Mješovite borilačke vještine danas su jedan od najbrže rastućih sportova na svijetu, a UFC predvodi taj globalni fenomen. Iako MMA dopušta širok spektar tehnika iz različitih borilačkih stilova, kroz godine su se neke tehnike i pristupi pokazali daleko učinkovitijima od drugih. Zahvaljujući bogatoj bazi statističkih podataka koju UFC vodi od ranih 2000-ih, moguće je precizno analizirati koje su tehnike najčešće donosile pobjede i dominaciju u kavezu.
U ovom tekstu ćemo se fokusirati isključivo na UFC zato što vode najdetaljniju i najprecizniju statistiku. Iako se fokusiramo na podatke samo jedne promocije, poprilično slične podatke možemo očekivati i u drugim velikim promocijama. Jedino u amaterskom svijetu vjerojatno postoje određena značajna odstupanja, ali te podatke ne možemo sa sigurnošću provjeriti.
Osim toga, kao najveća i najelitnija MMA promocija na svijetu, UFC svakako zaslužuje biti ogledni primjerak za ovakvu vrstu teksta.
Evo koja su to ‘‘najsmrtonosnija‘‘ oružja u MMA-a kavezu, odnosno na koje tehnike i pristupe bi borci i treneri trebali obratiti najviše pozornosti...
Ishod borbe
Prije svega, moramo pogledati koji su najčešći ishodi borbe. Prema podacima na Fight Matrixu, pobjednik se najčešće postaje sudačkom odlukom, pogotovo kada govorimo o modernom MMA-u, odnosno o posljednjih 15 godina.
Od 2010. godine u UFC-u je zabilježeno 3470 pobjeda sudačkim odlukama, nakon čega slijede TKO/KO prekidi sa 2190 pobjeda te su na trećem mjestu prisiljavanja na predaju sa 1276 pobjeda. Idemo to analizirati!
Sudačke odluke
Podaci pokazuju da najvažniji faktor u sudačkim odlukama jest broj i preciznost značajnih udaraca (significant strikes). U to spadaju udarci u stojci, kao i ‘‘ground-and-pound‘‘ udarci. Ako su udarci podjednaki, suci gledaju kontrolu kaveza i kontrolu u parteru. Borac koji više vremena provodi u dominantnoj poziciji, bilo pritiskom uz kavez ili u gornjoj poziciji u parteru, obično dobiva rundu.
U bodovnim pobjedama svakako dominira hrvanje i grappling. Hrvači češće pobjeđuju sudačkim odlukama u UFC-u u usporedbi s drugim tipovima boraca, a njihove grappling vještine omogućuju im visok stupanj kontrole svog protivnika u parteru. Valja spomenuti da ovdje veliku ulogu igra njihova razvijena kondicijska pripremljenost i sposobnost da izdrže sve runde u visokom tempu.
Daleko najčešće rušenje je ‘‘double leg‘‘, a zatim slijedi ‘‘single leg‘‘. Jedan od razloga zašto je to tako je činjenica da borci često poniru ispod udaraca kako bi ih izbjegli što stvara odlične prilike za ulazak u noge. Bacanja preko kuka (hip throw) nešto su rjeđa u MMA-u, ali i dalje vrlo važni alati u hrvačkom arsenalu.
Najbolji primjeri za navedeno svakako su Belal Muhammad (13 UFC pobjeda odlukom), Georges St-Pierre (12 UFC pobjeda odlukom), Kamaru Usman (10 UFC pobjeda odlukom), Merab Dvalishvili (11 UFC pobjeda odlukom) ili Movsar Evloev (devet UFC pobjeda odlukom).
Kao što smo već spomenuli, drugi najčešći ishod borbe su tehnički ili klasični nokauti, a na trećem mjestu nalaze se prisiljavanja na predaju. Prije detaljnijeg pogleda u najvažnije tehnike koje donose nokaut, jako je važno spomenuti da trenutna MMA pravila ipak malo više pogoduju udaračima nego grapplerima.
Razlog tome je taj da svaki početak nove runde započinje u stojci. Recimo da je borac uspio srušiti svog protivnika u zadnjoj minuti runde i doći mu na leđa (što svakako nije lako), ali zatim mu se nakon zvona doslovno oduzima to postignuće, a time i značajna mogućnost za pobjedu ‘‘submissionom‘‘, te se borba nastavlja u stojećem položaju što naravno pogoduje udaraču.
Samo još jedna stvar prije nego analiziramo pobjede nokautom. Iako najviše tehničkih nokauta dolazi nakon nokdauna, manji broj tehničkih nokauta se ostvaruje nakon uspješnih rušenja i dobre kontrole u parteru, što opet stavlja naglasak na važnost hrvanja i grapplinga čak i kada govorimo o ukupnom broju postignutih nokauta u MMA-u.
