Naravno, riječ je o odgovoru na pitanje tko je najbolji MMA teškaš današnjice, a po mnogima i najveći teškaš svih vremena. Ovo drugo, unatoč tome što mnogi tako tvrde, je ipak teza koju nije tako lako obraniti, zbog drugih razdoblja, promocija i konkurencije, no ovo prvo nitko u nedjelju ujutro neće moći pobiti. Osim, naravno, u slučaju neke neželjene kontroverze, ali to se nadamo da ćemo izbjeći. Ovaj rivalitet je zaslužio na kraju izbaciti čisti račun, posljednje poglavlje bi trebalo biti zaključeno bez ikakvih repova.
Postoji puno pitanja koja su se postavljala prije prve dvije borbe te određeni broj onih koja se postavljaju prije ove posljednje. Ipak, nekako je u ovom tekstu sve suženo na pet. To su ona najvažnija pitanja čiji će odgovori najviše utjecati na to kome će sudac Marc Goddard podići ruku i tko će iz Octagona iznijeti ono što najviše želi, najvrjedniji pojas svjetskog MMA-a. Pogledajmo koja su to pitanja, dok se veselimo dobivanju odgovora na njih.
Koliko će Comieru pomoći, a koliko Miočiću odmoći kavez manjeg promjena?
Nakon što su prve dvije borbe odradili u standardnom UFC kavezu, čiji promjer iznosi 9.14 metara, ovog puta će taj promjer biti 7.62 metara. Riječ je o borilištu koje je UFC već znao koristiti na Fight Night priredbama, posebno onim gdje bi glavne borbe bile u nižim težinskim kategorije te o borilištu čije su dimenzije bile standardne u WEC promociji. Zapravo, borilište otprilike takvih dimenzija se koristi u većini promocija koje koriste kavez kao vrstu borilišta. No, UFC-ov Octagon poseban je upravo zbog toga jer donosi i te svoje posebne dimenzije te su sve dosadašnje najveće borbe održane u njemu. Zapravo, borba Miočića i Cormiera je prva borba za UFC-ovu titulu teške kategorije koja će se održati u manjem borilištu. Kad pogledamo izgled UFC-ovog APEX-a, posebno sad kad gledatelji nisu prisutni, pomalo nam čudno izgleda izjava kako tamo uvjeti za borilište većih dimenzija ne postoje. No, i sam Miočić je rekao "što je tu je" i protiv toga ne može. Još svakako vrijedi spomenuti podatak površine koju borci u kojoj vrsti Octagona koriste, gdje to automatski djeluje još drastičnije. Ovaj manji Octagon ima tek 48.2 metara kvadratnih, dok je površina standardnog 44% veća, odnosno 69.5 metara kvadratnih.
Već i bez dokaza koje su nam donijele prve dvije borbe, odnosno kad se samo pogledaju brojke koje se odnose na njihove fizikalije, i više je nego jasno kako Cormier mora tražiti kraću distancu te klinč. Klinč je ono gdje se on osjeća najbolje i gdje ima najviše izbora. Može krenuti na više vrsta rušenja i ima najveći izbor udaraca na raspolaganju. Prvu borbu pobijedio je udarcem upravo iz te pozicije, a u drugoj borbi je najveće probleme Miočiću napravio kad je iz klinča krenuo u rušenje, podigao ga i bacio nasred kaveza. Osim toga, kako ima niže težište, Cormier je čvršći na nogama i u toj poziciji ga je puno teže odvojiti od zemlje nego kad ga se pogađa udarcima koji dolaze uz linearnu silu. No, toliko s današnjeg sata fizike, koja je svakako bitna u ovoj borbi, no nećemo toliko u detalje. Cormieru će manji kavez svakako više odgovarati u početku borbe, dok će tražiti svoju priliku. Miočić će imati puno manji prostor za kretanje, puno manji prostor za pronalazak distance koja mu je potrebna. Ako Cormier bude držao sredinu, Stipe će za svoju distancu trebati biti gotovo skroz uz ogradu, što nikako nije dobra vijest za njega. Borba za sredinu u ovakvom Octagonu postaje puno važnija nego inače.
Ipak, neke su tu prednosti i za Miočića. Ako udarcima uspije ugroziti Cormiera, ovaj će imati manje mjesta za bijeg i oporavak, odnosno Miočić će morati potrošiti manje snage da dovrši započeti posao. Ipak, da bi došlo do toga, morat će prvo obraniti sve ono u odlomku iznad spomenuto. Osim ako ne uzdrma Cormiera već u prvoj razmjeni na nogama, prije nego ovaj i pokuša krenuti po svoju distancu i klinč. Ipak, ako Stipe Miočić pogodi pravi udarac, vjerojatno je svejedno kolike su dimenzije borilišta u kojem se njegov protivnik i on nalaze. Takvi udarci zatvaraju knjigu.
