‘‘San mi je odraditi barem jedan boksački meč‘‘, riječi su koje je Francis Ngannou nebrojeno puta izgovarao dok je pojašnjavao što traži od UFC-a i zašto odbija potpisati novi ugovor s najvećom svjetskom MMA organizacijom. Inzistirao je Francis da mu UFC klauzulom dopusti izlet u boksačke vode, ali UFC-ovi čelnici nisu pristajali na te uvjete i Ngannou se početkom prošle godine razišao s UFC-om, otišavši kao prvak UFC-ove teške kategorije.

Francis je na koncu ostvario svoj san. Posljednja dva nastupa Francis je zapravo živio svoj san. Boksao je s dvojicom od trojice najboljih svjetskih teškaša i predvodio je spektakularne boksačke evente. Prvi meč odradio je protiv Tysona Furyja, neporaženog WBC-ovog svjetskog prvaka u teškoj kategoriji, a nakon toga boksao je protiv Anthonyja Joshue. ‘AJ‘‘ je bivši svjetski prvak i olimpijski pobjednik s Igara održanih 2012. godine u Londonu.

No, nakon snova dolazi buđenje i povratak u realnost. Znate onaj osjećaj kad vam u snu ništa ne polazi za rukom, koliko god se trudili. Takav je bio Francisov dio sna u kojem je boksao protiv Anthonyja Joshue.

Kad se nađemo u snovima u kojima smo bespomoćni, želimo se probuditi što je prije moguće i čak priželjkujemo taj povratak u realnost. Anthony Joshua vratio je Ngannoua u realnost, ali da bi ga probudio iz njegovog ‘‘sna‘‘, pomalo paradoksalno, Joshua je prvo morao uspavati Ngannoua.

‘‘Predator‘‘ je zaspao nakon strašnog desnog ‘‘overhanda‘‘ kojim ga je Joshua pogodio krajem druge runde. Nekoliko minuta Ngannou je besvjesno ležao, a probudio se vidno ošamućen. Bio je to taj povratak u realnost.

Ngannouov meč protiv Tysona Furyja nije dobar pokazatelj onoga što Ngannou može protiv elitnih teškaša

Koliko god Ngannou dobro izgledao u meču s Tysonom Furyjem, činjenica je da ‘‘Predator‘‘ nema kvalitetu za boksati s takvim imenima. Meč protiv Furyja bio je otklon od uobičajenog, odstupanje od zakonitosti, nešto što nazivamo anomalijom. Tyson Fury svojim neozbiljnim pristupom i podcjenjivanjem Ngannoua dao je svoj doprinos toj anomaliji i taj meč ne trebamo promatrati kao referentni uzorak onoga što Ngannou može napraviti u boksačkom ringu.

Francisova borba protiv Joshue dala nam je sve ono što smo očekivali od Francisa u ovakvom okruženju, ono za što smo vjerovali da će se dogoditi još u meču protiv Tysona Furyja.

Nerealno je očekivati da jedan MMA borac ravnopravno boksa s ponajboljim teškašem svijeta, s nekim tko je u boksu dulje nego Ngannou u MMA-u. Gledali smo kako kvalitetni MMA udarači poput Andersona Silve ili Natea Diaza gube u boksačkim mečevima protiv Jakea Paula, tipa koji je iz YouTubera izrastao u boksača, a boksom se bavi nekoliko godina. Kako očekivati nešto više kada protivnik nije Jake Paul, nego elitni boksač poput Anthonyja Joshue.

Čak je i Joshua nešto kasnije započeo s boksom, točnije kao 18-godišnjak. Ali bogata amaterska karijera, olimpijsko zlato i svjetsko amatersko srebro, a zatim 30 profesionalnih mečeva, iskustvo su kakvo Ngannou teško može nadjačati isključivo snagom udarca i dobrom sposobnošću podnošenja udaraca. Čak i ta sposobnost podnošenja udaraca, takozvana ‘‘granitna brada‘‘, pala je u vodu kad se na suprotnoj strani ringa našao udarač Joshuinog kalibra. Teško je Ngannou nastradao u tom meču i vrijeme je za povratak matičnom sportu, a to je MMA.

