Kroz našu rubriku "Na današnji dan" nastavljamo vas podsjećati na značajne datume u povijesti borilačkog sporta; na kolosalne trenutke u oktogonima i ringovima diljem svijeta, odnosno na mečeve i nokaute koji su zaslužili posebno mjesto u borilačkoj antologiji, kao i na rođendane velikana koji su ispisali brojne stranice sportske povijesti. Ovoga smo puta komandnu ploču našeg zamišljenog vremenskog stroja podesili na 6. studenog 1993. godine - datum kada su Evander Holyfield i Riddick Bowe odradili drugi meč trilogije koja se smatra jednom od najznačajnijih u povijesti teške kategorije boksa.
Bowe i Holyfield prvi su puta odmjerili snage sredinom studenog 1992. godine, u vegaškom Thomas & Mack centru, a taj okršaj ostat će zlatnim slovima upisan u povijesnim knjigama boksačkog "heavyweighta". Spektakularni okršaj dvojice dotada neporaženih teškaša, naime, bio je obilježen visokim intenzitetom, te brojnim brutalnim i epskim izmjenama nepojmljivim za današnje teškaške mečeve. Dvojica beskompromisnih ratnika "pucala" su iz sveg raspoloživog oružja, "bombe" su sijevale sa svih strana, a sekvenca koja najbolje oslikava prirodu toga meča odnosi se na 10. rundu, koju je magazin "Ring" proglasio najboljom rundom te godine, dok je komentator Al Bernstein tijekom samog prijenosa meča uskliknuo "Ovo je bila jedna od najvećih rundi u povijesti teške kategorije. Točka!". Brojni boksački fanovi složit će se s tezom ne samo da je riječ o jednoj od najvećih rundi - nego da je ono što su Bowe i Holyfield isporučili te noći vjerojatno i ponajbolja borba, općenito, u povijesti teške divizije. Iz tog "rata" kao pobjednik je, na koncu, izašao Bowe, koji je slavio jednoglasnom sudačkom odlukom i tako se ustoličio na mjesto apsolutnog prvaka, odnosno teškaškog vladara.
Nešto manje od godine dana nakon toga, međutim, stigao je red na revanš. Toga 6. studenog 1993. uprizoren je drugi čin njihovog epohalnog teškaškog rata, a mjesto radnje bio je čuveni vegaški Caesars Palace. Bowe i Holyfield ponovno su isporučili spektakularnu borbu prepunu akcije i priredili publici novu dozu punokrvnog "heavyweight" vatrometa kakvog danas možemo vidjeti još samo na starim YouTube snimkama ili, eventualno, na TV kalendaru. Ovog je puta Holyfield djelovao nešto odlučnije, pa i pripremljenije, te kombinacijom brzine, pokretljivosti, pravovremenih udaraca i kontranapada, te povrh svega, ratničkim srcem - izvojevao pobjedu. Nakon 12 rundi akcije, Holyfield je slavio većinskom odlukom sudaca i tako vratio IBF i WBA titule u svoje vlasništvo, a Boweu nanio prvi - i jedini - poraz u profesionalnoj karijeri. Ovaj teškaški klasik u cijelosti možete pogledati u videozapisu koji slijedi.
Osim po novom bespoštednom "ratu" dvojice teškaških velikana, druga borba između Bowea i Holyfielda ostat će upamćena i po nevjerojatnom incidentu koji se dogodio sredinom sedme runde. Tada je, naime, američki padobranac James Miller paraglajderom sletio na konopce ringa, zbog čega je nastavak runde bio odgođen za gotovo pola sata.
Nakon meča, Bowe je bio uvjeren da će, zbog Millerovog incidenta i svega što je uslijedilo, njegova druga borba protiv Holyfielda biti preinačena u "no contest". To se nije dogodilo, ali Bowe je svoju zadovoljštinu izborio dvije godine kasnije kada je s Holyfieldom ponovno zaplesao među konopcima i na koncu ga pobijedio tehničkim nokautom. U jednoj od razmjena, tijekom šeste runde, Holyfield je pogodio Bowea razornim lijevim krošeom i grubo ga prizemljio. Sudac je brojao, izgledalo je kao da je priča gotova, ali Bowe se pridigao i "preživio" tu rundu, a onda u osmoj - potpuno preokrenuo situaciju u svoju korist. Najprije je rušio Holyfielda lijevim krošeom, a nakon što se ovaj digao i, vidno uzdrman, nastavio borbu, Bowe je povezao još dva desna krošea, poslao svog velikog rivala na konopce i tako prisilio suca da zaustavi borbu. Iako treći meč nije uključivao pojaseve, u povijesnim knjigama teške kategorije boksa ostat će upisano da je kao konačni pobjednik iz ove antologijske trilogije izašao - Riddick Bowe.
