Noć s 18. na 19. siječnja 2015. godine. Peta UFC borba Conora McGregora, druga u Bostonu te drugi put kao glavna borba, ali po prvi put u Americi. S druge strane njemački veteran Dennis Siver, protivnik kojeg si je Conor strateški sam odabrao, krenuvši ga prozivati još nekoliko mjeseci ranije. Nije bio ljubazan prema njemačkom borcu ruskih korijena, ali upravo to trebalo mu je da izbori borbu koju je vidio kao jako dobar put prema Joseu Aldu.
Bio je Conor McGregor već velika zvijezda. Uostalom, to se vidjeli već na UFC 178 priredbi, nekoliko mjeseci ranije, kad je njegova borba protiv Dustina Poireira zasjenila ostatak jednog izuzetno jakog i kvalitetnog "carda". Nije mu tada pobjeda protiv Poiriera bila dovoljna da izbori napad na Josea Alda, no vjerovalo se kako se uz još jednu tome može nadati.
Conor je show napravio već na samom vaganju. Došao je potpuno ispijen, ali s velikom željom u očima. Nije htio iskoristiti dozvoljenih pola kilograma tolerancije, nego je odlučio spustiti svoju težinu na ravno 66 kilograma da bi Joseu Aldu, koji je bio u publici, potvrdio kako je spreman za njega.
Kao što se prije borbe moglo i očekivati, Conor je posao protiv ovog veterana odradio relativno lako. Iskoristio je prednost u dužini ekstremiteta, nanosio je štetu svakim svojim napadom te je posao završio nakon nešto manje od dvije minute akcije unutar druge runde.
Nakon ove borbe uslijedila je dodatna Conor manija i on je svakako potvrdio kako je najpopularniji borac svijeta. Dobio je Alda za idućeg protivnika, ali se nakon ozljede Brazilca morao zadovoljiti Chadom Mendezom, kojeg je završio za privremenu titulu. Alda je riješio jednu borbu nakon toga, svi se jako dobro sjećamo kako i time se upisao u povijest. Sve nakon toga bilo je tvornica novca, ono po čemu McGregora i najbolje znamo.
Prisjetite se kako je izgledala ta borba te kako je zapravo izgledao i ponašao se sam Conor dok je još bio tek "contender" perolake kategorije.