Ima li Stipe uistinu odgovor na klinč, hrvanje i parter?
U najavi borbe Miočić je rekao kako je spreman obraniti rušenja, no da se ne brine čak i da u tome ne uspije. Rekao je kako ima način za odmah se vratiti na noge, ako se to i dogodi. Ako je to uistinu tako, to bi trebala biti njegova najveća nova snaga i prilagodba u odnosu na prošlu borbu. Naime, kako mu je Cormier priuštio gotovo tri minute teških batina na podu, gdje su se svi Stipini navijači bojali da bi borba mogla biti gotova i da neće izdržati do kraja runde, nema sumnje da će DC to pokušati ponoviti. Stipe je tim putem dobro radio na podu, blokirao je sve najjače udarce i nije dozvolio Cormieru dolazak u bilo koju od "mount" pozicija, iz kojih bi onda ozbiljne udarce bilo gotovo pa nemoguće braniti. No, ustati se nije uspio, nego se na nogama našao tek na početku drugu runde.
Ako Stipe ima odgovor na ono što na papiru izgleda kao najveća prednost Cormiera, odnosno aspekt u kojem on ima priliku napraviti najveću razliku, to bi moglo itekako djelovati na izazivačevo samopouzdanje. Cormier je najavio kako se pripremio za hrvanje, Miočiću je poručivao da ponese hrvačke tenisice pa bi situacija gdje Miočić brani te pokušaje donijela nešto na što on vjerojatno nije spreman. To ne mora puno značiti, budući da Cormier vjeruje i u svoj boks, kojim je dobio drugu rundu prve borbe nanijevši možda i veću štetu nego u prvoj, ali svakako bi odvelo borbu u jedan drugi smjer, koji na papiru ipak više odgovara trenutnom prvaku.
Kako će Cormier zaštititi jetru?
Cormier je na konferenciji za medije rekao kako smatra da bi Stipe bio lud da ponovno ne pokuša ono što mu je u prošloj borbi donijelo pobjedu, no da je on ovog puta spreman to obraniti. Tu se postavlja pitanje na koji način će to napraviti. Kako je Dan Hardy sjajno opisao u svojoj fenomenalnoj analizi, Cormierov gard u stand up borbi je nešto poput kišobrana. Kako je on niži borac, on se mora braniti visoko podignutim rukama i ono što mu nije zaštićeno su upravo niže pozicije na tijelu. To je ono što je Miočić sjajno iskoristio u prošloj borbi i to je tada bilo nešto što je otkrio sam, to je uostalom potvrdio njegov trener. Cormier zna da sada mora prilagoditi svoje kretanje i gard tome da mu jetra ne bude doslovno ponuđena. Pitanje je može li to napraviti, a da zauzvrat ne otvori više prostora prema glavi, gdje se ipak udarci najviše osjećaju te gdje onaj jedan pravi borbu i završava.
S druge strane, Cormierova jetra možda u početku borbe nije tako osjetljiva kao nakon deset ili 15 minuta pa je pitanje hoće li udarci u ranoj fazi borbe, ako ih Stipe krene pogađati, napraviti efekt sličan onom iz kolovoza prošle godine. Tako ne treba nikako otpisati taktičku varijantu u kojoj je Cormier pripremio kontru na udarce u jetru, čak uz opciju da je prvobitno spreman isti primiti. Naime, gledajući razliku u visini, Miočić pri gađanju jetre se spušta u koljenima ili se naginje glavom i trupom prema naprijed, a niskim krošeom lijeve ruke, kojim jetru pogađa, on otvara jedan dio prostora prema svojoj bradi, koju u tom slučaju štiti samo desna ruka. Tako se nikako ne smije na udarce u jetru gledati kao na apsolutnu prednost Miočića, itekako je moguće da upravo tu Cormier pokuša pronaći svoj udarac.
U kakvom su stanju "brade"?
Ako dođe do rata na nogama, ovo će biti ključ. Za sada su obojica pokazali kako itekako mogu primiti udarce. Ali, isto tako su obojica nokautirani, odnosno završeni po dva puta u karijeri (Cormier službeno jednom). Također postoji ona teorija kako se brada s vremenom može potrošiti, odnosno kako sposobnost primanja udaraca opada samim primanjem istih. Iako to znanstveno nije potvrđeno, postoje primjeri boraca kod kojih je to očito. Nećemo sad ići previše u povijest nego ćemo se kod svakog od njih statistički bazirati na posljednjih pet borbi. Stipe je tijekom njih primio 247 značajnih udaraca, od toga 181 u posljednjoj borbi protiv Cormiera. Zapravo, to mu je uz prvu borbu protiv Juniora Dos Santosa, gdje je primio 123, jedina borba u kojoj se može reći da je dobio batina. Cormier je u posljednjih pet primio 284 značajna udarca. Većinu čini Stipinih 123 iz posljednje borbe i 95 koje je pogodio Jon Jones.
