Može li brada Chrisa Weidmana izdržati udarce poluteškaša?
Bivši UFC-ov prvak srednje kategorije odlučio se za promjenu kategorije nakon četiri poraza u posljednjih pet borbi. To se svakako čini kao dobra odluka ako se pogleda na rezime i na to što bi Weidman morao napraviti da dođe do šanse napasti titulu prvaka. Bez tri impresivne pobjede teško da bi mogao o tome razmišljati, a s 35 godina na leđima teško da se može očekivati kako će postati bolji nego što trenutno je. Zapravo, može biti sretan ako ne počne ozbiljnije stagnirati.
Ono što legitimnost i opravdanost te odluke dovodi u pitanje je Weidmanova "brada", odnosno sposobnost primanja udaraca bez dolaska do štete koja će završiti borbu. Nakon što je sva četiri spomenuta poraza doživio nokautom ili tehničkim nokautom, to pitanje je itekako kvalitetno postavljeno. Luke Rockhold završio ga je na podu nakon što je Weidman vodio u borbi sve dok nije napravio veliku grešku kad je pokušao kružni udarac nogom. Protiv Yoela Romera je imao dvije runde u džepu, kad je pogođen koljenom, dok je poraz od Gegarda Mousasija došao udarcem koji je Weidman smatrao ilegalnim pa nije bio u stanju nastaviti borbu. Je li se tu radilo o glumi za lakši dolazak do pobjede, teško možemo znati. No, činjenica je da se Weidman odjednom čudesno oporavio kad je nakon pogleda video snimke dokazano da je udarac bio prema pravilima. Posljednji poraz u nizu nanio mu je Jacare Souza, borac koji je daleko od nekog nokautera. Ne treba više niti spominjati kako je Weidman i u toj borbi vodio te do prekida bio konkretniji borac.
Sad ulazi na otvorenu bitku protiv Dominicka Reyesa, borca koji je na glasu kao opasan nokauter i to u višoj diviziji. Šakama udara sigurno jače od Jacarea i Rockholda pa se iz tog razloga lako dolazi do pretpostavke da samo jednom točno mora pogoditi Weidmana i borba će biti gotova. Ono što bi moglo ići Weidmanu u prilog je situacija gdje nije morao skidati veliku količinu kilograma. Postoje mnogi podržavatelji teorije kako "weight cut" zapravo oslabljuje mogućnost primanja udaraca te da je puno lakše pasti ako je borac prošao kroz taj proces. Ako je ta teorija točna, Weidmanu šanse višestruko rastu. Na tehničkom polju bi trebao imati sve što je potrebno za parirati Reyesu, a onda ga uz upotrebu dobre taktike i savladati.
Hoće li Jeremy Stephens i Yair Rodriguez opravdati očekivanja i odraditi rat za fanove?
Koliko smo puta svjedočili situaciji gdje dva borca jedan drugoga ne mogu podnijeti, na sučeljavanjima i vaganjima ih se mora razdvajati, a u najavama borbe idu toliko daleko da jedan drugom obećavaju fatalan ishod, a da na kraju borba bude "kamilica"? Jako puno puta, zapravo puno češće su te borbe završavale tako nego na način kakav su nabrijani fanovi očekivali. Hoće li se to dogoditi i borbi Jeremyja Stephensa i Yaira Rodrigueza?
Iako odgovor nećemo dobiti dok se borba na odradi, već u startu možemo pretpostaviti kako se tako što ne bi trebalo dogoditi. Riječ je o dva borca kojima je uvijek cilj borbu što duže držati na nogama, borcima koji vjeruju u svoju kvalitetu i moć završiti posao udarcem te isto tako borcima kojima je važno ono što fanovi misle i što su u dvoranu došli vidjeti. Mnogi će reći kako je njihov "trash talk" otišao predaleko, posebno sa strane Stephensa, koji je Rodrigueza obećao usmrtiti. S druge strane, nekima je baš to nedostajalo i zbog toga se stvara dojam kako je ova borba fanovima zanimljiva od glavne. Ako opravdaju očekivanja to će svakako biti najbolji poklon za fanove, kao i olakšanje posla Dani Whiteu kad bude trebao dodijeliti bonus za borbu večeri. Kandidatura za borbu godine? Toliko daleko ipak nećemo ići dok borba ne završi.
