Nastavljamo dalje s objavama iz naše rubrike Na današnji dan. Nakon što smo vas u ponedjeljak podsjetili na jedan od najvećih preokreta u povijesti UFC-a, onaj kojeg je Anderson Silva režirao u svom prvom meču protiv Chaela Sonnena, sada nas je "vremenski stroj" vratio 20 godina unatrag - sve do dana kada je Mirko Filipović, u prvoj rundi borbe održane u čuvenoj Saitama Areni, nokautirao Igora Vovchanchyna.
Toga 10. kolovoza 2003. hrvatska i ukrajinska borilačka legenda odmjerile su snage u sklopu PRIDE-ove "Total Elimination" priredbe. Dva mjeseca ranije Vovchanchyn je u Amsterdamu završio Boba Schrijbera i tako se vratio na pobjednički kolosijek nakon što je prethodno upisao dva uzastopna poraza od Quintona Jacksona i Heatha Herringa. Mirko je, s druge strane, u ring Saitama Arene ušao na valu triju vezanih pobjeda protiv Kazushija Sakurabe, Kazuyukija Fujite i spomenutog Herringa, a svoj trijumfalni niz nastavio je i protiv Vovchanchyna.
Prvih pola minute meča između Cro Copa i Vovchanchyna proteklo je u svojevrsnom ispitivanju snaga, a onda je Mirko, potegnuo prvi lijevi "high kick" koji je fijuknuo pored Ukrajinčeve glave. Nakon toga je Vovchanchyn, koji je tih dana također uživao reputaciju jednog od najmoćnijih PRIDE-ovih udarača, ručnim tehnikama nastojao ugroziti hrvatskog borca, no tada 28-godišnji Mirko brzim je i eksplozivnim reakcijama, odnosno eskivažama, osujetio svaki takav pokušaj. Bacao je Vovchanchyn i udarce nogama, jedan "middle kick" završio je u bloku, a drugom se Mirko vješto izmaknuo.
Nedugo potom, Crop Cop je uzeo stvari u svoje ruke (i noge), te odlučio završiti priču. Najprije je pogodio "Ice Colda" lijevim direktom, a onda na to povezao i lijevi kroše iz koraka, te načeo Ukrajinca i zapravo ga pripremio za svoju "specijalku". Vovchanchyn je bio pomalo uzdrman i držao ruke poprilično nisko, a Mirko je to iskoristio, te ispalio brutalni lijevi "high kick" koji je odsjeo točno na glavi njegovog protivnika. Ukrajinski borac pao je kao pokošen u prvoj minuti i 29 sekundi meča, a sudac ga je brzom intervencijom spasio od daljnje agonije u vidu Mirkovog "ground and pounda". Saitama Arena oduševljeno je klicala hrvatskoj borilačkoj zvijezdi, a svemu je iz prvih redova svjedočio Fedor Emilianenko.
"Hvala vam svima na podršci u ovoj borbi, nadam se da će sljedeća borba biti za titulu, protiv prvaka Emilianenka", rekao je Cro Cop u svom pobjedničkom govoru.
Pojedini svjetski borilački mediji označili su Mirkovu pobjedu nad Vovchanchynom kao svojevrsno "preuzimanje baklje", budući da je nakon te borbe, Ukrajinčeva priča u tadašnjem teškaškom vrhu bila zapravo završena, a Filipović je potvrdio status jednog od glavnih pretendenata na tron, te se, tri mjeseca kasnije, nakon što je u međuvremenu nokautirao i Alberta Del Rija (Dos Caras), s Antonio Rodrigom Nogueirom (Minotaurom) borio za privremeni pojas teškaškog prvaka.
Vovchanchyn se, kasnije, još tri puta borio u teškaškim okršajima, s manje kvalitetnim protivnicima, kao što su Dan Bobish, Katsuhisa Fujii i Sergej Terezimov, a onda je, krajem veljače 2005., debitirao u srednjoj kategoriji, kojoj je, s obzirom na svoje tjelesne gabarite, vjerojatno i pripadao. Pobijedio je Yoshikija Takashashija, a onda i Yukija Kondoa, da bi, potom, izgubio od Alistaira Overeema i Kazuhira Nakamure, te, u kolovozu 2005., objesio rukavice o klin. Ukupno je u karijeri odradio 67 mečeva, pri čemu je upisao 56 pobjeda i 10 poraza. Iako je visok samo 173 centimetra, a borbe je najčešće ulazio s devedesetih ga se smatralo ponajboljim teškašem svijeta. U povijesnim knjigama PRIDE-a ostat će upisan kao borac s drugim najvećim brojem odrađenih mečeva (27) i upisanih pobjeda (18), te kao treći po broju isporučenih nokauta (10).
