Dagestan, regija prvaka! Što to čini dagestanske borce toliko uspješnima u borilačkom sportu?

Proteklog vikenda na UFC 311 priredbi vidjeli smo kako je Islam Makhachev rutinski obranio svoju titulu prvaka i time postavio rekord po broju obrana pojasa lake kategorije. Vidjeli smo i Umara Nurmagomedova koji je imao svoju prvu priliku za osvajanje pojasa, ali je doživio prvi poraz u karijeri. Međutim, 29-godišnjak je pretrpio težak lom šake u prvoj rundi, pružio je odličan meč i zasigurno ćemo vidjeti još puno od njega u budućnosti.

Jedan je bivši, a drugi je trenutni prvak UFC-ove lake kategorije - Khabib Nurmagomedov i Makhachev dva su najistaknutija borca ​​iz Dagestana. Međutim, velik je broj i drugih vrhunskih boraca iz te regije koji neumoljivo postižu fantastične rezultate u svijetu mješovitih borilačkih vještina.

Kao npr. Bellatorov prvak u lakoj kategoriji Usman Nurmagomedov, zatim trenutno prvorangirani izazivač u UFC-ovoj poluteškoj kategoriji Magomed Ankalaev te spomenuti trećerangirani izazivač za UFC naslov bantam kategorije, Umar Nurmagomedov. Dugačak je popis i drugih uspješnih MMA boraca iz te ruske regije – Shara Magomedov, Zabit Magomedsharipov, Muhammad Mokaev, Magomed Magomedkerimov i još mnogi drugi.

Niže su navedeni primjeri impresivnih profesionalnih omjera koje drže dagestanski borci:

Khabib Nurmagomedov 29-0

Islam Makhachev 27-1

Umar Nurmagomedov 18-1

Usman Nurmagomedov 18-0

Magomed Ankalaev 20-1-1

Shara Magomedov 15-0

Muhammad Mokaev 14-0

Zabit Magomedsharipov 18-1

Ono što je Brazil bio za MMA tijekom 90-ih i 2000-ih kada su Royce Gracie, Vitor Belfort, ‘‘Minotauro‘‘ Nogueira, ‘‘Shogun‘‘ Rua, Murilo Bustamante i Wanderlei Silva dominirali borilištima, to je Dagestan danas. Da bi ova usporedba bila potpunija, moramo uzeti u obzir i činjenicu da populaciju Dagestana čini svega nešto preko tri milijuna stanovnika naspram velikog Brazila s oko 220 milijuna.

Što čini Dagestan tvornicom elitnih boraca? Što to čini dagestanske borce vrhunskima?

Da bi borac bio vrhunski, elitni, mora biti na vrlo visokoj razini u različitim područjima sportske pripreme – fizička snaga i izdržljivost, mentalna i intelektualna sposobnost, tehnička i taktička pripremljenost, znanje o zdravlju, prehrani, regulaciji težine i još puno faktora. Što omogućava dagestanskim borcima da sve te faktore održavaju na visokoj razini? Probajmo naći odgovor!

Hajdemo po redu, pogledajmo najprije povijest vezanu uz to geografsko područje. Kavkaz je planinska regija koja se nalazi između Crnog i Kaspijskog mora. Uključuje Armeniju, Azerbajdžan, Gruziju, Rusku Federaciju i ruske divizije uključujući Čečeniju i Dagestan. Ova mjesta imaju dugu povijest međusobnih sukoba ili sukoba sa susjednim zemljama što potiče tamošnje stanovništvo da usmjere djecu u borilački sport.

Djeca treniraju razne discipline, ali uglavnom hrvanje i sambo, dva najpopularnija oblika borilačkih vještina u regiji. Sambo je razvila sovjetska Crvena armija tijekom 1920-ih, a dizajniran je za poboljšanje vojničkih vještina borbe prsa u prsa. Gotovo dva desetljeća kasnije, sportski savez SSSR-a priznao je sambo kao sport i on je postao popularan u bivšem Sovjetskom Savezu, uključujući i Dagestan. Sambo se razgranao u mnoge vrste, uključujući borbeni sambo (combat sambo) koji nalikuje modernom MMA-u.

Zbog spomenute duge konfliktne povijesti, hrvanje se kulturološki razvilo u tradiciju. Prijašnje generacije u Dagestanu su se natjecale u raznim tradicionalnim oblicima hrvanja što je dovelo do toga da tamošnja djeca od najranije dobi smatraju hrvanje važnim dijelom svoga etničkog identiteta. Da povučemo paralelu, sjetimo se našeg djetinjstva ovdje – svi smo nekada sudjelovali u nekom sportu s loptom poput nogometa, košarke, odbojke ili graničara. U Dagestanu hrvanje ima tu ulogu koju kod nas ovdje imaju sportovi s loptom.

