‘Protiv Holm sam se borila s potresom mozga i lošim štitnikom za zube, ali znam da sam najveća borkinja ikada‘

Ronda Rousey (12-2) svojedobno je uživala status jedne od najvećih UFC-ovih zvijezdi, no njezina karijerna krivulja stmoglavila se sredinom studenog 2015. godine U glavnoj borbi večeri UFC 193 priredbe protivnica joj je bila Holly Holm (15-6), a većina borilačkih fanova vjerojatno pamti trenutak s početka druge runde kada ju je "The Preacher‘s Daughter" brutalno nokautirala lijevim "high kickom" i praktično okončala njezinu vladavinu.

U intervjuu s YouTubericom Valerijom Lipovetsky objavljenim u utorak, "Rowdy" se detaljnije osvrnula na događaje koji su prethodili predmetnoj borbi. Rousey je objasnila da je pred 56 tisuća gledatelja na tadašnjem Etihad Stadiumu (današnji Docklands Stadium) u australskom Melbourneu nastupila s "friškom" ozljedom. Američka borkinja, naime, tvrdi da je doživjela pad na stepenicama, pri čemu je zadobila potres mozga, a istaknula je i još neke čimbenika za koje smatra da su negativno utjecali na njezinu izvedbu.

"Moj štitnik za zube je bio loš... Ušla sam u tu borbu nakon pada na stepenicama, to je samo doprinijelo još većoj neurološkoj šteti. Onda sam imala jako teško skidanje kilograma, bila sam dehidrirana. Kada imate manje tekućine u tijelu, vaš mozak prima više štete od udaraca. Cijelu borbu na nogama sam bila ‘out‘", ispričala je Rousey pa dodala:

"Ja znam da sam najveća borkinja ikada rođena. Jednostavno je došlo do točke gdje sam dobila previše neurološke štete te to više nisam mogla podnijeti. Nakon toga svi moji uspjesi su mi postali nebitni. Nakon druge borbe (protiv Amande Nunes, op.a.) vidjela sam kako su se ljudi okrenuli protiv mene. Sva moja priznanja su prešla u ogorčenost. Dala sam im sve, a oni su tražili još".

Nakon što ju je Nunes porazila tehničkim nokautom za svega 46 sekundi, osvajačica brončane olimpijske medalje u džudu (Peking 2008.) objesila je MMA rukavice o klin, a posljednju fazu njezine karijere obilježili su protesti usmjereni prema medijima, odnosno bojkotiranje medijskih obveza i odbijanje davanja bilo kakvih izjava. U svojoj novoj autobiografiji "Our Fight" je objasnila da joj je smetalo što su je mediji, prema njezinom sudu, preko noći iz miljenice javnosti pretvorili u "prijevaru".

Ronda će ostati upamćena kao jedina žena u povijesti koja je predvodila UFC i WWE evente. U svojoj plodonosnoj karijeri prva je osvajačica džudo medalje na Olimpijskim igrama za SAD te je bila rekorderka u broju obrana UFC naslova u bantam kategoriji - čak joj je šest puta to pošlo za rukom. Također ukazana joj je velika čast kada se je borila u prvoj ženskoj borbi u UFC-u ikada (UFC 157, inauguralna borba za pojas ženske bantam kategorije protiv Lizz Carmouche).