Po mnogima očekivana pobjeda Tysona Furyja u još jednom spektakularnom meču protiv Deontaya Wildera utjecala je vrh teške kategorije puno više nego što to inače naprave mečevi u kojima prvak obrani svoju titulu. Najčešće to budu situacije prvak riješi izazivača i samo čeka idućeg, no sad to nije slučaj. Fury kao WBC prvak ispred sebe ima odluku, a potpuno bi krivo bilo reći da se ona tiče samo njega. Što god on odluči napraviti, to će djelovati na cijeli boksački svijet, uključujući vrh kategorije te boksače koji se tamo u skorijem vremenu vide. Između ostalog i najbolje rangiranog hrvatskog teškaša, Filipa Hrgovića.
Fury je poznat kao tip koji baš ne obraća previše pažnje na pravila, propisane uloge ili obaveze koje donosi vlasništvo nad pojasom. On sam govori kako mu je jedina bitna titula ona „lineal“ prvaka. U pitanju je neslužbena titula koja pripada apsolutnom prvaku ili čovjeku koji je ranijeg takvog pobijedio. Fury je prvi put taj naslov uzeo pobjedom nad Vladimirom Kličkom, a vratio ga je prvim trijumfom nad Wilderom, iako on sam tvrdi da ga nikad nije izgubio. Spomenuta titula zapravo je stvorena od strane fanova boksa, frustriranih s više različitih organizacija, gdje svaka ima svog prvaka. Po tome bi "lineal" prvak bio onaj uistinu najbolji. Uostalom, sam taj naslov odlično je opisao izrazom "Man who beat the man".
Upravo zbog toga činjenica da Fury već ima obaveznog izazivača baš i nema previše utjecaja na njega. Radi se o Dillianu Whyteu, koji je već jednom kao privremeni WBC prvak ostavljen sa strane, zbog ugovaranje meča za apsolutnog prvaka između Joshue i Furyja. Kako je Anthony Joshua ostao bez svojih titula te mu slijedi revanš protiv Usyka, tako je WBC naredio svom prvaku da idući meč odradi protiv vlasnika privremenog pojasa. To bi bio upravo Whyte, ako krajem ovog mjeseca isti obrani u meču protiv Otta Wallina. Problem je što je Fury već ranije izjavio kako ga Whyte ne zanima te da će radije napustiti pojas nego se boriti protiv njega. Wallina nije ni spominjao, uostalom njega je prije dvije godine već pobijedio.
Za Tysona Furyja ne bi bio problem otići na pauzu i čekati rasplet između Joshue i Usika. Prije ovog meča protiv Wildera u ring nije ušao 18 mjeseci i ponovno je izgledao sjajno. Čak je moguće da WBC tako što blagoslovi i ostavi mu pojas, jer oduzimanje istog značilo bi njihovo odricanje dijela financijskog kolača idućeg meča. Tu se nalazi ono što Fury želi. Potvrditi se kao apsolutno najbolji. Jasno je kako gleda prema meču Ukrajinca i svog sunarodnjaka. Joshuina pobjeda nad Usykom vratila bi na kartu ono što je Eddie Hearn nazvao najvećim mečem u povijesti Velike Britanije, dok bi potvrda slavlja Ukrajinca donijela mega okršaj dva neporažena prvaka. Za Furyja je to „win-win“. Najveći gubitnik svega mogao bi ponovno biti Whyte, čovjek koji ima titulu koja bi mu nešto trebala garantirati, ali je već dovoljno puta bio onaj s kojim se WBC zapravo igrao.
Spominjao je „Gipsy King“ i mirovinu, budući da novca ima i više nego dovoljno, ali zov ringa i zov slave, posebno ako dobije priliku ponovno boksati kod kuće na „Otoku“, nešto je na što će on sigurno odgovoriti. Fury se nikad nije borio na nekom od britanskih stadiona. U njegovom slučaju meč bi možda ugostilo i „Kazalište snova“, mitski Old Trafford u njegovom Manchesteru.
Odluku Fury neće donijeti brzo. Kao glasoviti hedonist najavio je da će neko vrijeme uživati u životu te da neće misliti o boksu. Ono što je sigurno je da će odluku donijeti onda kad on vidi pravo vrijeme za to, a na nama je strpjeti se.