I hrvanje i sambo vrlo se dobro prilagođavaju mješovitim borilačkim vještinama. MMA borci se općenito dijele u dvije kategorije - hrvači i udarači. Dok udarači čine sport uzbudljivijim, hrvači su često ti koji postižu veći uspjeh jer oni mogu diktirati gdje će borba odvijati – u stojećem položaju, u klinču na žici ili u parteru. Kada pogledamo neke borce s elitnim hrvačkim sposobnostima naći ćemo legendarna imena koja su uvijek u ‘‘GOAT‘‘ raspravi poput Jona Jonesa, Georgesa St. Pierrea ili Fedora Emelianenka. Mnogi borci i treneri tvrde kako je hrvanje baza MMA-a, a sa svojim iskustvom u hrvanju i borilačkom sambu, Dagestancima je prilično lako prijeći u vode mješovitih borilačkih vještina.

S aspekta zdravlja, i psihičkog i fizičkog, važno je napomenuti sljedeće. Striktna religijska pravila u Dagestanu vrlo vjerojatno pozitivno utječu na njihovu sportsku pripremu jer stavljaju naglasak na disciplinu te sprječavaju neke negativne prehrambene navike kao što je na primjer konzumacija alkohola. Život u planinskom području i trening na velikim nadmorskim visinama omogućavaju im velik broj eritrocita u krvotoku, a time i fantastičnu kondicijsku i fiziološku spremu.

Nadalje, zasigurno im i motivacije ne nedostaje. Naime, Dagestan je jedna od siromašnijih ruskih regija pa stoga puno boraca vidi svoju borilačku karijeru kao izlaz iz siromaštva i osiguravanje boljeg života za svoju obitelj.

Važno je spomenuti i sportski pristup. Iako je borilački sport individualan, dagestanski borci su izrazito timski nastrojeni. Često možemo čuti od njih kako tvrde da su tim i odanost ključ uspjeha. I sam Khabib Nurmagomedov je, unatoč svim svojim postignućima, uvijek na postolje prije samoga sebe stavljao svoj tim i svoju obitelj. Kako napredovati sam i bez kvalitetnih trenera i sparing partnera? Bez kvalitetnih savjeta i podrške? Vrlo teško, praktički nemoguće.

‘‘Ovaj pojas pripada mom treneru Abdulmanapu Nurmagomedovu. Prije mnogo godina mi je rekao: ‘Samo treniraj i postat ćeš prvak‘. Želim predati pojas Khabibu, on i njegov otac su me stvorili‘‘, rekao je to Islam Makhachev nakon što je u Abu Dhabiju na UFC-u 280 poput uragana ‘prošao‘ kroz Charlesa Oliveiru, upisao svoju 11. uzastopnu pobjedu i okrunio se naslovom prvaka UFC-ove lake kategorije.

Nurmagomedov stariji znao je što govori - Makhachev je „real deal“ i na tronu bi se, prema svemu sudeći, mogao zadržati još dugo. Ne samo da je Khabibov nasljednik, nego djeluje kao njegova unaprijeđena verzija. Islamova priča započela je na sjeveroistočnom dijelu Kavkaza. Iako je (27. rujna 1991.) rođen u glavnom gradu Dagestana, Makhachkali, najveći dio života proveo je u Buršiju - izoliranom planinskom selu s dvjestotinjak žitelja i samo jednom ulicom. Potječe iz siromašne obitelji, a osim u egzistencijalnim borbama, od najranije je dobi sudjelovao i u onim fizičkim.

‘‘Kad dođete iz Makhachkale ovdje u planine, lokalna djeca misle da ste, kao gradski dečko, slabiji od njih. Zato se često morate tući kako biste zaštitili sebe i svoje prijatelje. Ono što je, međutim, ovdje posebno jest to da ako se danas potučete, već sutra ste najbolji prijatelji‘‘, prisjetio se Makhachev svojeg djetinjstva u razgovoru za UFC (video ćete naći niže).

