Regija

Daniel Bažant: ‘Glava mi je šivana četiri puta, noga mi je postala tabure, ali sve se isplatilo!‘

Daniel Bažant i Zelg Galešić

 Privatna
Fight Nation Championship dobio je svog prvog nositelja šampionskog pojasa

Savršeno iskoristiti priliku koja ti prvobitno nije bila namijenjena. Tako najbolje možemo opisati ono što je Daniel Bažant napravio na FNC 5 priredbi u Zaboku. Naravno, za tako nešto prije svega treba puno hrabrosti, jer nije lako borbu života prihvatiti mjesec dana prije održavanja i to protiv puno iskusnijeg borca. No, ozljeda Filipa Pejića ostavila je prazno mjesto u borbi za FNC pojas perolake kategorije, a Dražen Forgač uputio je poziv članu pulskog Trojana, čovjeku koji se prethodnim nastupima jako pozitivno iskazao te je zaradio određen broj domaćih fanova.

To je Daniel Bažant, koji je bio u dovoljno dobroj fizičkoj spremi da prihvati borbu na pet rundi. Uostalom, pripremao se za nastup u Češkoj, no pokosila ga je gripa u najgorem trenutku pa je bez tog nastupa ostao. No, sve se posložilo. Loše vijesti iz Poljske rezultirale su velikom prilikom za njega.

Nakon rata na pet rundi, iz kojeg je "Bagi" izašao kao pobjednik, uistinu je bilo ugodno porazgovarati s njim. Ranjen, ali sretan i ponosan, tako ga najbolje možemo opisati. A zadovoljstvo smo mogli čuti čim smo ga upitali kako je bilo boriti se na pet rundi, ali i pripremati se za takvu borbu.

"Fenomenalan je osjećaj boriti se na pet rundi i da se mene pita bih se svaki put borio na pet rundi. Pripreme su puno teže. Zapravo, same pripreme kao pripreme ne toliko jer sam ja inače dobar kondicijski, ali problem je nakon svega bio kod skidanja kilograma. Kad su krenuli oni jači sparinzi, sve radiš dvije runde više nego inače. Ja bih inače nakon treninga ostajao još dvadesetak minuta lagano trčati, a ovako su treninzi bili duži pa sam bio iscrpljeniji. Cijele pripreme sam bio jako umoran, ali zahvaljujući svemu kako je Zelg dobro posložio smo i ja i Vitasović bili tako dobro spremljeni. Ja sam uvijek bio fanatik pa sam i prije ovoga znao raditi šest-sedam rundi po šest minuta jer sam jednostavno takav i to volim", rekao nam je Bažant, kojem se uistinu u kasnijem periodu borbe uopće nije primijetilo da se na pet rundi bori po prvi put u karijeri.

Protiv sebe je imao pobjednika Ultimate Fightera, borca koji je ne tako davno u UFC-u izgledao itekako perspektivno. Ipak, kombinacija nekoliko loših rezultata i privatnih problema rezultirali su svojevrsnim padom te napuštanjem najveće svjetske promocije. Nije se znalo u kakvom će stanju doći u Zabok, a došao je kao da je tu vidio priliku za svojevrsni povratak. No, očito nije očekivao tako čvrstog i spremnog borca protiv sebe.

"Jason me nije iznenadio ničime u taktičkom smislu. Ali me jako iznenadio time koliko je tvrd i čvrst borac. Očekivao sam da će doći uvjeren kako je veliki favorit i kako je puno bolji od mene te da će ući podcjenjivački i nonšalantno. Vjerovao sam da će tu biti moja prilika za iskoristiti to. Mislio sam si čak da će doći na izlet uzeti novce, ali na kraju je i on došao spreman na pet rundi, na šaketiranje i sve što ide s time. Baš je čvrst, tvrd i iskusan borac, to se sve vidjelo u borbi", potvrdio je i Bažant ono što smo svi vidjeli.

Osim borilačke kvalitete, prezentirao je Bažant mirnoću, sabranost i snalažljivost kad se u četvrtoj rundi našao u velikim problemima. Brazilski majstor stručno je odradio ono što je potrebno za dovesti ga u tešku situaciju. Situaciju iz koje se mnogi ne bi izvukli. No, Daniel je imao veliki motiv pa je pronašao rješenje i za problem koji se pojavio.