Dan Hardy je najavio kako se borci predobro poznaju i kako će zbog toga borba sigurno otići do kraja, odnosno da nas čeka 25 minuta nadmudrivanja između dva borca koji znaju sve jedan o drugom. Ako je uistinu tako kako Hardy kaže, onda jedino "otkazivanje" jedne brade može donijeti drugačiji ishod. Puno će tu ovisiti o tome koliko će borci biti spremni za otvorene razmjene te koliku će ulogu odigrati ego, odnosno ono što te tjera da pod svu silu uzvratiš na udarac pa makar to značilo kako ćeš u procesu primiti još koji. Što ako brade izdrže? To se nalazi u posljednjem pitanju.
Ako dođe do sudačke odluke, što će biti glavni faktor?
Ovo je vjerojatno ishod koji nitko ne želi, posebno ako borba bude neizvjesna. Od eventualne podijeljene sudačke odluke, pa u koju god ona stranu otišla, već nam se polako diže kosa na glavi. Ova trilogija je zaslužila da završi tako da nema sumnje tko je pobijedio u ovoj borbi. Sudačka odluka to može donijeti jedino ako runde budu uvjerljive i svima bude jasno tko je dobio koju. No, dovoljno je možda da jedna ili dvije runde završe kao treća runda druge borbe. Nju je kod dva suca uzeo Miočić, dok ju je jedan bodovao u korist Cormiera. Cormier je tu rundu kontrolirao do polovice, po statistici ju je udarcima dobio 57:34, no Miočićevih par je djelovalo kao da radi veću štetu, a upisao je on i jedno rušenje. To rušenje nije napravilo bitnu promjenu u borbi, budući da se Cormier odmah ustao, no čini se da je upravo to djelovalo na dva suca, da presude u korist tadašnjeg izazivača. Također, ne smijemo zaboraviti činjenicu kako je završnica runde uvijek značajniji jer je sucima svježa i često presudi, posebno ako do tog trenutka nisu u potpunosti sigurni kako podijeliti bodove.
Ovdje također postoji mogućnost situacije da imamo rundu u kojoj je jedan borac bolji na nogama, no drugi upiše rušenje ili dva. Što će suci više vrjednovati, kako će se suci osjećati u tom trenutku? Uostalom, jedan od bodovnih sudaca je Sal D'Amato, a onda je bolje izbjeći to da ti on odlučuje borbu. Riječ je o sucu koji je najviše puta preglasan u podijeljenim sudačkim odlukama, odnosno sudac koji je sudjelovao u najviše podijeljenih odluka gdje je on bio taj koji je bodovao u korist poraženog borca. Fanovi i mediji se pitaju kako on još uvijek radi taj posao, posebno na ovako velikim priredbama.
Srećom, tu je i Derek Cleary, jedan od najboljih bodovnih sudaca, kod kojeg je teško pronaći neku kontroverzu. Vrijedi možda spomenuti kako je bodovao 29-28 u korist Fabricija Werduma u njegovom porazu od Alekseija Oleinika, 48-47 u korist Weili Zhang protiv Joanne Jedrzejczyk te je bio jedini sudac koji je bodovao u korist Andreija Arlovskog protiv Augusta Sakaija, u borbi za koju je većina medija zaključilo kako su druga dva suca zakinuli bivšeg prvaka. Treći sudac je Junichiro Kamijo, sudac koji nije toliko aktivan, ali je imao već neke značajne odluke. Tako je on bio onaj jedini sudac koji je bodovao u korist Thiaga Santosa protiv Jona Jonesa, a isto tako je bodovao u korist Dominicka Reyesa protiv Volkana Oezdemira. Kratko ćemo se vratiti i na D'Amata te navesti neke primjere njegovih odluka. Ove godine bodovao je u korist Ovincea St. Preuxa u njegovom porazu od Bena Rothwella, a radio je i borbu Adesanye protiv Romera, uz 48-47 u korist prvaka. Pamti se njegova odluka u korist Romera protiv Whittakera, u njihovoj drugoj borbi, kao i ključno bodovanje u korist Henryja Cejuda, kojim je oduzeo titulu Demetriousu Johnsonu.
Sve u svemu, obojica će pokušati izbjeći sudačku odluku, no ako dođe do nje, nadamo se da će biti poštena, to je jedino važno. Na to koji će sudac staviti koji kriterij u prvi plan, posebno ako budu utjecale nijanse, nažalost nitko od nas ne može utjecati.
Mario Katušić
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
