Službeno se umirovio jedan od najomiljenijih boraca ikad: Mark Hunt nokautom se oprostio od sporta!

43 kickboksačka nastupa (30-13), 29 MMA borbi (13-14-1, 1 NC) i tri boksačka meča (1-2-1). Mark Hunt stat će na toj brojci, a može se pohvaliti s ukupno 24 pobjede nokautom.

Mnogi ste vjerojatno mislili da je Hunt već neko vrijeme u mirovini, ali ovaj 48-godišnji Novozelanđanin koji vuče samoanske korijene, sinoć se i službeno oprostio od sporta. Ne, nije se Hunt povukao nekakvim priopćenjem za medije. Mark Hunt povukao se onako kako i priliči jednog od najmoćnijih udarača koje smo imali prilike gledati u MMA-u i kickboksu.

‘‘Super Samoan‘‘ boksao je u Sydneyju svoj posljednji meč u karijeri. Iako boks nije sport kojim se pretjerano bavio u svojoj karijeri, Hunt je odlučio navući boksačke rukavice u posljednjem meču u karijeri, a pritom je upisao i veliku pobjedu. Nokautom u četvrtoj rundi, Hunt je pobijedio 11 godina mlađeg Sonnyja Billa Williamsa.

Ne samo da je Williams puno mlađi, nego je i puno iskusniji kad je boks u pitanju. Ovaj Novozelanđanin u meč protiv Hunta ušao je s omjerom 9-0 i očekivala se njegova deseta uzastopna pobjeda.

Dobro je Williams otvorio meč, izgledao je bolje od Hunta u uvodnim rundama, ali Mark Hunt je u četvrtoj rundi zaredao seriju snažnih udaraca, a rijetko tko može izdržati njegove razorne udarce.

‘‘Oprosti zbog ovoga, brate.‘‘, rekao je Hunt svom protivniku nakon meča.

Williams je u Huntovom naletu ostao i bez štitnika za zube u jednom trenutku, a Hunt je sve dovršio s nekoliko krošea. Nije Williams završio na podu bez svijesti, ali bio je vidno uzdrman, a sudac je meč prekinuo za njegovo dobro.

Hunt je nakon meča potvrdio da se povlači iz sporta i da nakon 31 godine u borilačkom sportu zaslužuje odmor. Našalio se Hunt da treninge nije volio ni u svojim najboljim danima.

‘‘Ne smijem se zato što sam pobijedio, nego zato što je ovo posljednji put da sam ušao u ring i nastupio u borilačkom sportu bilo kakve vrste. Prva pomisao nakon nokauta bila mi je da želim to ponovno učiniti. Ali ne, neću se više vraćati u ring.‘‘, bile su riječi ovog legendarnog borca.

Bila je to prva Huntova boksačka pobjeda, a debi u profesionalnom sportu zapravo je i odradio u tom sportu. Još u osmom mjesecu 1998. godine, Hunt je izgubio od Johna Wyborna u boksačkom meču. Nakon toga odradio je još tri boksačka meča. 2000. godine remizirao je protiv Joea Askewa, a nakon toga nije nastupao u boksu sve do 12. mjeseca 2020. godine. Tada ga je na bodove porazio Paul Gallen, nekadašnji ragbijaš.

Hunt je možda i najslavnije dane proživljavao u kickboksu. 1999. godine odradio je profesionalni debi, a 2001. godine osvojio je K-1 World Grand Prix.

Peter Graham, Mike Bernardo, Stefan Leko, Jerome Le Banner, neka su od najpoznatijih imena koje je pobijedio u kickboksu, a u ring je ulazio i s Cro Copom, Semmyjem Schiltom, Ernesto Hoostom, Ray Sefom, itd.

Velik trag ostavio je Hunt i u MMA-u. 2004. godine debitirao je pod okriljem Pridea, a debitirao je porazom od Hidehika Yoshide koji ga je završio polugom na ruci. Uslijedilo je pet uzastopnih slavlja, a Hunt je pobjeđivao ikone poput Wanderleija Silve i Mirka Filipovića. Nastupao je Hunt i pod okriljem Dreama i UFC-a.

Unutar UFC-a nastupio je 18 puta. Osam put je slavio, isto toliko puta je gubio, a krajem 2013. remizirao je u meču protiv ‘‘Bigfoot‘‘ Silve. Bio je to meč koji mnogi smatraju jednim od najboljih u povijesti UFC-ove teške kategorije, ali i jednim od najboljih neovisno o težinskoj kategoriji. Izgubio je Hunt i 2016. godine od Brocka Lesnara, ali ishod je kasnije preinačen u ‘‘no contest‘‘ jer je Lesnar bio dopingiran.

