Rijetko koga hrvatski boksač Marko Čalić nije impresionirao u listopadu prošle godine, kad se suprotstavio Joshui Buatsiju, velikoj britanskoj zvijezdi na njegovom domaćem terenu. Do tada neporaženi Čalić hrabro je prihvatio meč bez dovoljno vremena za pune pripreme, a onda je dao apsolutno sve od sebe u meču koji je izgubio prekidom u sedmoj rundi. I to nakon što je prvih šest bilo poprilično izjednačeno te bi vjerojatno meč i potrajao dulje da nije bilo ozljede boksača iz Pule.
Sad kad pogleda devet mjeseci unazad i to pred povratak u ring po prvi put nakon tog meča, dojmovi su i dalje vrlo jasni. Nakon takvog otpora boksaču kojeg Britanci vide već na svjetskom tronu, a on je svakim svojim nastupom istom sve bliže, ponosa ne bi trebalo nedostajati.
"Dugo je prošlo i jedva čekam ponovno ući u ring. Kad pogledam unazad mogu reći da sam zadovoljan mečem. Dao sam sve od sebe i do prekida smo bili izjednačeni. Naravno da nisam zadovoljan ishodom pošto sam izgubio, ali to je dio sporta", vratio se Marko kratko na taj meč u kojem je ostavio sjajan dojam. Dojam nakon kojeg smo očekivali da bi mogao postati stalni dio priredbi Matchroom Boxinga. To se za sada nije dogodilo pa smo se pitali kako to i hoće li u budućnosti toga ipak biti.
"Što se tiče suradnje s Matchroomom, imao sam već par ponuda iz Engleske, ali to je bilo tek što sam se vratio nakon ozljede i operacije te nisam bio u stanju prihvatiti. Nakon ovog meča koji mi slijedi i za koji se nadam da ću pobijediti, bit ću opet spreman za velike mečeva. Kako sam se u Engleskoj pokazao u dobrom svjetlu, mislim da mi ponuda neće nedostajati", vjeruje u pozitivnu budućnosti.
Velika je šteta što je došlo do ozljede baš u trenucima kad je mogao dodatno iskoristiti sve što je u meču protiv Buatsija napravio. Ali, nije kasno, već u subotu 10. srpnja u švedskom Orebru imat će priliku doći do svoje 12. profesionalne pobjede te se vratiti tamo gdje je prije meča protiv Britanca bio.
"Posljednji meč imao sam 4. listopada prošle godine i u njemu sam doživio prijelom jagodične kosti i gornje čeljusti na tri mjesta. Podvrgnut sam operaciji kojom su mi ugradili dvije pločice tako da sam dva mjeseca nakon operacije trebao odmarati. Imao sam ugovoren meč u svibnju na Malti, ali isti je otkazan zbog COVID-19 pandemije. Sad sam napokon dočekao i taj ulazak u ring", kratko je opisao vrijeme između dva meča, a onda se okrenuo ovom, u kojem ga čeka Pawel Martyniuk (4-5) iz Poljske:
"Protivnik mi ima loš skor, iako je puno bolji od toga. Ali da, ovo bi mi trebao biti neki 'tune up' fight nakon ozljede. Poslije toga vjerujem u jače mečeve, ali nikako ne podcjenjujem protivnika i dok to ne završim nema razgovora o nikome drugom. To je ispred mene i jedini je meč na koji trenutno gledam."
Naravno, lakih protivnika zapravo niti nema, ali je svakako lakše do pobjede doći što si sam spremniji. Martyniuk nema zavidan omjer, no dolazi s nizom od tri pobjede i sigurno ne s namjerom predati se bez borbe.
"Kao što sam rekao, on je bolji nego što brojke kažu, ali očekujem pobjedu. Spreman sam i željan meča, pobjeda je jedino što dolazi u obzir. Nisam ga previše gledao jer se puno više obazirem na samog sebe i kako ću ja odraditi meč, drugo mi je nebitno. Svi znamo da su Poljaci dobri borci, srčani i dolaze se boriti do kraja pa to očekujem i od mog protivnika. Spreman sam na sve što on može ponuditi, svakako očekujem pobjedu, a onda i još bolje mečeve", potvrdio nam je svojevremeno jedan od najboljih hrvatskih amatera, a danas sve uspješniji profesionalac poluteške kategorije.