Nakon nekoliko hypeove unutar ženskog MMA-a za redom, hoće li se ugasiti i onaj oko Maycee Barber?
MacKenzie Dern, Macy Chiasson i Andrea Lee. Malo ranije Aspen Ladd pa čak i Felicia Spencer. Znati li što je zajedničko ovim djevojkama? Sve su smatrane velikim nadama, oko njih je UFC izgradio veliki hype i čekao se samo niz kojim će dogurati do samog vrha tako što će počistiti sve ispred sebe. Sve su u posljednjih nekoliko tjedana doživjele poraze. I to podosta uvjerljive i bolne. Ali, niti jedna od ovih djevojaka uz sebe nema toliko hypea i toliko pompozne najave kao Macy "The Future" Barber.
Već kad u startu borkinja ima nadimak "Budućnost", jasno je što se očekuje od nje. UFC ju vidi kao buduće lice ženskog MMA-a, a u to je uvjerena i ona sama. Osim ambicije postati najmlađa prvakinja u povijesti UFC-a, ova 21-godišnjakinja želi postati najveća u povijesti. I već sad vjeruje kako ima sve što je potrebno za to. Ima u tom stavu i ona inteligentna crtica gdje sama za sebe govori kako ne treba preskakati korake prema vrhu. Ipak, već nakon prve UFC borbe njena izjava u Octagonu glasila je ovako:
“Ja sam netko tko ne pripada malim programima. Borkinja sam koja se treba boriti samo na najvećim eventima. Rekla sam Dani Whiteu da ću biti jednako velika, ako ne i veća od Conora McGregora i Ronda Rousey te svih ostalih zvijezda koje ima. Ja sam jedna od budućih zvijezda, a takvih nema puno, posebno ženskih. Apsolutno pristajem u tu grupu, kao osoba kakva sam i kakva se predstavljam u sportu, imam sve što je potrebno za biti velika zvijezda."
U Bostonu je čeka borba protiv Gillian Robertson, još jedne mlade talentirane borkinje koja polako gradi svoj put prema vrhu, no iza sebe ostavlja puno manje prašine. Simpatična Kanađanka niti ovog puta nije bila glasna, ona svoj posao namjerava odraditi u Octagonu. A do sada je svaki put dokazala kako ima kvalitetu za velike stvari te kako je posebno opasna u završnicama tijekom borbe na podu, gdje je u vrlo kratkom vremenu sposobna složiti zahvat. Što se tiče Barber, ona je do sada pokazala kako je svakako talentirana, izuzetno je snažna za svoju kategoriju i vrhunski je kondicijski spremna. No, isto tako je u prvoj rundi svoje posljednje borbe dozvolila da je J.J. Aldrich na nogama apsolutno izdominira. U drugoj rundi te borbe je preuzela kontrolu i pokazala je da ju je teško zaustaviti kad stane, da u tim trenucima doslovno melje svoje protivnice do znaka za kraj borbe. Hoće li to uspjeti napraviti protiv Robertson i time opravdati svoj nadimak?
Je li Deron Winn novi Daniel Cormier?
Deron Winn zanimljiv je od same informacije kako je stigao u UFC. Ovaj 170 centimetara visoki borac srednje kategorije već je samim upravo navedenim podatkom svojevrsna anomalija. Osim toga, radi se o svojevrsnom glavnom učeniku Daniela Cormiera, koji bi trebao naslijediti svog mentora iz American Kickboxing Academyja.
