Duga pauza Jona Jonesa predmet je mnogih analiza uoči njegovog večerašnjeg nastupa protiv Ciryla Ganea na UFC 285 eventu. ‘‘Bones‘‘ je posljednji nastup odradio u drugom mjesecu 2020. godine, a tada je u jako tijesnoj borbi porazio Dominicka Reyesa.

Nedugo poslije, Jones je napustio titulu prvaka u poluteškoj kategoriji i odlučio se pripremati za prelazak među teškaše. Pripreme su potrajale dulje nego je itko očekivao, ali Jones je konačno spreman za debi. Naravno, mnogi su zabrinuti kako će se duga pauza odraziti na njegov povratak u kavez. Pojam ‘‘Ring Rusta‘‘ (‘zahrđalost‘) učestal je u borilačkim sportovima i zapravo opisuje stanje u kojem je borac ispao iz natjecateljskog ritma. ‘‘Ring Rust‘‘ trebao bi negativno djelovati na borca koji dugo nije osjetio pravi meč, ali mi smo se dali u analizu da utvrdimo je li uistinu tako.

U nastavku teksta izdvojili smo 10 elitnih UFC-ovih boraca koji su u nekoj fazi karijere uzeli jako duge pauze i analizirali smo kako su prošli njihovi povratci u kavez.

Borci koji su dokazali da duga pauza ne mora negativno utjecati na borca

Dominick Cruz (pauzirao tri godine):

Bivši UFC-ov prvak bantam kategorije pravi je primjer kako pauza ne mora nužno loše utjecati na borca. Dominick je prvu veliku pauzu imao u periodu od 1.10.2011. pa do 27.9.2014. godine. Cruz je uzeo dugu pauzu zbog ozljeda, a otišao je s nizom od deset uzastopnih pobjeda. Demetrious Johnson bio je posljednji borac kojeg je porazio prije pauze.

U kavez se vratio krajem devetog mjeseca 2014. godine, dakle gotovo pune tri godine je potrajala njegova pauza. Cruz je po povratku u kavez izgledao sjajno i Takeyju Mizugakija porazio je nokautom u prvoj rundi. Mizugaki je tada bio u nizu od pet uzastopnih pobjeda i predstavljao je sasvim ozbiljan izazov, naročito nakon tako duge pauze.

Cruzu je uslijedila nova pauza zbog ozljeda, a u kavez se vratio 17. siječnja (prvi mjesec) 2016. godine. Podijeljenom sudačkom odlukom porazio je T.J. Dillashawa i vratio je titulu prvaka u svoje vlasništvo.

‘‘Ring rust ne postoji ako naporno trenirate.‘‘, rekao je Cruz nakon pobjede nad Dillashawom, a svoju teoriju očito je dokazao i u praksi.

Georges St-Pierre (pauzirao četiri godine):

Dokaz da ‘‘ring rust‘‘ nije nešto što zahvaća svakog borca koji dugo pauzira jest i povratak Georgesa St-Pierrea u kavez. Legendarni Kanađanin povukao se iz sporta u 11. mjesecu 2013. godine, sa samo 32 godine. Toliko je imao i Jon Jones 2020. godine u meču protiv Dominicka Reyesa. No, vratimo se na GSP-ja. St-Pierre se povukao nakon vrlo tijesne pobjede nad Johnyjem Hendricksom, a radilo se o podijeljenoj sudačkoj odluci nakon pet rundi. GSP-ju je to bila 13. pobjeda zaredom.

Sportu se vratio u 11. mjesecu 2017. godine, dakle nakon gotovo četiri godine pauze. Ne samo da se vratio, nego je napravio i tranziciju u višu kategoriju. GSP je vidio dobru priliku za osvojiti pojas u srednjoj kategoriji, jer tada je prvak bio Michael Bisping koji mu je stilski trebao odgovarati. Povratak se ispostavio uspješnim i GSP je porazio Bispinga ‘‘submissionom‘‘ u trećoj rundi. Nakon osvajanja pojasa u srednjoj kategoriji, GSP se više nije borio.

Njegov primjer vjerojatno je najsličniji Jonesovom, jer radi se o jako dugoj pauzi, prelasku u višu kategoriju, napadu na pojas, a sličnost je i to što su obojica uzeli pauzu dok su bili u velikim pobjedničkim nizovima. Ako može GSP, zašto ne bi mogao i Jones?

T.J. Dillashaw (pauzirao dvije i pol godine):

Još jedan dobar primjer uspješnog povratka u kavez nakon dulje pauze jest povratak T.J. Dillashawa. Bivši prvak UFC-ove bantam kategorije izgubio je u prvom mjesecu 2019. godine od Henryja Cejuda. Poraz je upisao nokautom u prvoj rundi, a pauza je uslijedila zbog pada na doping.