Hunt se sve od tada navlači s UFC-om putem sudskih parnica i potražuje odštetu. Hunta posebno smeta činjenica da je Dana White obećao kako će Brock Lesnar biti ‘‘najtestiraniji borac od svih sudionika UFC 200 eventa‘‘, ali unatoč tome Lesnar je uspio kročiti u kavez dopingiran. Borci samim ulaskom u kavez riskiraju svoje zdravlje, a posebno ih boli kad njihov protivnik vara koristeći nedozvoljene supstance. Huntu je sve to još teže palo jer smatra da UFC ionako potplaćuje borce i ne poštuje ih dovoljno.

Još 2019. godine Hunt je izgubio na sudu, ali 2021. godine uvažena mu je žalba i taj proces još uvijek traje. Bit će održana nova saslušanja i čini se kako su Huntove šanse za pobjedom na sudu dodatno porasle.

‘‘Ovo nikad nije bilo zbog novca, niti će biti. Radi se o poštenju i jednakim uvjetima za sve borce. Dana White, Lorenzo Fertita i Frank Fertita nikad nisu pružili meni i ostalim borcima ravnopravne šanse. UFC-ovi borci i dalje se bore za kikiriki. UFC-ov pojas trebao bi donositi prestiž, ali zapravo je bezvrijedan kad borci varaju i time oduzimaju integritet ovom sportu.‘‘, napisao je Hunt ranije ove godine u objavi na svom Instagram profilu (trenutno deaktiviran).

‘‘Super Samoan‘‘ nikada nije postao UFC-ovim prvakom, niti se može pohvaliti nekakvim savršenim omjerom pobjeda i poraza. Međutim, gotovo da ne postoji vrhunski borac s kojim se nije našao u kavez. Nekad je bio na pobjedničkoj strani, nekad na gubitničkoj. Njegova najveća ostavština nisu njegovi rezultati.

Ono čime se Hunt najviše može pohvaliti jeste činjenica da ga je gotovo svaki fan borilačkog sporta iznimno cijenio tijekom njegove karijere. Hunt je bio borac uvijek spreman potući se, posjedovao je razoran udarac, a jednako dobro je podnosio razorne udarce svojih protivnika. Izuzev toga, dokazao je kako neće šutjeti na nepravdu i godinama pokušava istjerati pravdu u gore spomenutom slučaju s UFC-om i Brockom Lesnarom.

‘‘Moj će život vjerojatno i završiti u borbi. Samo se nadam da ako se to dogodi, da ću biti u meču protiv poštenog protivnika. Ponosan sam što sam dogurao do ove razine bez varanja. Nisam išao prečicama i sve sam odradio na ispravan način. Ja bih već postao prvakom da nema varalica. Ako umrem boreći se, to je u redu.‘‘, 2017. godine izjavio je Hunt u jednom od intervjua.

Srećom, Hunt nije umro u ringu ili kavezu, a njegova ostavština u ovom sportu nikada neće umrijeti.

Mnogi borci iz Australije i okolice gledali su ga kao uzor, a Tai Tuivasa po mnogima je njegov legitimni nasljednik. Tuivasa je ranije ove godine porazio Derricka Lewisa nokautom u drugoj rundi, a na upit kako je izdržao Lewisove razorne udarce, Tai je odgovorio:

"Malo smo mahali i udarali, a malo smo i hrvali. Prave mješovite borilačke vještine. Imam par oteklina po glavi, to je sigurno. No, nisam se tijekom borbe osjetio ugrožen. Ipak, on je kralj nokauta, ima teške ruke i velik je momak. Osjetio sam te udarce, naravno da jesam, ali sam i dalje cijelo vrijeme bio u igri. To je bilo baš slatko. Ljudi me pitaju koliko jako Derrick Lewis udara. A ja sam dugo vremena bio vreća za udaranje Marku Huntu. Mislim da me on jako dobro utrenirao za ovako nešto"

Što dodati, osim poželjeti Marku Huntu uživanje u mirovini i puno sreće u borbi protiv nepravde koja mu je nanesena od strane UFC-a. Trag koji je ostavio u ovom sportu je neizbrisiv, a uz dužno poštovanje Sonnyju Billu Williamsu, teško je reći da nam nije iznimno drago što se Mark Hunt povukao nokautiravši svog protivnika.