U novom izdanju naše rubrike "Na današnji dan", vraćamo se sve do 2016. godine. No, prije nego se fokusiramo na 29. prosinca 2016. godine, kratko ćemo se vratiti još jednu godinu ranije.
Upravo na današnji dan 2015. godine, svoj prvi event održala je organizacija pod nazivom Rizin Fighting Federation. Osam godina nakon gašenja legendarnog Pridea, Nobuyuki Sakakibara kao nekadašnji čelnik Pridea, započeo je sa svojim novim projektom.
Rizin je trebao biti legitimni nasljednik Pridea, organizacija koja će Japanu vratiti primat na svjetskom MMA tržištu. Po uzoru na Pride, evente uglavnom održavaju u Saitama Super Areni, a borci se ne bore u kavezu, nego unutar ringa. Puno toga u Rizinu nalikuje Prideu, ali devet godina kasnije možemo reći kako je Pride ipak bio nešto posebno, nešto što Rizin nikada neće doseći. Jedan od razloga je i ogroman rast UFC-a kojem novoosnovane organizacije teško mogu parirati i narušiti njihovu dominaciju na tržištu. Iako nisu dosegli status kultnog Pridea, Rizin je itekako pozitivna stvar za MMA i nostalgičarima barem donekle pružaju dašak onoga što je nekoć nudio i predstavljao Pride FC.
Prvi Rizinovi eventi ponudili su takozvani "World Grand Prix", odnosno turnir za borce koji nisu smjeli težiti više od 100 kilograma. Brojni poznati borci poput Jirija Prochazke, Valentina Moldavskog, Vadima Nemkova Brune Cappelozze, zatim naših Gorana Reljića i Satoshija Ishiija te Muhammada Lawala, nastupili su na prvom Rizinovom turniru i bili su dio tog Grand Prixa. Priredbu su predvodili Shinya Aoki i Kazushi Sakuraba, ali oni nisu bili dio turnirskog formata.
Ishiija je u prvom krugu izbacio Jiri Prochazka nokautiravši ga u prvoj rundi, a Reljića je također u prvoj rundi nokautirao Vadim Nemkov. Polufinala su još izborili Muhammed Lawal i Teodoras Aukštuolis, dok je Moldavsky izborio status rezervnog borca. Dva dana kasnije, na Staru godinu, održani su polufinalni i finalni mečevi. U finalu su se našli Muhammad Lawal i Jiri Prochazka, a "King Mo" pobijedio je nokautom u prvoj rundi. Lawal je na putu do osvajanja turnira pobjeđivao Bretta McDermotta, Teodorasa Aukštuolisa i Prochazku, dok je Jiri izbacio Ishiija i Nemkova.
Cro Cop se pojavio na drugom izdanju turnira
Naredne godine Rizin je ponovio ovaj turnir, ali započeli su nešto ranije s prvom rundom. U devetom mjesecu borci su odradili prve mečeve u sklopu turnira, a u ždrijebu se našao i Mirko "Cro Cop" Filipović. Drugi Rizinov "Grand Prix" održao se u takozvanom "openweightu", odnosno nisu postojali limiti s kilažom. Najveći hrvatski MMA borac turnir je otvorio porazivši Korejca Hyuna Man Myunga "submissionom" u prvoj rundi. Osim Mirka, prolazak u četvrtfinale još su izborili Baruto Kaito, Jiri Prochazka, Valentin Moldavsky, Amir Aliakbari i Szymon Bajor, dok su dvojica boraca imali zagarantirano mjesto u četvrtfinalu.
Wanderlei Silva trebao se boriti protiv Mirka, a Shane Carwin najavljen je kao Aliakbarijev protivnik. Silva i Carwin naknadno su otkazali svoje nastupe, a zamijenili su ih Muhammed Lawal i Heath Herring. Tako je Mirko već u četvrtfinalu išao na osvajača prvog Rizinovog turnira.
Kladionice su poprilično favorizirale Lawala (20-5-0 uoči meča s Mirkom) u meču protiv Mirka. 1,40 iznosili su koeficijenti na pobjedu Lawala, dok su se koeficijenti na Mirkovu pobjedu kretali od 2,70 do 2,80. Mirko je u to doba bio 42-godišnjak na zalasku karijere, dok je šest i pol godina mlađi King Mo oduševio na turniru godinu dana ranije.
Nakon prve runde, stvari nisu izgledale dobro po Mirka. Lawal je djelovao znatno brže i eksplozivnije, Mirka je uspio srušiti nakon samo 30 sekundi i dobar dio prve runde držao je Mirka u donjoj poziciji, sve dok ih sudac nije vratio na noge zbog manjka aktivnosti.
Borba je bila ugovorena na dvije runde zbog turnirskog formata i Mirko je u drugoj rundi morao krenuti agresivnije i konkretnije. Hrvatski borac to je i napravio, a Lawal nakon što je u par navrata osjetio njegovu snagu udaraca, probao je ponovno srušiti Mirka. Ovaj put Mirko brani pokušaj rušenja, pritišće Lawala u kut ringa i odlično pogađa lijevim aperkatom! Odmah se vidjelo da je Lawal teško uzdrman, Mirko je namirisao krv i još jednim aperkatom poslao je Lawala na tlo. Zadao je Mirko nekoliko dodatnih udaraca prije nego je sudac odlučio prekinuti meč, a teško uzdrmani Lawal nekoliko minuta ostao je sjediti kako bi nadošao. Mirku je vidno laknulo jer je porazio favoriziranog borca i ostao u igri za osvajanje turnira.
Znao je i Mirko da mu je Lawal ponajveća prijetnja na ovom turniru, jer ostali borci bili su znatno manje iskusni i manje kvalitetni od Lawala. Već dva dana kasnije (Silvestrovo), Mirko je u polufinalu lakoćom nokautirao Baruta, Estonca teškog 180 kilograma. Istog dana Cro Cop se borio i u finalu, a tamo ga je čekao Amir Aliakbari.
Iranac je tada bio na glasu kao nova teškaška senzacija. Došao je s pedigreom elitnog hrvača. U hrvanju grčko rimskim stilom dvaput je osvajao svjetsko zlato, ali jedno mu je oduzeto zbog pada na doping i doživotne suspenzije jer mu je to bio drugi pad na nedozvoljene supstance. Aliakbari je nakon odlaska iz hrvanja ušao u svijet MMA-a, upisao je pet uzastopnih pobjeda, a na putu do finala Rizinovog turnira, Aliakbari je porazio Joaa Isidora Almeidu, Heatha Herringa i Valentina Moldavskog. Meč protiv 13 godina mlađeg Mirka trebao mu je poslužiti kao odskočna daska za najveće svjetske borilačke pozornice, ali Mirko je školovao opasnog Iranca i nokautirao ga je nakon samo dvije minute borbe.
Ispostavilo se kako je Muhammed Lawal uistinu bio najveća Mirkova prepreka ka osvajanju ovog turnira, ali Mirko je na današnji dan 2016. godine uspio svladati i tu prepreku. Deset godina nakon što je osvojio Prideov Grand Prix, Mirko je svoju karijeru obogatio i osvajanjem Rizinovog Grand Prixa te je zacementirao svoj status ponajvećeg MMA borca koji je kročio japanskim borilištima i njihovim organizacijama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....