2022. godina netom je završila, a ponudila nam je pregršt borilačkih uzbuđenja. Uz brojne lijepe vijesti, treba naglasiti da je prošla kalendarska godina ponudila i mnoštvo umirovljenja od strane vrhunskih boraca i legendi ovog sporta. Rijetko se baš toliko velikih boraca umirovi unutar jedne kalendarske godine, a u nastavku teksta navest ćemo vam neka od najvećih imena koja su odlučila ‘‘okačiti rukavice o klin‘‘. Borci nisu poredani nikakvim specifičnim redoslijedom.
1. Jose Aldo (31-8-0) - 36 godina
Ime ovog fantastičnog Brazilca vjerojatno je i najveće na ovom popisu. Alda neki svrstavaju i među pet najvećih boraca u povijesti sporta, a da se povukao 2014. godine prije borbe s Conorom McGregorom, gotovo svako bi ga imao na takvim vječnim ljestvicama.
Aldo je u dva navrata osvajao titulu UFC-ovog prvaka perolake kategorije, a u WEC-u je također držao titulu i dvaput ju je uspješno branio. Rekord je UFC-ove perolake kategorije kad je u pitanju broj obrana naslova, a u WEC-u (organizacija koja se kasnije pripojila UFC-u) bio je najmlađi prvak u povijesti organizacije (23 godine i 70 dana).
Njegov meč iz 2014. godine protiv Chada Mendesa proglašen je Najboljom borbom godine u izboru brojnih svjetskih MMA portala, a uoči spomenutog meča protiv Conora McGregora, Aldo je bio na omjeru pobjeda i poraza 25-1. Nakon poraza od Conora, uslijedio je svojevrsni pad, ali Aldo je sve do osmog mjeseca ove godine konstantno bio pri vrhu. Nije Brazilac uspio doći i do titule u bantam kategoriji, a umirovio se nakon poraza od Meraba Dvalishvilija u osmom mjesecu protekle godine.
Gruzijac mu je ubio san o osvajanju još jedne titule i Aldo je odlučio zaključiti MMA karijeru dva tjedna uoči 36. rođendana. Nije isključeno da se okuša u boksačkim mečevima, ali MMA je završena priča za ovog istinskog velikana ovog sporta.
2. Mark Hunt (13-14-1, 1 NC) - 48 godina
Malo je boraca kojima je omjer pobjeda i poraza u minusu, ali to ne narušava njihov status velikana. Jedan od takvih je i Mark Hunt. 48-godišnji Novozelanđanin samoanskih korijena ove godine povukao se iz borilačkog sporta.
Hunt je svoj posljednji UFC nastup odradio krajem 2018. godine, ali nakon toga se dvaput okušao u boksačkom ringu. Sa stilom se Hunt povukao u 11. mjesecu 2022. godine. Sonny Bill Williams (9-0 uoči borbe) bio je Huntov protivnik u boksačkom meču.
11 godina mlađi Novozelanđanin bio je veliki favorit, ali Hunt je podsjetio na svoje najbolje dane i porazio je Williamsa tehničkim nokautom u četvrtoj rundi borbe.
Hunt je u svojoj karijeri odradio 43 kickboksačka nastupa (30-13-0), 29 MMA borbi (13-14-1, 1 NC) i četiri boksačka meča (1-2-1). Njegov omjer pobjeda i poraza ne odaje dojam elitnog borca, ali jednostavno morate detaljnije pregledati tu statistiku.
Hunt se gotovo cijelu karijeru konstantno borio s onim najboljima. Nekad je iz kaveza/ringa izlazio kao pobjednik, a to je često radio nokautom, dok bi ponekad morao stisnuti ruku boljem protivniku. Marka Hunta svi će pamtiti kao jednog od najubojitijih udarača u povijesti MMA-a i kickboksa, ali i kao borca koji je imao nevjerojatno čvrstu bradu i sjajno je podnosio udarce.
