Vlasnik Matchroom Boxinga, Eddie Hearn, posljednjih se godina probio do samog vrha svjetskog boksa. Prvobitno je osvojio tržište u Velikoj Britaniji, zatim se proširio na Europu, gdje je također postao najmoćniji čovjek cijelog sporta, a onda je putem DAZN-a počeo djelovati i u Americi, gdje se uspješno nosi s drugim poznatim promotorima, poput Boba Aruma, Oscara De La Hoye, Loua Di Belle i drugih.
No, za razliku od drugih promotora, on je jedan od onih koji konstantno pokušavaju boks dovesti do situacije gdje bi promotori zajedno radili, s ciljem da velike mečeve bude lakše dogovoriti te da ne bude "čuvanja skorova" i drugih stvari koje su današnji boks dovele u po mnogima nezavidnu situaciju. Zapravo, fanovi su već godinama ljuti što ne mogu dobiti mečeve kakve žele i što dobri boksači prečesto u ring ulaze s onima koji nisu njihova klasa.
"Jedini način da se boks dovede tamo gdje ga je želim vidjeti, a to je situacija gdje se najbolji konstantno bore protiv najboljih, je da svi promotori krenu raditi zajedno ili da u sportu imamo jedno vrhovno tijelo, to je moj cilj", rekao je Hearn u razgovoru za Mirror, da bi odmah izrazio želju da na čelu tog tijela bude upravo on:
"Gledam prema tome da ja budem ta osoba, to tijelo, svojevrsni UFC boksa. To je jedini način na koji ja vidim boks gdje dolazi na nivo kakav smatram da zaslužuje. No, ako se to ne dogodi, boks nije mrtav niti je u nekoj lošoj situaciji."
UFC-ovi prvaci priznati su kao najbolji MMA borci svijeta te je njihov pojas zapravo jedini priznat u tom smislu. Druge promocije također svoje prvake nazivaju svjetskim prvacima, no nitko na njih ne gleda tako. U boksu je drugačija stvar, budući da postoje četiri elitne organizacije, a svaka ima svog prvaka. Neki prvaci su vlasnici više pojaseva, neki su posljednjih godina uspjeli ujediniti i sva četiri te potvrditi svoju dominaciju, no to je postalo više iznimka nego pravila. Primjerice, teška kategorija apsolutnog prvaka nije imala još od 1999. godine, kad je pojaseve ujedinio Lennox Lewis.
Fanovi bi tako voljeli da postoji samo jedan pojas ili barem jedan pojas koji je po svojoj vrijednosti iznad svih ostalih, no Hearnu se ta ideja baš ne sviđa.
'OD ROYA JONESA NISAM VIDIO BOLJEG'
Tony Bellew odabrao najboljeg na svijetu te dodao: 'Dillian Whyte treba bolje sparing partnere!'
"Pojasevi su nešto što ostaje u povijesti, kad si mlad borac svoje uzore i heroje pamtiš upravo po tome kako drže zeleni WBC pojas ili crveni IBF-ov pojas, kao što ih pamtiš i po tome kako stoje uz sve pojaseve koje su osvojili. Tu se otvara još jedno pitanje, ono oko univerzalnog pojasa. Treba li stvoriti neko svoje tijelo koje bi taj pojas dijelilo? Ali, kako bi taj isti pojas onda postao prepoznatljiv, kako bi došao do toga da ima isti kredibilitet i istu vrijednost kao onaj WBC-ov?", upitao se, da bi onda dodao zbog čega misli da je trenutni broj pojaseva prihvatljiv:
"Ljudi kažu da bi voljeli vidjeti jedan pojas prvaka, no nisam toliko blizak toj ideji. Borci vole osvajati pojaseve. Anthony Joshua želi biti apsolutni prvak svijeta, no tako želi i potvrdu kako je najbolji na svijetu. To je trenutno debata u koju je uključen Usyk kao izazivač, a gdje ljudi govore Joshui da ostavi WBO pojas. Nećemo dozvoliti da jedan pojas spriječi organiziranje meča protiv Furyja, no prioritet nam je da ih sve zadržimo. Ako Joshua pobijedi Furyja, on je najbolji na svijetu, no bitno mu je i da službeno bude apsolutni prvak."
Priča s boksačkim pojasevima je ovakva. Boksački svjetski prvaci počeli su se priznavati početkom 20. stoljeća, no prave titule krenule su osnivanjem organizacija. Prvi se tako dodijelio 1926. godine i to prvaku teške kategorije. U tom trenutku iste su dijelili WBA i komisija savezne države New York. Bilo je tako sve do 1963. godine, kad je osnovac WBC, čiji pojas dolazi umjesto onog NYSAC-a. IBF je osnovan 1983. godine te je njihov pojas priznat kao jedan od elitnih, dok je onaj prema WBO-u stigao 1988. godine, ali iste je kao elitni priznat tek 2007. Sve od tada imamo četiri svjetska pojasa prvaka te svi imaju relativno istu vrijednost. Upravo zbog toga je u velikom broju kategorija teško odrediti tko je najbolji, budući da je vrlo često gotovo pa nemoguće ugovoriti međusobne mečeve prvaka. Prisjetite se samo koliko smo dugo čekali na susret Mayweathera i Pacquiaoa.
Boksom osim četiri organizacije vladaju i promotori, čija je zapravo posljednja. Po pitanju njih, mišljenja boksačkih fanova su podijeljena. Neki smatraju da je dobro što postoje, jer tako najboljim boksačima osiguravaju sigurnost, dok ih drugi smatraju najvećim zlom svjetskog boksa, čiji je glavni, a ponekad i jedini interes vlastiti prosperitet i zarada.