Dvije godine Dillashaw je bio suspendiran, a pauzu je iskoristio i za sanaciju nekih ozljeda (rame prije svega). Pauzirati je morao kao 33-godišnjak. U kavez se vratio 24. srpnja (sedmi mjesec) 2021. godine. Pet rundi je Dillashaw odradio protiv Coryja Sandhagena, a uoči ozljedi koljena krajem prve runde, Dillashaw je izborio pobjedu podijeljenom sudačkom odlukom i to protiv vrlo opasnog protivnika. T.J. se u desetom mjesecu 2022. godine borio i za titulu prvaka, ali ozljede su uzele danak na njegovom tijelu i već u prvoj rundi borbe protiv Aljamaina Sterlinga, Dillashaw je ozlijedio rame, a u drugoj je izgubio tehničkim nokautom. Nakon toga povukao se iz sporta.

Tatiana Suarez (pauzirala nešto manje od četiri godine):

Borkinja koja uistinu nema sreće s ozljedama. Još kao hrvačica morala je propustiti nastup na Olimpijskim igrama jer joj je dijagnosticiran rak štitnjače, a nakon što se uspješno izliječila, započela je MMA karijeru. Pet pobjeda u pet nastupa upisala je do šestog mjeseca 2019. godine, a tada je zauzimala drugo mjesto u poretku izazivačica slamka kategorije. Uslijedili su veliki problemi s ozljedama nakon pobjede nad Ninom Ansaroff i Suarez je izbivala iz kaveza sve do prošlog vikenda.

Nešto manje od četiri godine trajala je njena pauza, a 32-godišnja Tatiana vratila se pobjedom. ‘‘Submissionom‘‘ u drugoj rundi porazila je Montanu De La Rosu, a nastup je odradila u višoj, muha kategoriji. Suarez se ipak planira vratiti u slamka kategoriju, a pokazala je da velika pauza nije utjecala na nju i upisala je devetu pobjedu u svom devetom MMA nastupu.

Nate Diaz (pauzirao tri godine):

Primjere uspješnih povrataka nakon duge pauze zaključit ćemo Nateom Diazom. Mlađi od dvojice braće Diaz uzeo je dugu pauzu nakon osmog mjeseca 2016. godine i tijesnog poraza od Conora McGregora. Tada 31-godišnji Nate imao je dvije pobjede u posljednja tri nastupa, ali iz raznoraznih osobnih razloga tipičnih za braću Diaz, Nate nije nastupao do osmog mjeseca 2019. godine.

Tri godine duga pauza nije ostavila traga na njemu i Diaz se vratio pobjedom protiv Anthonyja Pettisa, bivšeg prvaka UFC-ove lake kategorije. Jednoglasnom odlukom sudaca Diaz je došao do pobjede. Nakon pobjede nad Pettisom uslijedili su porazi od Jorgea Masvidala i Leona Edwardsa, a zatim pobjeda protiv Tonyja Fergusona. Dakle, unatoč trogodišnjoj pauzi, Nate se u kavez vratio pobjedom protiv jako teškog protivnika.

Borci koji se nisu uspješno vratili nakon duge pauze

Cain Velasquez (Pauzirao više od dvije i pol godine):

Nekadašnji prvak UFC-ove teške kategorije uvjerljivo je porazio Travisa Brownea u sedmom mjesecu 2016. godine. Tada 34-godišnji Cain je slavio nokautom u prvoj rundi, ali samo jedan nastup upisao je nakon toga. Sve do drugog mjeseca 2019. godine nije nastupao, a vratio se borbom protiv Francisa Ngannoua.

‘‘Predator‘‘ je trebao 26 sekundi da porazi Velasqueza. Naravno da je Ngannou došao do pobjede nokautom, a Velasquez je izgledao miljama daleko od svojih najboljih izdanja. Mučio se Velasquez i s ozljedom koljena, a nakon poraza od Ngannoua uslijedilo je očekivano povlačenje iz sporta.

Dugu pauzu imao je zbog problema s ozljedama, a postojale su i određene priče da je Velasquez ‘‘nestao‘‘ sa scene nekako s pojavom USADA-e. Sve u svemu, Velasquez je primjer jako lošeg povratka nakon duge pauze, a prije pauze imao je četiri pobjede u pet nastupa.

Luke Rockhold (pauzirao nešto dulje od tri godine):

Bivši prvak UFC-ove srednje kategorije i timski kolega Caina Velasqueza također je muku mučio s ozljedama, ali razlog njegove pauze bili su i neki osobni problemi s kojima se mučio. Rockhold je u sedmom mjesecu 2019. godine izgubio od Jana Blachowicza brutalnim nokautom u drugoj rundi, a bio je to drugi uzastopni poraz nokautom za Rockholda. Prije Blachowicza, nokautirao ga je i Yoel Romero. Pauzu je uzeo kao 34-godišnjak.

