Hrvatski borilački sport imao je još jednu plodnu godinu. Iako za nikoga u glavnim borilačkim sportovima ne možemo reći da se popeo na sami svjetski tron, mnogi su ostvarili itekako značajne i vrijedne rezultate.
Mi smo čitateljima Fight Sitea odlučili dati priliku odabrati onog najboljeg, a izbor smo suzili na šest imena, onih čiji se rezultati, ali i napredak ipak ističu ispred onih ostalih. A bilo je još nekoliko kandidata za ovaj izbor, prije nego što smo sve suzili na šest imena.
Pronašli smo ih u MMA-u, kojim se bavi zapravo polovica nominiranih, zatim u kickboxingu te profesionalnom i amaterskom boksu. Prvo smo odlučili kratko predstaviti njihove rezultate, dok na dnu teksta imate priliku dati svoj glas.
Roberto Soldić
26-godišnji MMA borac rodom iz Viteza zatvorio je prošlu godinu pobjedom nad legendom KSW promocije, Michalom Materlom. Zbog raznih razloga, svoj prvi nastup u 2021. godini čekao je sve do rujna, kad je napokon dobio priliku braniti titulu KSW-ove velter kategorije protiv Patrika Kincla. Odgovorio je na izazov koji mu je pružio češki borac te je borbu završio u trećoj rundi.
Ono najvažnije dogodilo se u prosincu. U borbi koju je KSW nazvao najvećom u povijesti svoje promocije, došao je do druge titule, one u srednjoj kategoriji. Za nju je nokautom savladao ikonu europskog MMA-a, Mameda Khalidova, postavši prvi čovjek koji ga je na taj način završio.
Alen Babić
Mnogi će se pitati zašto je nominiran Babić, a ne i Filip Hrgović, ali odgovor je zapravo jednostavan. Unatoč svoj kvaliteti i rankingu na svjetskim ljestvicama, Filip je ove godine nazadovao ili stagnirao. S dva meča koja je odradio nije napravio gotovo ništa osim ostao u formi i možemo se nadati da će mu iduća godina biti bolja.
S druge strane, Babić se vratio nakon teške operacije i onda nastupio čak četiri puta, na programima najvećih europskih priredbi, u najvećim engleskim dvoranama, upisavši nove četiri pobjede nokautom. U posljednjem je meču čak pokazao da se zna izvući iz problema, odnosno nakon što je biouzdrman te je još jedan meč odveo do svoje pobjede.
Uspon na treće mjesto WBC-ove ljestvice izazivača "bridger" kategorije je samo šlag na tortu sjajne godine za "Savagea".
Ante Delija
Nakon velikog prošlogodišnjeg razočaranja koje mu je donijelo potpisivanje ugovora s UFC-om, koja se na kraju potvrdilo kao pravno nevažeće, Delija se vratio u turnir teške kategorije PFL-a. Novo razočaranje doživio je ekspresnim porazom u prvom kolu, no onda je pokazao šampionski karakter. Pobjedom u prvoj rundi borbe drugog kola, uz neke rezultate koji su mu išli u prilog, izborio je polufinale, da bi tamo došao do najveće pobjede svoje karijere, protiv Denisa Goltsova.
Do naslova pobjednika turnira i nagrade od milijun dolara Ante nije došao. Ponovno se susreo s čovjekom koji ga je nokautirao, Brunom Cappelozzom, no ovog puta odradili su rat na pet rundi. On je pripao Brazilcu, ali Ante je u jednom trenutku bio na nijansu od pobjede, no nije uspio svoj napad provesti do kraja. Ipak, dodatno je izgradio ime na svjetskoj sceni i može biti itekako zadovoljan svojim rezultatom.
Gabrijel Veočić
Marko Milun i Toni Filipi više nisu predvodnici hrvatskog amaterskog boksa. To je sada postao ovaj 20-godišnjak iz Slavonskog Broda. On je već u prethodne dvije godine, svoje prve seniorske, najavio velike stvari, a ove ih je godine krenuo ostvarivati. Zapravo, prošlogodišnja pobjeda nad Glebom Bakšijem, svjetskim prvakom iz 2019. godine, dala mu je dodatna krila.
Godinu je tako otvorio obranom naslova prvaka Hrvatske, da bi krajem ljeta postao i prvak do 22 godine. Najvažniji podatak s tog natjecanja je da je najuvjerljivije do tada savladao svog najvećeg rivala, Nou Ježeka. Uslijedilo je Svjetsko prvenstvo, gdje je Gabrijel prošao tri prepreke. Došao je na korak do medalje, no u četvrtfinalu ga je zaustavio Yoenlis Hernandez iz Kube, kasniji svjetski prvak. Meč je bio neizvjestan i ne bi nas čudilo da je ishod bio drugačiji, samo da kraj boksača nisu stajale ove dvije zastave.
Nastupio je Gabrijel i u tri od četiri susreta Regionalne lige za momčad Vitezovi Zagreb, sva tri puta došavši do uvjerljive pobjede.
Antonio Plazibat
Slično poput Soldića, Plazibata kroz ovu godinu dugo nije bilo. Zatvorio je prošlu prvim porazom u Gloryjevom ringu, da bi nastup dogovoren za siječanj otkazao. Također je do rujna morao čekati nastup, a onda se pojavio tjelesno najteži do sada, ali i u najboljoj formi te je u drugoj rundi nokautirao Tarika Khbabeza.
Nastup karijere dočekao je 28-godišnji Solinjanin mjesec i pol dana kasnije. Iako se prvobitno trebao boriti protiv Jamesa McSweeneya, Plazibat je nakon par rošada završio u borbi protiv Benjamina Adegbuyija, nominalno svjetskog teškaša broj 2. Novi nokaut u drugoj rundi i najveća pobjeda Antonijeve karijere. Na kraju i nagrada Gloryja za borca koji je najviše napredovao te mjesto među tri kandidata za borca godine. 2022. godina trebala bi donijeti njegov napad na svjetsku titulu.
Ivan Erslan
Ivan je još jedan od onih koji su uspjeli popraviti loše uspomene s kraja prošle godine. Njemu je ona donijela poraz u borbi za titulu KSW prvaka poluteške kategorije, da bi ovu započeo nokaut pobjedom u susretu dva prethodna KSW izazivača, protiv Przemyslava Mysiale.
Drugi ovogodišnji nastup dočekao je početkom prosinca u Osijeku, kad je ekspresnim nokautom savladao bivšeg UFC borca, Henriquea Da Silvu. To je pobjeda kakva borca može dovesti u redove najveće svjetske promocije, UFC-a. U narednim tjednima trebali bismo saznati je li Ivan u tome uspio. Ako je, onda je ova godina za njega i više nego dobra, gotovo briljantna.