Nakon što je već u svojoj prvi borbu srušio rekord srednje kategorije uz to zaradivši bonus, Winn je spreman za svoju drugu UFC borbu. Barem se tako čini, budući da je pad na vaganju dokazao kako se ipak nije u potpunosti dobro pripremio za odraditi sve obaveze prije nastupa. No, borba protiv Darrena Stewarta će se održati, a Winn će biti veliki favorit. Gledajući na reputaciju, ali i kvalitetu njegovog protivnika, Winn bi ovdje trebao uzeti pobjedu, odnosno njegov poraz bio bi ogromno iznenađenje. Puno važnije je ono glavno pitanje navedeno kao naslov ovog odlomka. Winn uz sebe ima automatski veliki pritisak, ali isto tako i mentora koji ga kroz to može voditi.
Nevjerojatna energija, gresivnost i sposobnost ponavljanja ono je što je Winn prezentirao u svojoj prvoj borbi, kad je sudačkom odlukom savladao Erica Spicelyja. U toj borbi zapravo je sakrio svoju najveću snagu, a to je hrvanje. Cormier tvrdi kako nema borca, neovisno o kategorije, kojeg Winn ne može uhvatiti i baciti. Vrlo snažna rečenica. Winn će to možda pokušati već u ovoj borbi prezentirati, posebno ako mu Stewart na nogama pruži veći otpor nego hrabri, ali tehnički ipak nedovoljno potkovani Spicely.
Hoćemo li saznati nešto novo o tome koliko je dobar Greg Hardy?
Ono što smo do sada uspjeli saznati o Gregu Hardyju je da je nevjerojatno samouvjeren sportaš te da je isto tako izuzetno brz i eksplozivan za nekoga tko na vagu staje sa 120 kilograma. Što se tiče borilačke tehnike, treneri kažu kako je i tu nevjerojatno dobar za nekoga tko se borilačkim sportom krenuo baviti tek prije nekoliko godina. Za to je odabrao vjerojatno najbolju dvoranu na svijetu, American Top Team u Coconut Creeku na Floridi i oni su u potpunosti posvećeni tome da "Princa rata" dovedu do UFC vrha.
Njegove prve UFC protivnike fanovi su nazvali "kantama". Hardy im je na to odgovorio apsolutno legitimno. On i UFC grade njegov put na apsolutno pravilan način, od slabijih protivnika prema boljima. I uistinu, rijetko koji borac je odmah u startu "bačen među lavove". Hardy nažalost uz sebe ima stigmu borca čiji prvi poraz veliki broj fanova s nestrpljenjem očekuje. Barem onaj pravi poraz, jer diskvalifikacija iz borbe protiv Allena Crowdera zapravo niti nije pravi poraz, nego tzv. "danak neiskustvu". U UFC je došao s poviješću obiteljskog nasilja, zbog koje je zauvijek otjeran iz američkog nogometa. Ranije su zbog sličnih stvari UFC borci dobivali instantan otkaz, a od Hardyja se želi stvoriti zvijezda. Upravo to je razlog takvog bunta fanova, neovisno o tome kakav je Hardy borac, kakav je čovjek postao i je li se uopće promijenio nakon što je izrazio žaljenje za svoje postupke. Istima je to nebitno i teško da će značajniji broj njih promijeniti mišljenje o Hardyju.
S borilačke strane, on je vrlo zanimljiv. Gdje pogodi, "tu trava ne raste". Tehnički njegovi udarci svakim nastupom izgledaju sve bolje i zbog toga je jako zanimljivo saznati odgovor na pitanje kako će izgledati u borbi protiv Bena Sosolija, borca koji mu je po nekim karakteristikama vrlo sličan. I naravno da ga ne treba već sad bacati na Derricka Lewisa, Alistaira Overeema, posebno ne na Francisa Ngannoua ili Stipu Miočića. Ako gledamo samo sportski, Greg Hardy je pravo osvježenje teške kategorije i njegov napredak je vrlo uzbudljivo pratiti. Zbog toga i završava na glavnim programima priredbi na kojima nastupa.