PFL je pružio Francisu ono o čemu druge organizacije nisu htjele niti pregovarati. Vrijeme je da im se Ngannou oduži

Francis Ngannou govorio je kako neće napustiti boks čak niti u slučaju poraza od Anthonyja Joshue. Međutim, Ngannou bi trebao dobro razmisliti. Kamerunac je napustio UFC uz pojašnjenje kako mu ta organizacija ne pruža ‘‘dovoljno slobode‘‘, a njihove ugovore nazivao je ‘‘robovlasničkim‘‘. Tražio je Francis poslodavca koji će ga usrećiti, a sreću je pronašao u PFL-u. Ta organizacija pružila mu je sve to je tražio. Dopustili su mu ne jedan, nego dva velika boksačka meča, ali Ngannou je dao određena obećanja PFL-u.

U organizaciju je došao s velikim najavama, kao svojevrsni reformator tog sporta. Dobio je ulogu čelnog čovjeka PFL Africa podružnice, mjesto u upravnom odboru kako bi se mogao boriti za prava boraca, a ispunjeni su i svi ostali uvjeti na kojima je inzistirao, ali od strane UFC-a nije ih dobio. Zapravo, niti jedna druga svjetska MMA organizacija nije bila spremna pružiti ono što mu je pružio PFL. Chatri Sityodtong kao čelnik ONE-a i David Feldman kao glavni čovjek BKFC-a, gotovo pa su se zgražali nad uvjetima koje je Ngannou potraživao.

Sada je vrijeme da Ngannou uzvrati uslugu PFL-u i počne ispunjavati svoj dio ugovora. Razumljivo je da je Ngannou trenutno zaljubljen u boks i osjeća ‘‘leptiriće u stomaku‘‘ na sam spomen velikih boksačkih mečeva. Boks je Francisova ljubav još iz mladenačkih dana, ali ta ljubavna priča treba završiti ovdje i ostati na ‘‘kratkoj avanturi‘‘. Koliko god Ngannou volio boks, MMA je sport koji mu je pružio sve ono zbog čega danas uživa ove blagodati i vrijeme je da se Ngannou vrati ljubavi koja možda nije bila prva, ali iz nje je najviše izvukao.

PFL je dopustio Francisu odrađivanje ovih boksačkih mečeva jer su mu obećali takvu slobodu i podržali su njegov san. Istovremeno, PFL nije imao adekvatnog protivnika za njega. Situacija se ipak promijenila krajem prošlog mjeseca.

Renan Ferreira izgradio je svoju reputaciju osvajanjem PFL-ovog turnira u teškoj kategoriji, a krajem veljače (drugi mjesec), Brazilac je brutalno nokautirao Ryana Badera nakon samo 21 sekundu borbe. Meč između Ferreire i Ngannoua stilski je itekako primamljiv i Ngannou ima sve što treba za svoj PFL debi.

Ostavi li Ngannou svoje poslodavce na cjedilu i nikada se ne vrati MMA-u, njegova reputacija doživjet će drastičan udarac. Ngannoua mnogi i dalje vide kao borca za promjene u tom sportu, ali bude li se Ngannou slijepo držao boksa, njegova suradnja s PFL-om bit će ništa više od pukog iskorištavanja povjerenja koje mu je ukazano. Ngannou mora ispoštovati organizaciju koja ga nije zaključala ‘‘robovlasničkim ugovorom‘‘, jer u suprotnom dobivamo poruku kako je UFC s razlogom limitirao mogućnosti Francisa Ngannoua.

