Pride FC promocija je koja je na svjetskoj sportskoj sceni egzistirala od 1997. do 2007. godine i bez puno razmišljanja možemo reći kako je možda i najzaslužnija za globalnu popularnost slobodne borbe koju taj sport danas uživa. Dok je UFC rastao i borio se s problemima koje su na kraju riješili, ali je teško uspijevao izaći izvan granica Sjeverne Amerike, Pride je putem boraca poput Fedora Emelianenka, Wanderleia Silve ili Mirka Filipovića uspio sport globalizirati. Sve do 2007. godine kad je ta promocije upala u probleme, a to je iskoristio UFC koji je Nobuyukiju Sakakibari isplatio svotu potrebnu za otkup promocije.
UFC je tako kupio Pride i ugovore svih boraca koji su na taj način preselili pod njihovo okrilje, a sama Pride promocija je ugašena. No, to nije bilo sve što je Zuffa tim putem napravila. Naime, u strahu da ne bi osnovao novu uspješnu borilačku promociju, Sakakibari je isplaćena cifra od deset milijuna dolara da bi na punih sedam godina istupio iz promotorskog posla, odnosno svih poslova vezanih uz MMA. Upravo to je razlog zato ga nije bilo godinama i zašto je tek u rujnu 2015. godine osnovao svoju trenutnu promociju, Rizin FF. Kao dokaz tog podatka su poslužili dokumenti koje je UFC morao pustiti u javnost povodom sudskih tužbi nekih bivših boraca. Do podataka je došao portal BloodyElbow.
Tih sedam godina bilo je dovoljno vremena da Sakakibara ispadne iz utrke te da s Rizinom nikako ne može konkurirati UFC-u, ali niti nekim drugim većim promocijama poput ONE Championshipa ili Bellatora, s kojim gaji partnerski odnos. No, promocija je skupila dovoljan broj fanova u Japanu, kao i Pride nostalgičara u svijetu, da može egzistirati te s vremena na vrijeme iznenaditi pokojom zanimljivom priredbom. No, teško da će Sakakibara ikad više uspjeti napraviti išta blizu Pridea. Čini se kako je s poslovne strane tih deset milijuna dolara bio jako dobro uložen novac od strane UFC-a.