Nokauti (TKO/KO)
U udaračkom segmentu stvar je vrlo jasna - udarci šakom u glavu daleko najčešće ostvaruju nokaut u MMA kavezu. Kada čujemo taj podatak, lako je zaključiti da je boks najvažnija borilačka vještina kada govorimo o udaračkim tehnikama, međutim...
Iako boks zaista prevladava po svojoj udaračkoj učinkovitosti, udarci nogama, pogotovo ‘‘low kickovi‘‘, vrlo često otvaraju prilike za udarce rukama, tako da to prevladavanje boksačkih tehnika ipak nije toliko izraženo. Dobar primjer je sljedeći: borac nakon dva ili tri dobra ‘‘middle kicka‘‘ počinje više spuštati ruke kako bi zaštitio tijelo, a onda se naravno otvara prilika za udarce rukama u glavu. Drugi primjer je: nakon nekoliko uspješnih ‘‘low kickova‘‘ smanjuje se pokretljivost u nogama, a time i mogućnost izbjegavanja udaraca.
Najčešći uspješno plasirani udarac, kako u boksu tako i u MMA-u, je prednji direkt (jab)! Iako se prednjim direktom vrlo rijetko ostvaruju nokauti, on svakako zauzima prvo mjesto po važnosti što se tiče svih udaračkih tehnika. Kako je Anthony Joshua svojevremeno istaknuo - desnica te može provesti po kvartu, ali ‘‘jab‘‘ te može provesti po svijetu!
No, pogledajmo koje točno tehnike donose nokaute.
To su zadnji direkti (straight ili cross) i ‘‘overhand‘‘ (široki udarci), a slijede krošei i aperkati, a tek nakon toga oni najuzbudljiviji - ‘‘high kickovi‘‘. Nešto su rjeđi završetci koljenima i laktovima, a još rjeđi su ‘‘front kickovi‘‘ u glavu. Jab-cross, ili poznati 1-2, i dalje ostaje najubojitija kombinacija kojom se ostvaruje nokaut. Osnove su s razlogom osnove...
Prisiljavanje na predaju
Kada govorimo o prisiljavanjima na predaju, gušenja su puno opasnija oružja nego poluge, a gušenje s leđa (rear naked choke) je apsolutni kralj svih ‘‘submissiona‘‘.
Pogledajmo prvo gušenja - prema podacima do ljeta 2024., u UFC-u je zabilježeno 585 RNC-ova, zatim 264 ‘‘giljotine‘‘, 110 ručnih trokuta (arm-triangle), 89 trokuta (triangle choke) i 42 D‘Arce chokea.
Što se tiče poluga, ovdje svakako prevladava armbar (ravna poluga na laktu) sa 199 pobjeda, zatim slijedi kimura (poluga na ramenu) sa 40 pobjeda, a na trećem mjestu je kneebar (ravna poluga na koljenu).
Razlog zašto je RNC na prvom mjestu je taj što je na leđima protivnika najveća mogućnost kontrole. Borci mogu dugo kontrolirati svoje protivnike u toj poziciji bez velike potrošnje energije, a svaki neuspjeli pokušaj RNC-a ne riskira gubljenje dominantne pozicije.
‘‘Giljotina‘‘ je na drugom mjestu. Već smo spomenuli da su ‘‘double leg‘‘ i ‘‘single leg‘‘ najčešća rušenja, a upravo ta rušenja otvaraju prilike za napade ‘‘giljotinom‘‘ pa ne čudi da ovo gušenje zauzima visoku poziciju prema učinkovitosti.
Na trećem mjestu je armbar, a razlog tome je njegova prilagodljivost različitim pozicijama. Jedna od najčešćih pozicija u parteru je zatvoreni gard, iz koje se odlično može napadati ova poluga, pogotovo nakon neopreznih pokušaja ‘‘ground-and-pound‘‘ udaraca. Osim toga, armbar se uspješno može izvesti s leđa ili iz ‘‘full mounta‘‘, a rijetko čak i iz bočne pozicije (side control).
Najrjeđi i najatraktivniji armbar se izvodi čak i iz stojeće pozicije, a to je tzv. leteći armbar (flying armbar).
Zaključak
Prema navedenim podacima, možemo zaključiti da su u MMA-u najvažnije tehnike ‘‘double legovi‘‘ i ‘‘single legovi‘‘ te grappling vještine koje omogućavaju visok stupanj kontrole protivnika, uz uvjet da borac ima kvalitetnu kondicijsku spremu.
Zatim slijede boksačke tehnike poput prednjeg i zadnjeg direkta, ali da se te boksačke tehnike čvrsto oslanjaju na udarce nogama, a onda slijede i grappling završnice, prvenstveno gušenja.
MMA se konstantno razvija, i svakako je jedan od sportova koji imaju najbogatiji raspon različitih tehničkih elemenata. Na kraju, svi ti elementi djeluju zajedno, dio su jednog lanca, a kako glasi jedna mudra - lanac je jak onoliko koliko mu je jaka najslabija karika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....