2001. godine osvojio je K-1 World Grand Prix i to je vjerojatno najveća titula koju je osvojio u svojoj karijeri. U svom kickboksačkom rezimeu ima pobjede nad borcima kao što su Jerome Le Banner, Stefan Leko, Mike Bernardo, Peter Graham itd., dok je u MMA pobjeđivao imena poput Mirka ‘‘Cro Copa‘‘ Filipovića, Franka Mira, Antonija ‘‘Bigfoot‘‘ Silve, Derricka Lewisa, Wanderleija Silve i mnogih drugih.
Njegova ostavština prije svega počiva na tome da je jedan od najomiljenijih boraca ikad i gotovo je nemoguće pronaći ljubitelja borilačkog sporta koji ne voli Marka Hunta.
3. Donald Cerrone (36-17, 2 NC) - 39 godina
‘‘Kauboj‘‘ je također borac koji se može pohvaliti činjenicom da su ga fanovi jako voljeli, ali više neće imati prilike uživati u njegovim nastupima.
Šest poraza i ‘‘no contest‘‘ protiv Nike Pricea, rezime su Donalda Cerronea u posljednjih sedam MMA nastupa. Bilo je jasno da ‘‘Kauboj‘‘ više nije onaj pravi i karijeru je zaključio bez da je ikad osvojio UFC-ovu titulu prvaka.
Neovisno o tome, Cerrone je na brojnim UFC-ovim vječnim ljestvicama pri samom vrhu. Trenutno je drugi u poretku boraca s najviše UFC pobjeda (23), odmah iza Jima Millera, a zajedno s Millerom dijeli drugo mjesto kad je u pitanju broj pobjeda prekidom pod okriljem UFC-a. 16 puta slavio je Cerrone prekidom, a Charles Oliveira s 19 finiša predvodi taj poredak.
Čak 38 puta borio se Cerrone u UFC-u, priuštio nam je mnoštvo odličnih mečeva i sada zaslužuje uživati u mirovini. Eddie Alvarez, Charles Oliveira, Benson Henderson, Jim Milller, Edson Barboza, neka su od najvećih imena nad kojima je upisivao pobjede, a jako je malo elitnih boraca s kojima nije uspio dijeliti kavez tijekom svoje karijere koja je trajala od 2006. godine pa sve do sedmog mjeseca 2022. godine i poraza od Jima Millera.
4. Luke Rockhold (16-6-0) - 38 godina
Ne, ovo nije borac kojeg su fanovi voljeli kao Marka Hunta ili Donalda Cerronea. Rockhold je mnogima zapravo spadao među najomraženije borce, ali njegova kvaliteta je neosporna.
Krajem 2015. godine došao je do UFC-ove titule prvaka u srednjoj kategoriji nakon što je tehničkim nokautom porazio Chrisa Weidmana. Rockhold je u taj meč ušao pod antibioticima, bio je vidno iscrpljen nakon završetka borbe, ali pružio je odličan meč protiv Weidmana.
Luke je tada bio na pet pobjeda u nizu, a svih pet upisao je prekidom. Činilo se da će godinama dominirati srednjom kategorijom, ali već u prvom pokušaju obrane titule, nokautirao ga je Michael Bisping i to u prvoj rundi borbe.
Rockhold se nikad nije vratio u staru formu nakon toga. Upisao je pobjedu nad Davidom Branchom, ali nakon toga su uslijedili teški porazi od Yoela Romera i Jana Blachowicza.
Tri godine pauze uzeo je Rockhold nakon toga, mučio se s raznoraznim osobnim problemima, a u kavez se vratio u osmom mjesecu 2022. godine. Paulo Costa našao se na suprotnoj strani, a Costa i Rockhold pružili su nam tri jako uzbudljive runde.
Costa je na koncu slavio jednoglasnom odlukom, a Rockhold je odlučio zaključiti karijeru nakon te borbe. Prepoznao je Luke da jednostavno više nije na nekadašnjoj razini i da se na nju ne može vratiti.
Svojim srčanim nastupom i govorom nakon borbe pridobio je više fanova nego sa svih 16 pobjeda koje je ranije upisao u karijeri i bila je to idealna prigoda za povući se iz sporta. Rockhold je to i napravio, ali povremeno daje naznake da bi se mogao vratiti i možda ipak nismo vidjeli sve od njega. Trenutno je službeno umirovljen, a nadamo se da neće pokvariti tako dobar oproštaj kakav je imao na UFC 278 eventu u Salt Lake Cityju.