Pauza je potrajala sve do osmog mjeseca 2022. godine i borbe protiv Paula Coste. Rockhold je pružio jako srčan nastup protiv Brazilca, ali na kraju je ipak poražen jednoglasnom odlukom sudaca. Neposredno nakon poraza Rockhold se i povukao iz sporta, ali glad za nastupima brzo se vratila i krajem četvrtog mjeseca gledat ćemo ga u boksu bez rukavica. Protivnik će mu biti Mike Perry.

B.J. Penn (pauzirao dvije i pol godine):

Definitivno jedan od najlošijih povrataka nakon pauze imao je B.J. Penn. U periodu od kraja 2012. godine pa do sredine 2014. godine imao je prvu pauzu, a sredinom 2014. godine izgubio je od Frankieja Edgara. Tada 35-godišnji Penn izgubio je tehničkim nokautom u trećoj rundi i upisao je treći poraz zaredom.

Pauzirao je Penn sve do prvog mjeseca 2017. godine. Povratnički meč odradio je protiv Yaira Rodrigueza, a Meksikanac ga je propisno istukao i došao do finiša u drugoj rundi. Penn je nakon toga izgubio još tri meča, a nakon toga je shvatio da više nema što tražiti u kavezu. U svakom nastupu nakon povratka izgledao je katastrofalno, ali motivaciju za sportom izgubio je puno prije i stoga ne čude nastupi kakve je odradio.

Fabricio Werdum (pauzirao nešto dulje od dvije godine):

Legendarni ‘‘Vai Cavalo‘‘ u trećem mjesecu 2018. godine nokautiran je od strane Alexandera Volkova. Nedugo poslije Werdum je bio pozitivan na doping, a USADA mu je izrekla suspenziju na dvije godine. Suspenzija je kasnije skraćena na 10 mjeseci, ali Werdum se u kavez vratio tek u petom mjesecu 2020. godine.

Podijeljenom sudačkom odlukom izgubio je od Alexeyja Oleinika, a nakon toga odradio je još dvije borbe. Polugom na ruci porazio je Alexandera Gustafssona u prvoj rundi, a meč protiv Renana Ferreire prvotno je izgubio, ali ishod je kasnije preinačen u ‘‘no contest‘‘. Izuzev te pobjede nad Gustafssonom, Werdumov povratak bio je poprilično loš, ali vrijedi istaknuti da se u kavez vratio kao 42-godišnjak.

Nick Diaz (pauzirao dulje od šest i pol godina):

Kao što je lista uspješnih povrataka završila Diazom, tako će i ova lista završiti Diazom. Stariji od braće Diaz našao je svoje mjesto na ovoj listi. Nick je u trećem mjesecu 2013. godine izgubio od Georgesa St-Pierrea i bio je to Nickov drugi uzastopni poraz. Nakon toga uslijedila je pauza u trajanju od 22 mjeseca, a Nick je u kavez ušao početkom 2015. godine.

Anderson Silva porazio ga je jednoglasnom odlukom sudaca, ali naknadno je ishod preinačen u ‘‘no contest‘‘. Silva je bio pozitivan na doping, a Nick Diaz također je pao, ali zbog konzumiranja marihuane. Diaz je u periodu nakon toga vodio brojne bitke s USADA-om, a u kavez se vratio tek u devetom mjesecu 2021. godine.

Robbie Lawler dočekao ga je u povratničkom nastupu, a iako je Diaz pokazao neke naznake svojih prijašnjih nastupa, u globalu je to bilo daleko od nečeg ozbiljnijeg. Lawler ga je porazio tehničkim nokautom u trećoj rundi, a Nick Diaz se zapravo predao u toj borbi i sam je zatražio kraj nakon što je bačen u nokdaun.

Što možemo zaključiti?

Kad se sve zbroji i oduzme, možemo zaključiti da duga pauza ne mora značajno utjecati na borce. Moguće je vratiti se najvišoj razini, čak i kad se borac vraća nakon teške ozljede. Neki obrazac koji se može uočiti jest da su se neuspješni povratci u kavez događali uglavnom kad se vraća borac koji je pauzu uzeo u gubitničkom nizu ili su bili u poznim godinama poput Werduma.

Borci koji su otišli u velikim pobjedničkim nizovima kao GSP, Tatiana Suarez i Dominick Cruz pokazali su da je povratak moguć, iako se radilo o uistinu dugim izbivanjima iz kaveza. Jon Jones na neki način je upoznat s nešto duljom pauzom. U tri navrata izbivao je iz kaveza dulje od godinu dana, a najdulja pauza potrajala je 17 mjeseci. Svaki put se vratio s pobjedom, ali ovako dugu pauzu nikad nije imao.

U ranim nedjeljnim satima saznat ćemo koliko je pauza utjecala na njega, a ne treba izostaviti činjenicu da je napravio i drastičnu promjenu u kilaži, odnosno prešao je u tešku kategoriju.