sancheza i Zhileija Zhanga te je trenutačno WBC "interim" prvak, odnosno obvezni izazivač te federacije i drugi teškaš svijeta po BoxRecu, dok Smakići, koji je u međuvremenu pobijedio Jozsefa Kormanyja i Laszla Ivanyija, u istom redoslijedu zauzima 92. poziciju - daleko od gornjeg doma kojem objektivno pripada.
- Boli me to, ubija … U tom napadu na njega sam dao sve što sam imao. Svatko bi zaustavio taj meč. Hvatao se za konopce, njegov trener se popeo s ručnikom u ruci, a cijela dvorana zašutjela…nevjerojatno je da sudac nije prekinuo meč. Nakon toga se dogodio raspad, više nisam dobivao prilike za velike borbe te nisam znao što i kako dalje - iskreno govori Smakići pa ističe: - Volim boks kao takav, ali mrzim sve što ga okružuje.
Kruh sa sedam(deset) kora
A okružuju ga menadžersko-promotorski lobiji, u kojima je engleska putovnica moćnija od bilo kojeg udarca...
- Ključnu ulogu u cijeloj priči imaju menadžeri i promotori. Ako imaš dobrog menadžera, a uz to si i dobar boksač, onda si na konju. Amerikanaca tu više baš i nema, dominantan je britanski lobi i njihovi boksači. Oni čine većinu ovih koji zarađuju milijune, a s druge strane postoje iznimke poput Usika koji je "skinuo" Joshuu i nametnuo se u toj priči. Zanimljivo je, međutim, da ga je pobijedio u Londonu, kao i sada Duboisa, gdje je praktično sve bilo protiv njega jer oni ne žele Ukrajinca za prvaka nego isključivo Engleza - naglašava stasiti Zagrepčanin pa pojašnjava kako opstaju boksači koji su izvan uskog kruga u kojem se vrti veliki novac:
- Moraju raditi. Bio sam u Las Vegasu i trenirao s dečkima koji boksaju na Showtimeovim priredbama. Netko bi pomislio da zarađuju ozbiljan novac s obzirom na evente na kojima nastupaju, a oni uz to voze Uber i rade dodatne poslove kako bi mogli preživjeti. Ako nisi u vrhu, ako nemaš sponzora, onda ti je jako teško. Teška kategorija broji više od 1600 profesionalnih boksača, a samo njih 30-ak može živjeti isključivo od svojih mečeva. Mnogi dečki budu blizu uspjeha, ali odustanu jer više ne mogu psihološki izdržati taj pritisak koji je stvarno veliki. Ja sam napunio 35 godina, ali još uvijek čvrsto vjerujem da će doći "taj" dan za mene i živim za tu priliku.
S obzirom na to da je Agron i otac malenog dječaka, za sam smo ga kraj pitali što bi rekao svom sinu da mu, za 10 ili 15 godina, kaže da se želi baviti boksom.
- Rekao bih mu: "Nemoj, sine". U redu je da trenira zbog sebe, kako bi razvio tijelo i duh, te očvrsnuo ili obranio nekog od svojih bližnjih ako, ne daj Bože, za to bude potrebe, ali nipošto ne bih htio da se profesionalno bavi boksom. To ne bih nikome preporučio - bez razmišljanja odgovara Smakići pa zaključuje:
- Od stotinu talenata, uspjet će njih pet, s tim da će od tih pet trojica prolupati i izgubiti ono što su stekli, a ova dvojica će eventualno na kraju imati nešto od svega. Bolje se baviti nekim zanatom, primjerice biti keramičar, lijepiti pločice i biti uspješan u tome. S količinom discipline, truda i krvi koje sam dao za ovaj sport, mislim da bih bio najbolji keramičar na svijetu!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....