Od ostalih postignuća, treba dodati da je Rockhold bio prvak i u Strikeforceovoj srednjoj kategoriji, a pojas je uspješno obranio dvaput. Osim spomenutog Weidmana, Rockhold je između ostalog upisivao pobjede i nad Michaelom Bispingom, ‘‘Jacareom‘‘ Souzom, Timom Kennedyjem, Lyotom Machidom itd.
5. T.J Dillashaw (17-5-0) - 36 godina
Prvo smo se dotaknuli dvojice, odnosno trojice miljenika MMA fanova, a onda su uslijedili Luke Rockhold i sada T.J. Dillashaw.
Sjajni Dillashaw također je spadao među omraženije borce dobar dio svoje karijere, naročito nakon što je 2019. godine pao na dopinškom testiranju. Unatoč svemu tome, Dillashaw je u svoje doba bio jedan od najboljih i najkompletnijih boraca na cijelom UFC-ovom rosteru.
Pojas u bantam kategoriji osvajao je u dva navrata, a upisao je ukupno tri obrane titule. Time drži rekorder kategorije zajedno s Dominickom Cruzom i Aljamainom Sterlingom.
Upravo je Sterling borac koji je umirovio Dillashawa. Njih dvojica borili su se u desetom mjesecu za titulu prvaka na UFC 280 eventu, a slavio je Sterling tehničkim nokautom u drugoj rundi.
Dillashaw je već na samom početku borbe ozlijedio rame i bilo je pitanje vremena kad će doći do prekida. Nekoliko godina Dillashaw se muči s teškim ozljedama i to je navodno jedan od glavnih razloga zašto se povlači.
Mnogi mu ne vjeruju i smatraju da jednostavno izbjegava USADA-ina testiranja, a onda kad zaliječi ozljede nedopuštenim sredstvima, vratit će se u kavez. Takav potez ne bi nas iznenadio kad je Dillashaw u pitanju, ali službeno je umirovljen i iza njega je velika karijera.
Sedam pobjeda nokautom upisao je u UFC-ovoj bantam kategoriji i rekorder je kategorije u toj kategoriji. Nokauti protiv Codyja Garbrandta njegove su najpoznatije pobjede, a Dillashawa se pamti i kao borca koji je završio vladavinu Renana Baraoa. Barao je 2014. godine bio na omjeru od 32 pobjede i jednog poraza (jedan ‘‘no contest‘‘ također), a poraz je upisao u svom profesionalnom debiju. Dakle, 32 borbe zaredom (33 ako brojimo i taj ‘‘no contest‘‘) Barao nije znao za poraz, a onda je nastupio T.J. Dillashaw.
Nokautirao je Dillashaw sjajnog Brazilca u petoj rundi, a u revanšu je isto napravio u četvrtoj rundi. Bili su to sjajni nastupi Dillashawa, a prvu pobjedu mnogi su gledali kao najveće iznenađenje godine (2014.).
Šteta što su ga ozljede i pad na doping testu spriječile da još češće nastupa, ali veliku karijeru je napravio Tyler Jeffrey Dillashaw.
6. Joanna Jedrzejczyk (16-5-0) - 35 godina
Kako je ova Poljakinja dominirala u period od 2014. godine pa sve do pretkraj 2017. godine. Joanna je u tom periodu uspjela doći do titule UFC-ove prvakinje u slamka kategoriji, a pojas je obranila čak pet puta.
Borkinje poput Carle Esparze ili Jessice Penne brutalno je premlatila unutar kaveza, a pružala je i tehnički jako prekrasne nastupe kao što su oni protiv Jessice Andrade, Karoline Kowalkiewicz i Claudie Gadelhe (druga borba).
Rose Namajunas dvama pobjedama svrgnula je Joannu s trona i Poljakinja je karijeru završila sa 16 pobjeda i pet poraza. Posljednja dva nastupa odradila je protiv Zhang Weili, a dva poraza u tim borbama bila su okidač za povlačenje iz sporta.
