Regija

Petar Milas: ‘Yoka je najveći protivnik nekog hrvatskog boksača još od meča Mavrovića protiv Lewisa‘

Petar Milas

 
 Nikola Vilić/CROPIX
Roland Garros stadion u Parizu ugostit će 10. rujna meč Tonyja Yoke i Splićanina Petra Milasa

10. rujna velik je datum za hrvatski boks. Dan je to kad će Filip Hrgović odraditi svoj prvi meč u 2021. godini, u Klagenfurtu protiv Marka Radonjića, ali iste večeri se održava još jedan meč. Možda čak i istovremeno u ring će ući drugi hrvatski teškaš. 26-godišnji Splićanin Petar Milas bit će u Parizu na teškom gostujućem terenu. Na Roland Garros stadionu, mjestu gdje su trofeje podizali najveći tenisači svih vremena, Milas će pokušati upisati svoje ime među one koji trenutno pretendiraju za sami vrh svjetskog profesionalnog boksa teške kategorije.

Hrvatskog teškaša čeka meč na kojem se radilo već dulje vremena. Čeka ga Tony Yoka, zlatni olimpijac iz Rio de Janeira 2016. godine te svjetski prvak godinu dana ranije. Čovjek koji je dva puta ugasio amaterske snove Filipu Hrgoviću ući će u meč gdje će drugi hrvatski boksač pokušati ugasiti njegove, i to one profesionalne. Yoka je do sada bio više nego uspješan u svojih deset profesionalnih mečeva, dok je Milas odradio pet više od njega, također bez poraza.

Ipak, Francuz je uz sav rezime i pozadinu opravdano favorit, ali bolje za njega bi bilo da je svjestan kakav sportaš će ga čekati u ringu, koliko motiviran i požrtvovan boksač, čovjek koji dolazi pružiti svoj maksimum, uz nadu kako će doći do pobjede koja otvara mnoga vrata. Prije nego otputuje u francusku prijestolnicu, dok je punio energiju uz druženje s obitelji i prijateljima, Petar je pronašao vremena odgovoriti nam na nekoliko pitanja.

Gdje si se sve pripremao za meč, s kojim sparing partnerima i koliko dugo su trajale pripreme?

"Kompletne pripreme za borbu odradio sam u Splitu, u BK Torcida. Smatram kako Split zaista nudi sve ono što je jednom profesionalnom boksaču neophodno, kako za održavanje forme, tako i za razvoj te napredak. Kao sparing partneri su mi uvelike pomogli kolege Antonio Plazibat i Alen Babić, na tome sam im neizmjerno zahvalan. U pomoć su mi trebali priskočiti i dvojica kolega iz Ukrajine, ali su zbog izvjesnih problema bili spriječeni. Iako je od saznanja da je meč ugovoren prošlo nešto malo manje od tri mjeseca, slobodan sam izjaviti kako pripreme ne traju toliko već gotovo dvije godine, s obzirom da je to period koji je prošao od mog posljednjeg meča. U tom periodu mi je u nekoliko navrata otkazana borba te iz današnje perspektive ispada kako su pripreme za svaki od tih mečeva zapravo bile pripreme za ovaj nadolazeći meč."

Kakav je osjećaj biti toliko dugo bez meča i kako je to djelovalo na tvoju motivaciju, ali i koncentraciju?

"Iskreno, to je nešto najgore što se jednom profesionalnom boksaču može dogoditi. Bez obzira na navedeno, gotovo da i nije bilo dana u tom periodu bez treninga, izuzev nedjelje (koja je i inače u mom rasporedu namijenjena za oporavak i druženje s obitelji). U nekoliko navrata mi je otkazan meč u zadnji trenutak, tako da sam praktički više puta prolazio kompletne i intenzivne pripreme kakve se prolaze pred sami meč. Unatoč konstantnoj fizičkoj i psihičkoj spremnosti, nedostatak mečeva, kao i razočaranje koje nastupa otkazivanjem mečeva u zadnji trenutak, su se značajno odrazili na moju karijeru. Osim toga, nedostatak mečeva nosi sa sobom i izvjesni hendikep u pogledu nedostatka iskustva kakvo se može steći isključivo kroz mečeve. Za period iza sebe mogu sa sigurnošću reći kako je najgori u mojoj dosadašnjoj karijeri."

U startu je Yoka favorit, je li ti to olakšava tvoj pristup meču, tj. smanjuje li pritisak ili možda bolje djeluješ pod njim?

"Uloga favorita mi inače ne odgovara te mi stvara dodatni pritisak, tako da mi činjenica da je on u ovom meču favorit donekle i odgovara kao i to što ne boksam na domaćem terenu. I više nego dovoljna motivacija je potpora mojih mnogobrojnih navijača i prijatelja koji dolaze na meč te čiju potporu ću uživati u Parizu."

Tvoj meč nekako je i medijski pao u drugi plan, koliko ti je zapravo žao zbog toga tj. razmišljaš li o takvim stvarima?

"Ono što je meni primarno je boks. S njim ustajem i s njim odlazim na spavanje. Smatram kako je za svakog profesionalnog sportaša najvažnije da ne izgubi onu suštinu i da ne dozvoli da ga sve ono što se događa oko njega odvuče od samog sporta. Naravno da sam svjestan činjenice da je medijska pažnja važna pa sam tako odnedavno angažirao i kompaniju koja je preuzela kompletnu brigu o mojoj medijskoj zastupljenosti, kao i odnosima s javnošću. Činjenica da sam medijima neopravdano oduvijek u drugom planu me ne uzbuđuje previše jer smatram da se postizanje vrhunskih rezultata i predstavljanje svoje zemlje u najboljem svijetlu na svjetskim pozornicama dugoročno ne može medijski sakriti."

Gdje vidiš najveću opasnost po pitanju Yokinog boksa? Sedam centimetara je viši i svakako će biti teži.

"Najveća opasnost leži u njegovom iskustvu. Naravno da mu idu u prilog i visina i težina, ali snaga udarca, brzina i rad nogu su po mom mišljenju na mojoj strani."

Slažeš li se da bi tvoja pobjeda bila najveća pobjeda nekog hrvatskog boksača još otkako je Stipe Drviš 2007. godine uzeo svjetsku titulu?

"Nije na meni da se bavim takvim procjene, neovisno o slučaju hoću li doći do pobjede, ali sasvim sigurno smatram da je riječ o najvećem protivniku još od kada je Željko Mavrović boksao s Lennoxom Lewisom."

Što zapravo pobjedom u ovom trenutku dobivaš? Možeš li se istaknuti kao vodeći hrvatski teškaš u ovom trenutku?

"Pobjedom bih, nadam se, dobio kredibilitet ozbiljnog profesionalnog boksača, za koji smatram da mi konačno i pripada, kao i uspon na svjetskim boksačkim rang ljestvicama. Mislim da o tome tko je vodeći hrvatski teškaš u ovom trenutku odluku treba donijeti javnost. Ni ja, ni mainstream mediji nego isključivo javnost."

Linker
19. rujan 2021 23:36