Borci iz Dagestana, mahom elitni hrvači, s Khabibom Nurmagomedovom kao svojevrsnim arhetipom, posljednjih desetak godina u MMA krugovima uživaju ogromno poštovanje. Hrvanje je u Dagestanu duboko ukorijenjeno u nacionalnu kulturu i predstavlja svojevrsni način života. Brojni dječaci i mladići u hrvačkim su dvoranama diljem zemlje, učeći od vrhunskih trenera i sanjajući plasman na Olimpijske igre ili ugovor s nekom od MMA organizacija, pronašli bijeg od surove planinske realnosti protkane neimaštinom. Osim što im hrvanje pruža nadu u ekonomski prosperitet, te ih uči vrijednostima rada, (samo)discipline i poštovanja, istovremeno ih drži podalje od radikalnih islamističkih skupina koje vrbuju na dagestanskom području.

Uz hrvanje, kojeg su doveli do savršenstva i idealno ga implementirali u moderni MMA, borce iz Dagestana krase izvrsne psihofizičke predispozicije za borilačke sportove. Kao što je već rečeno, one su posljedica povijesnog i genetskog nasljeđa, odrastanja u „tvrdom“ okruženju, te treniranja u specifičnim geografskim uvjetima.

‘‘Vidite li ovo veliko kamenje? Ljudi su ga kilometrima nosili na svojim leđima‘‘, govori jedan od mještana Buršija u UFC-ovom videu posvećenom Makhachevu, a drugi se nadovezuje: ‘‘To su naši preci, naši korijeni. Ljudi su ovdje fizički vrlo razvijeni.‘‘

U istom videu i sam je Makhachev odao priznanje genetskom naslijeđu, te opisao kako su on i njegovi kolege nekad brusili formu na planinskim obroncima: ‘‘Građevinarstvo, kopanje, berbe, uzgoj stoke…sve je to fizički rad. Naporan rad u našem je DNK-u. Trenirali smo koristeći kamenje. Često smo trčali uz planine, ponekad i triput dnevno.‘‘

Pitali smo osobu s iskustvom iz prve ruke

Vezano za ovu temu pitali smo za mišljenje jednog od naših prekaljenih MMA trenera s elitnim hrvačkim pedigreom, Bernarda Bana. Ban, dugogodišnji trener MMA Ban Teama iz zagrebačke Dubrave, je naš olimpijski hrvač i višestruki prvak Jugoslavije u hrvanju grčko-rimskim i slobodnim stilom. Osvojio je četvrto mjesto na europskom i na svjetskom prvenstvu (danas bi to bilo brončano odličje u sustavu s dva treća mjesta). Nastupio je na Olimpijskim igrama u Seoulu 1988. godine, a za njih se pripremao u Rusiji, tako da iz prve ruke zna kako je to dijeliti strunjaču s dagestanskim hrvačima.

‘‘Kao hrvač sam bio više od 20 puta u bivšem SSSR-u pa tako i u Zakavkazju. Tamo sam osjetio snagu i talent njihovih hrvača. Godine 1988. spremao sam se za OI u SSSR-u punih šest mjeseci i upoznao sam mnoštvo vrhunskih ljudi i hrvača‘‘, prisjetio se Ban.

‘‘Zakavkazje je područje istinskog vrhunskog hrvanja i ostalih hrvačkih sportova, posebno Dagestan, Čečenija i Gruzija‘‘, nastavio je hrvatski olimpijac. ‘‘To je njima u krvi, tradiciji. Osim toga oni žive na vrlo visokoj nadmorskoj visini tako da zbog toga imaju vrhunski ‘kardio‘ i veliku prirodnu izdržljivost koju su stekli rođenjem i genetikom ratničkih naroda, tamo su se oduvijek događali ratni sukobi. U Zakavkazju sportske igre nisu toliko popularne kao kod nas. Popularni su samo borilački sportovi, posebno hrvanje slobodnim stilom.‘‘

‘‘MMA je sport koji svaki istinski ljubitelj borilačkih sportova voli jer zahtjeva puno znanja i vještine, ali i tjelesnih sposobnosti, a tu su Dagestanci, Čečenci i Gruzijci najjači. Zato ne čudi njihova dominacija u najkompletnijem borilačkom sportu‘‘, zaključio je Ban.

Sve u svemu, izgleda da se u Dagestanu jednostavno sve nekako „poklopilo“ što je potrebno da bi se stvorio jedan vrhunski borac – visoka razina vještine, povijesni, religijski i kulturni značaj, discipliniranost, motivacija i prirodno okruženje. Iz generacije u generaciju se uvode noviteti u metodologiji treninga, ali se ne zaboravljaju tradicionalni oblici i principi borbe. Čini se da Dagestanci u borilačkom sportu odlično spajaju blagodati modernog doba i doba starijih generacija. Reklo bi se da nisu zaboravili što je to „stara škola“, a istovremeno nisu ni zaostali za novom, modernom školom.