Naš najbolji ‘bare knuckle‘ borac trenutno je u pripremama za revanš protiv Jeromea Hatcha, borca koji ga je u njihovom prvom susretu uspio nokautirati nakon što je prvotno dva puta završio na podu. Tada je Marko bio spreman ‘ko puška‘, a ne sumnjamo da će ga njegov trener Ivica Ivić i ovoga puta adekvatno pripremiti za istoga protivnika. U posljednje vrijeme je čest gost na intervjuima, kako kod nas tako i u Engleskoj, što radi karizme a što radi simpatičnosti i elokvencije.
Ovoga puta dotakli smo se financija u boksu golim šakama, zdravstvenog osiguranja unutar organizacije, razlike između profi, amaterskog i boksa bez rukavica, te za kraj kako bi se Francis Ngannou snašao u boksačkom meču s top teškašima.
U ožujku si imao priliku osvojiti svoj četvrti svjetski pojas u boksu golim šakama, no ostao si kratak iako si u dva navrata rušio Jeromea Hatcha. Hoćeš li za revanš mijenjati taktiku ili ćeš se pripremati na identičan način?
Pozdrav svim čitateljima Fight Sitea. Da, imao sam priliku osvojiti četvrti pojas u svojoj bare knuckle karijeri, ali eto nažalost desio se taj ‘lucky punch‘, koji me totalno izbacio iz ravnoteže. Dobio sam udarac točno u uho koje je na kraju krajeva i puklo iznutra, te se nisam stigao oporaviti i Hatch me završio tako kako je. Nažalost, takav je sport, dovoljna je jedna greška i u sportovima gdje se nose rukavice, pa završiš nokautiran, a gdje nećeš u boksu bez rukavica. Taktika ostaje ista; puno kretnje i izbjegavati njegove nalete. Izgubio sam zbog svoje gluposti, jer sam smatrao da ga imam, spustio sam ruke i desilo se sto se desilo. Ja sam tražio revanš odmah nakon meča jer smatram da Jerome nije na mom levelu, ali da može udariti, to itekako može. Zahvaljujem se i organizacijama BKB i BYB Extreme da su nas odmah nakon tri mjeseca uparili na tome povijesnom eventu Amerika protiv Europe.
Okušao si se u amaterskom, profesionalnom i boksu bez rukavica. U kojem je najteže za uspjeti i postići veliki rezultat?
Istina da, boksao sam i amaterski i profesionalno. Moje mišljenje je da bez dobre amaterske karijere, logistike i pravog vodstva ne možeš uspjeti u profesionalnom boksu. Svaka čast izuzecima. Što se tiče boksa bez rukavica, teško je. Mnogi profići dođu, pa kada prime udarac golom šakom u glavu, shvate da to nije za njih. Smatram da za taj sport da bi bio uspješan moraš biti prije svega profesionalac kao i u svakom sportu. Ali doza ludosti, pa i hrabrosti mora biti veća nego u ostalim borilačkim sportovima. Jednostavno trebaš biti jaki mudonja za ovakvu vrstu borbe. Meni je u Londonu idući mjesec deseta borba u boksu bez rukavica.
Ako gledamo jednu višu razinu boksa za boksača s naših prostora, je li bolja zarada u profesionalnom boksu ili boksu golim šakama?
Što se tiče zarade u profi boksu i boksu bez rukavica, to je jednostavno neusporedivo. Ali opet za dečke s naših prostora, koji imaju solidnu amatersku karijeru mislim da s 4-5 meča godišnje u bare knuckleu mogu sasvim pristojno živjeti kao što to radim i ja, ali nećemo se zavaravati, jer ja se ne želim i ne mogu uspoređivati s Hrgovićem i Babićem, koji znatno vise zarađuju nego ja ili bilo koji bare knuckle boksač. Ne smijemo zaboraviti da je ovo još uvijek mlad sport (mislim profesionalno) i da će to kroz 2-3 godine doživjeti pravu ekspanziju i biti još bolje plaćeno nego što je sada.
Tko zapravo najbolje prolazi u boksu golim šakama? Primjerice netko tko se boksom bavio profesionalno ili netko tko se bavio MMA na visokoj razini? Kome bi dao prednost, fajteru ili tehničaru?
Uvijek ću dati prednost tehničaru, jer opet tu su samo ruke u igri. Primjerice, pogodiš protivnika u MMA meču, uzdrmaš ga dobro, ali on te opet nekako uspije srušiti i oporaviti se dok te drži dolje u parteru. Današnji MMA borci napreduju u svim segmentima borbe, pa tako i u samome boksu, ali opet bih dao prednost boksaču.
U boksu bez rukavica ozlijede su česte. Tu pucaju kosti lica, kosti na šakama, a operacije su skupe. Pokrivaju li u BKB-u troškove liječenja ozljeda koje su se dogodile prilikom meča?
Ozljede su prilično česte, te se saniraju na samome mjestu eventa gdje je uvijek pripravan medicinski tim. Iz mojeg saznanja, BKB organizacija pomaže borcima prilikom takvih problema. Čak i ako netko slomi ruku ili nešto gore, pa mora na operaciju. Joe i Jim strašno drže do boraca u svome rosteru i nikome ništa ne fali.
Danas je aktualna tema Francis Ngannou i njegov debi u profi boksu. Kakve su mu šanse protiv boksača teške kategorije kao što su Tyson Fury, Deontay Wilder, Anthony Joshua i Oleksandr Usyk?
Ngannou je čudo prirode, ogroman i strašno jak čovjek. Taj koga pogodi, nema ustajanja, što smo i sami vidjeli u njegovim mečevima pod okriljem UFC-a. U srazu s ovakvim imenima profi boksa, on nema sto tražiti. Eventualno protiv Wildera koji se voli potući, a i maše onim rukama kao kakva vjetrenjača, dok Joshua primjerice ima problema s bradom. Protiv Usyka i Furyja ga nikako ne vidim, jer jednostavno ne bi mu dali da priđe i igrali bi se s njime, jer su tehnički na puno višoj razini nego on.
Marko će se na eventu boriti protiv Hatcha gdje će se devet najboljih boksača iz Europe protiv devet najboljih iz SAD-a. On će ponovno boksati za Police Gazette dijamantni pojas, dok će kao tim boksati za Police Gazette trofej. Ekipa koja skupi najviše pobjeda, kući će ponijeti i trofej. Marku želimo sreću i da nam u Hrvatsku donese još jedan pojas, što bi ga vjerojatno uvrstilo u sami vrh za GOAT-a ‘bare knucklea‘.