Prva borba koju su odradile 2020. godine po mnogima je najbolji ženski MMA meč u povijesti, ali i općenito jedan od najboljih UFC-ovih mečeva ikad. Joannino deformirano lice nakon borbe obišlo je svijet i kadrovih njenog neprepoznatljivog lica brzo su postali viralni. Podijeljenom sudačkom odlukom slavila je Zhang u prvoj borbi, a Joanna se nije puno bolje provela niti u revanšu.
Zhang ju je nokautirala u drugoj rundi borbe koju su odradile sredinom 2022. godine i Joanna je odlučila zaključiti karijeru. Mogla je Jedrzejczyk pružiti još dosta unutar te kategorije, ali očito nije vidjela smisao natjecati se ako ne može biti najbolja.
Nešto poslije istaknula je kako želi očuvati i svoje zdravlje što je bolje moguće, a radi se o zapravo vrlo zreloj i smislenoj odluci. Fanovi će ju pamtiti kao ponajbolju borkinju u povijesti, a njena dominacija slamka kategorijom bila je jako zanimljiva za popratiti.
7. Frankie Edgar (24-11-0) - 41 godina
Ovo je borac koji se osjetno ranije trebao povući i pomalo je žalostan način na koji je završila njegova karijera. Pet poraza u posljednjih šest nastupa, od čega tri uzastopna teškim nokautima, način su na koji je Edgar napustio sport.
Mlađe generacije možda nisu niti svjesne koliko je Frankie Edgar zapravo velik borac. Radi se o jednom od najsrčanijih boraca u povijesti MMA-a, a Frankie se može pohvaliti činjenicom da je triput branio titulu UFC-ove lake kategorije. Zajedno s Khabibom, B.J. Pennom i Bensonom Hendersonom, Edgar je rekorder UFC-ove lake kategorije kad se radi o obranama titule.
Sedam sati, 57 minuta i 10 sekundi Edgar je proveo unutar UFC-ova kaveza, a samo je Rafael dos Anjos prekoračio osam sati. Osam puta Edgar je osvajao bonus za borbu večeri, a njegov prvi meč iz 2011. godine protiv Grayja Maynarda spada među najbolje UFC mečeve ikad.
Teško je pobrojati sve Edgarove uspjehe i ostvarenja. Kavez je dijelio s mnoštvom velikana, bio je na vrhu ili pri samom vrhu u trima težinskim kategorijama (laka, perolaka, bantam) i neovisno o porazima s kojima je okončao karijeru, radi se o neizbrisivoj ostavštini i utjecaju na ovaj sport.
Definitivno ponajveći velikan na ovoj listi.
8. Rory MacDonald (23-10-1) - 33 godine
Najmlađi borac na ovoj listi bit će Kanađanin Rory MacDonald, bivši Bellatorov prvak velter kategorije. Tu titulu dvaput je uspješno branio, ali MacDonaldov najupečatljiviji nastup u karijeri zapravo je poraz od Robbieja Lawlera u sedmom mjesecu 2015. godine.
Mnogi MMA fanovi reći će vam da je to najbolji MMA meč u povijesti tog sporta, a čak se i teško ne složiti, bez obzira koliko se još vrhunskih mečeva mogli sjetiti.
MacDonald je na sudačkim karticama kročio prema pobjedi i osvajanju UFC-ove titule, ali Lawler ga je uspio nokautirati u posljednjoj petoj rundi. Nije MacDonald bio isti borac nakon te borbe i UFC-ovu titulu prvaka nikad nije osvojio.
Nedugo poslije skrasio se u Bellatoru, a karijeru je završio ove godine pod okriljem PFL-a. Očekivalo se da bi ‘‘Red King‘‘ mogao dominirati PFL-om, ali kroz dvije sezone upisao je dvije pobjede i čak četiri poraza.
Dilano Taylor u osmom mjesecu 2022. godine nokautirao ga je u prvoj rundi i bilo je jasno da Rory više nema što tražiti na visokoj razini.
Dojam je da njegova karijera ipak ostaje nekako nedorečena i puno više se očekivalo od njega. Još 2017. godine napustio je UFC kao 28-godišnjak, a titula u Bellatoru vrhunac je njegove karijere. Da ne bude zabune, radi se o sjajnom postignuću, ali bio je talent za još više.
