Više nego tužno bilo je proteklog vikenda gledati Renana Baraoa u očajničkom pokušaju da dođe do pobjede na UFC Fight Nightu u Sao Paulu, gdje je protiv sebe imao sunarodnjaka Douglasa Silvu de Andradea. Sve što je Barao napravio u toj borbi viđeno je u prve dvije minute, a onda se jednostavno ugasio (velikim dijelom uz krivnju suca koji je napravio grešku) i krenulo je preživljavanje, kratak povratak u drugoj rundi, izuzetno loša treća te na kraju uvjerljiv poraz od borca za kojeg je pitanje ima li kvalitetu za ikad dogurati do ulaska na službenu Top 15 ljestvicu. Istina, došao je taj borac u UFC s nevjerojatnih 22-0, no u borbu s Baraom ušao je uz 3-3 u Octagonu.
Jasno je kako je Renan Barao doživio veliki pad u formi i svojim izvedbama, a automatski uz sve to slijedi i pad samopouzdanja. No, to koliko je loše izgledao pri svom petom poraza u nizu je teško opisati. Djelovao je kao da ne želi biti tamo pa čak i u onim trenucima kad bi pokušao napasti. Sve je to izgledalo kao da samo čeka da vrijeme brže prođe. I nije to problem, svakom borcu može se dogoditi pad, svaki borac može doći u situaciju da više nema što je potrebno za baviti se tim zanimanjem, ali rijetko koji borac pronađe snage i zdravog razuma da kaže dosta je. Renan Barao nije iznimka i tako je on još uvijek član UFC-a. Ne bismo bili puno u krivu ako kažemo kako prema nastupima u posljednje tri godine on djeluje kao najlošiji borac na cijelom rosteru promocije, a na njemu se trenutno nalazi 605 imena.
Kao jednom velikom fanu teško mi je to sve gledati i pitam se što Barao još uvijek radi u UFC-u i zašto je bio spreman na taj način rasprodavati svoj ugled? Ako već on ide glavom kroz zid i pokušava, onda ga je UFC trebao od toga odgovoriti. Bilo je loših nizova, neki prvaci poput Andreija Arlovskog ili Rashada Evansa su napravili takve nizove, ali nitko nije izgledao tako loše. Izuzev B.J.-a Penna, koji je isto jedna posebna priča. I iskreno se nadam da neće izjednačiti Pennovo "postignuće" od sedam poraza u nizu.
Možemo se sada pitati je li Baraoa uništio TJ Dillashaw i dva poraza koje mu je nanio, možemo pratiti komentare na forumima i društvenim mrežama te podržati teoriju kako nije isti otkako je došla USADA, ali jednostavno ne moramo. Činjenica je da je on doživio najveći pad u povijesti ovog sporta, ako ćemo gledati poziciju gdje se ne tako davno nalazio i onu gdje je sad te nastupe kakve pruža. Aljamain Sterling, Brian Kelleher, Andre Ewell, Luke Sanders i Douglas Silva de Andrade, to je njegov niz poraza. Osim sjajnog Sterlinga, preostala četvorica su borci koje bi Barao iz 2012. i 2013. godine pojeo za doručak. A tek mu je 32 godine, prema nekom nepisanom pravilu trebao bi biti u svom "primeu".
Renan Barao bi se trebao umiroviti ili napustiti UFC. Znamo da promocija ne otpušta bivše prvake, tek su B.J. Pennom ove godine napravili ustupak, ali za njegovo dobro bi to mogli napraviti i s Renanom. Svakom pravom fanu žalosno je gledati što mu se događa i nema smisla da neki ipak prosječni borci njegovo ime tako lako stavljaju na svoj rezime. Za njegovo dobro, otpustite ga!