"U četvrtoj rundi me krenuo rušiti i boriti se na taj način. Uhvatio je giljotinu iz koje sam se ja izvukao. Kako sam se pomaknuo iz giljotine, uhvatio mi je anakondu, odnosno trokut rukom oko glave. To sam baš osjetio kad mi je uhvatio. Nismo se tipično zarolali, nego me prebacio preko sebe i stavio moju glavu na prsa. Tu sam se našao u velikim problemima. Bio sam pred spavanje, prošlo mi je kroz glavu da mu moram skinuti ruku. U posljednji trenutak sam pomislio da ću zaspati ostanem li u toj poziciji. Već mi je krenulo pulsirati i sve kako već kreće kad ideš na spavanje. Nekako sam u posljednji trenutak lijevom rukom uhvatio njegovu ruku, hvat je pukao, skliznuo sam, rotirao i krenuo dalje. Baš je bilo blizu spavanja, sve je bilo na par sekundi. Ja ne bih nikad tapkao nego bih radije pustio da zaspem pa što bude. Nije mi se išlo na spavanje, ali radije bih zaspao, definitivno", opisao je što se dogodilo, dodavši kako je itekako ponosan na sve što je napravio:

"Kad sam pogledao borbu sam vidio da sam odradio jednu zrelu borbu i puno iskusniji borci većeg imena od mene se ne bi sramili da su odradili takvu borbu. Ponosan sam na sebe, svoj tim i svoju obitelj što smo sve to uspjeli tako odraditi. Ponosan sam na sve."

Osim trofeja u obliku FNC pojasa, nakon takve borbe neizbježni su i oni "fizički trofeji". Upitali smo ga kako se osjeća, što ga boli te koje je zapravo ozljede u samoj borbi doživio.

"Razbijene su mi obje arkade te ispod oba oka pa sam na četiri mjesta šivao glavu. Palac mi je pukao pa smo ga namjestili, ali cijela šaka mi je otečena. I ta lijeva noga mi je od 'calf kickova' cijela otekla i postala kao tabure. Glava je isto cijela u čvorugama i otečena, ali super, sve se isplatilo", zadovoljno je rekao, potvrdivši kako ovo sve mora rezultirati zasluženim odmorom:

"Prvak sam i slijedi odmor te oporavak pa ćemo vidjeti što dalje. Ponuda ne nedostaje, želje ne nedostaje. Samo mi jednostavno sad treba jedan dobar odmor. Otkako sam počeo trenirati, u posljednjih četiri-pet godina, imao sam dvadesetak mečeva, ako brojimo i amaterske. Možda čak i više, četiri-pet borbi godišnje svakako, a uvijek tu ide i skidanje kilograma. Tako da mi svakako treba mrvica odmora."

Još je na kraju dodao kako nije sretan izraženim nezadovoljstvom protivnika, koji je očito u razočaranju pokušavao pronaći neke izlike.

"Rony sad nešto plače, da nije znao na kojoj ćemo se težini boriti i koliko rundi. Mislim, što, boriš se za pojas, znaš da moraš biti točan na 65.8 kilograma i da nema tolerancije. Znaš da je borba za pojas pet rundi, nismo na nekom neorganiziranom turniru pa da dođeš i dogovaraš se", objasnio je.

U svakom slučaju, tko gubi se ima pravo ljutiti. Daniel ovog puta nije izgubio, nego je došao do sjajne pobjede, a još jednom je prezentirao i osobnost koja ga krasi te na račun koje može zaraditi naklonost fanova. Autor ovih redova bit će slobodan reći kako Ivica Trušček ima svojevrsnog nasljednika, barem u nekim itekako očitim aspektima. A još pred prosinačku priredbu u Osijeku Daniel mi je rekao kolika mu je čast samo se naći na istom programu s navedenim. Samo par mjeseci poslije, isti mu je bio predborba, nedugo prije velike pobjede. Očito se u Puli piše jedna jako dobro priča.

Linker
23. lipanj 2022 14:25