Jasno da je jedan od razloga Francisove ljubavi ka boksu i bogati honorar koji dobiva nakon ovakvih mečeva. Ngannou ipak ne smije zaboraviti kako je ponosno isticao da ‘‘novac nije razlog njegovog odlaska iz UFC-a‘‘, nego ideali, čežnja ka ostvarenju sna i želja za slobodom. Sve te riječi zbog kojih je Ngannou dobivao hvalospjeve na svoj račun, padaju u vodu ako se Ngannou ne vrati MMA-u.

Jedan boksački meč ipak je vrijedan Francisovog povratka u ring

Upitno je i kako će Francis Ngannou kotirati u boksačkom svijetu nakon ovako teškog poraza od strane Anthonyja Joshue. Sigurno Francis više nije tako ‘‘vruća roba‘‘ kao što je bio nakon meča s Tysonom Furyjem, ali postoji još jedan meč zbog kojeg bi Francisu vrijedilo ostati u boksačkom ringu.

Deontay Wilder boksač je kojeg bi svi rado gledali u ringu s Francisom Ngannouom. ‘‘Bronze Bomber‘‘ dugi niz godina na glasu je kao najsnažniji udarač među boksačima teške kategorije, dok je Francis Ngannou najsnažniji udarač među MMA borcima.

Promotori ne trebaju više od toga kako bi izreklamirali i prodali taj meč. Dva ubojita udarača unutar boksačkog ringa, dovoljno je dobar argument za privući šire mase.

Ono što ovaj meč također čini zanimljivim jest činjenica da Deontay Wilder nije boksač na razini Anthonyja Joshue i Tysona Furyja. Uz dužno poštovanje ‘‘Bronze Bomberu‘‘, njegove tehničke mogućnosti limitirane su spram Furyjevih i Joshuinih, a nevjerojatna snaga udarca zapravo snosi najveće zasluge za njegova postignuća u boksu.

Slična priča pratila je i Francisa Ngannoua tijekom MMA karijere. Nerijetko su se analitičari čak ismijavali njegovoj udaračkoj tehnici, ali Francisu je često dovoljan samo jedan čisti udarac kojim ‘‘gasi svjetla‘‘ u dvorani. Dakle, u nekoj teoriji, tehnički deficit Francisa Ngannoua osjetno je manji ako je na suprotnoj strani ringa Deontay Wilder, nego što je to bio slučaj u meču s Anthonyjem Joshuom.

Dodatan poguranac ka održavanju ovog meča jesu već postojani pregovori između Ngannoua i Wildera. U više navrata obojica su iskazivali interes za međusobnim obračunom, a Wilder ozbiljno razmišlja i o MMA borbi protiv Francisa Ngannoua. Idealan scenarij za Ngannoua, Wildera i PFL bilo bi ugovaranje dvaju mečeva. Jedan meč održao bi se prema boksačkim pravilima, a drugi po pravilima MMA-a. Naravno, ovo su zasad samo želje, ali o tome se pričalo u više navrata i nije u potpunosti isključeno da će se dogoditi.

Na kraju krajeva, zaključak je kako bi Francis Ngannou trebao okončati svoju boksačku avanturu i početi odrađivati svoje obaveze prema PFL-u. Boksački meč protiv Deontayja Wildera nešto je zbog čega bi se Ngannou mogao još jedanput vratiti u boksački ring, ali PFL-ov ‘‘Smart Cage‘‘ borilište je koje nestrpljivo čeka Francisa Ngannoua. Renan Ferreira ne želi iskusiti sudbinu Michaela Chandlera koji više od godinu dana čeka Conora McGregora, a sigurno smo da niti PFL-ovi vlasnici ne žele ispasti naivni u cijeloj ovoj priči.

Sve ovisi o tome kakav će ispasti Francis Ngannou. Hoće li ‘‘Predator‘‘ držati do svoje riječi ili ga je boksački svijet toliko zaokupio da je spreman pogaziti čak i svoje ideale. Vrijeme će pokazati.