Pobjeda nad Nateom Diazom 2011. godine jedna je od Roryjevih najimpresivnijih pobjeda, a kroz karijeru je upisivao pobjede nad velikanima poput Demiana Maie, Tyrona Woodleyja, Paula Daleyja, Douglasa Lime i B.J. Penna.
9. Paul Daley (43-18-2) - 39 godina
Upravo gore spomenuti Paul Daley također se povukao iz sporta u netom završenoj kalendarskoj godini. Kontroverzni ‘‘Semtex‘‘ iza sebe ima i 24 kickboksačka nastupa (21-3-0), a ostaje upamćen kao jedan od uzbudljivijih udarača i pravih nokaut majstora.
Čak 35 svojih MMA pobjeda upisao je nokautom, a meč protiv Nicka Diaza iz 2011. godine spada među kultne MMA klasike. Daley je tada izgubio tehničkim nokautom tri sekunde prije kraja prve runde, a bila je to jedna od najboljih MMA rundi ikad.
Pregršt preokreta, siloviti Daley od početka borbe, Diaz na rubu poraza i zatim veliki preokret Nicka, skraćena je priča te borbe. Daley je mogao imati i puno veću karijeru, ali 2010. godine izbačen je iz UFC-a i dobio je doživotnu zabranu povratka.
Josh Koscheck izdominirao je Daleyja svojim hrvanjem u međusobnom obračunu, a frustrirani Daley pokušao je udariti Koschecka s leđa, neposredno nakon borbe. Sudac Dan Miragliotta morao je pritisnuti Daleyja uz ogradu kaveza kako bi ga primirio, a Daley je nedugo poslije izbačen iz organizacije.
Najveći dio karijere proveo je u Bellatoru, nikad nije došao do pojasa, ali pružio je puno odličnih nastupa i spektakularnih nokauta. Karijeru je završio nakon što je u petom mjesecu ove godine nokautirao Wendella Giacoma u drugoj rundi. Oprostio se u svom stilu.
10. Melvin Manhoef (32-17-1, 2 NC) - 46 godina
Listu ćemo zaključiti još jednim strašnim nokauterom i borcem koji također posjeduje i bogato kickboksačko iskustvo. Manhoef je odradio 52 MMA nastupa u karijeri (gore naveden omjer), a isto toliko puta nastupio je i prema kickboksačkim pravilima (38-14-0). 29 puta slavio je nokautom u MMA-u, a 27 pobjeda na takav način upisao je u kickboksačkom ringu.
Melvin se može pohvaliti i time da je uspio nokautirati Marka Hunta u meču odrađenom krajem 2008. godine, ali velike titule također su izostale u njegovoj karijeri.
U devetom mjesecu upisao je drugi poraz zaredom, a nokautirao ga je Yoel Romero u trećoj rundi borbe na Bellator 285 eventu. Manhoef se tada službeno povukao iz sporta, ali 28. prosinca (12. mjesec), točnije prije nekoliko dana, Manhoef je ponovno nastupio.
Igor Tanabe porazio ga je ‘‘submissionom‘‘ u prvoj rundi na Inoki Bom-Ba-Ye eventu i Manhoef se nakon toga vjerojatno više neće vraćati u kavez. 46 mu je godina, pretrpio je podosta štete i vrijeme je da uistinu ispoštuje svoju odluku o povlačenju.
Lista će tu završiti. To je deset velikana koje smo odlučili izdvojiti, ali naravno da to nisu jedini borci koji su se povukli u protekloj godini. Zabit Magomedsharipov i Askar Askarov povukli su se zbog osobnih (zdravstvenih) problema, ali niti jedan od njih ne otpisuje mogućnost povratka u kavez.
Povukao se i legendarni Eddie Wineland, a MMA karijere završili su i borci poput Uriaha Halla, Jessice Eye, Roxane Modafferi itd.
Realnost je da će se neki od njih sigurno vratiti u kavez, jer tome svjedočimo iz godine u godinu. Na kraju krajeva, radi se o njihovoj osobnoj odluci na koju imaju puno pravo, a onima koje više ne budemo gledali možemo zaželiti ugodnu mirovinu i hvala im na sjajnim mečevima koje su pružili.
