Sve obično počinje sa snom. Taj se san pretvara u priliku i ta se prilika, uz malo sreće i truda, pretvara u stvarnost. Bezbrojni boksači diljem svijeta obično su motivirani mišlju da postanu svjetski prvaci. Taj zlatni pojas koji im stoji na oko struka jedino je o čemu mogu razmišljati. No, dok je većina zaokupljena time, najperspektivniji američki teškaš, Jared Anderson, nije mogao manje mariti za to monumentalno postignuće.
“Ne osjećam se kao da moram biti neprikosnoveni prvak ili da moram biti svjetski prvak,” rekao je Anderson nedavno za Top Rank Boxing.
Za talentiranog 23-godišnjaka njegova je poruka bila dosljedna. Iako se kreće i ima reflekse srednje kategorije, još uvijek posjeduje moć da se savršeno dobro uklopi među ostale svoje suvremenike u teškoj kategoriji. Zbog njegove jedinstvene kombinacije mnogi vjeruju da je samo pitanje vremena kada će Anderson (16-0, 15 KO) doći na vrh teškaške planine i zgrabiti pregršt naslova.
Ipak, unatoč tome što ima sav talent ovoga svijeta, Anderson je u bezbroj prilika rekao da nije zaljubljen u boksački sport te da u velikoj mjeri gleda na brutalni sport kao na sredstvo za postizanje cilja. Dok mnogi imaju snove i ciljeve koje žele ostvariti unutar ringa, Anderson je više usredotočen na nule na kraju svoje plaće.
Za Andersona je već postavljen ciljni datum umirovljenja, a to je kada napuni 27 godina. Do tog vremena misli da će njegov bankovni račun biti preplavljen novcem koji će mu promijeniti život. Nekima bi to moglo djelovati razočaravajuće, ali Andersona ne zanima tuđe mišljenje. Kad šeta svojim raskošnim imanjem i zastane da se zagleda u najbliže ogledalo koje nađe, Andersonu se sviđa ono što vidi.
"Ne treba mi potvrda da bih znao tko sam", zaključio je.
Iako sa sportske strane fanovi definitivno mogu biti razočarani ovakvim razmišljanjem, na kraju dana moraju biti svjesni prioriteta koje si ljudi postave kao zasebne figure, a vidi se da Anderson samo želi biti novčano osiguran kada završi karijeru.
