Sa štitom ili na njemu. Čuvenu frazu spartanske su majke izgovarale svojim sinovima neposredno uoči njihovog odlaska u rat, a s istom rečenicom u mislima Ivan Erslan ovog je tjedna krenuo na put prema poljskim Gliwicama. U oktogonu PreZero Arene čekao ga je mladi i opasni Bogdan Gnidko, no 32-godišnji Obrovčanin isporučio je fantastičnu izvedbu i trijumfalno okončao bitku za svega 54 sekunde - čvrsto držeći svoj štit u ruci - s teško nokautiranim protivnikom pod nogama. Najbolji hrvatski poluteškaš potom je odšetao na drugi kraj kaveza, zahvalio nebesima, a onda sjeo uz ogradu i - zaplakao. Tone tereta, raspoređene u brojne utege intenzivnih emocija i snažnih pritisaka, u tim su mu trenucima nedvojbeno spale s pleća.

Prijelomna točka karijere

Erslan se, naime, uoči okršaja s Gnidkom nalazio u poprilično nezavidnoj, ali i nesvakidašnjoj, poziciji. Prethodnu je borbu izgubio, ugovor mu se primiče kraju, a novi eventualni poraz pogurao bi ga prema zoni u kojoj se borac njegove kvalitete nikako ne bi smio nalaziti, pa možda čak i prema traženju "rezervne varijante", odnosno nove organizacije. Istovremeno, s obzirom na njegov i Gnidkov plasman na KSW-ovoj poluteškaškoj ljestvici (drugi i četvrti) pobjeda u ovom meču "de facto" je značila poziciju novog izazivača za pojas prvaka.

Pojednostavljeno rečeno, subotnji meč na KSW Epic priredbi za hrvatskog je borca predstavljao karijernu prijelomnicu - svojevrsno raskrižje - a on je, unatoč poziciji u kojoj se nalazio, svim pritiscima, te čitavoj sili malicioznih komentara internet-ratnika, sportaša iz fotelje i borilačkih šank-eksperata, ipak odlučno nastavio gaziti pobjedničkim putem.

Čak i među dijelom borilačke javnosti koja je dublje involvirana u borilačka zbivanja, postojala je određena sumnja u to kako će završiti Ivanov meč protiv talentiranog 23-godišnjeg Ukrajinca. Erslan je sredinom listopada doživio nokaut od Rafala Haratyka, a Gnidko se mnogima činio kao tip protivnika koji svojim borilačkim karakteristikama i stilom nikako ne odgovara najistaknutijem članu zagrebačkog American Top Teama, osobito u prvom sljedećem nastupu. No, kao što stara narodna poslovica kaže, "sreća prati hrabre". Erslan nije kalkulirao, taktizirao, vagao ili išao linijom manjeg otpora, već je prihvatio rizičnu borbu, naporno trenirao u tišini, a potom - zablistao kada je to bilo najpotrebnije - i promijenio čitavu situaciju u svoju korist. Nepravedeno bi, doduše, bilo reći da je izazvao sreću s obzirom na to da je subotnja pobjeda, prije svega, rezultat njegove kvalitete, odlučnosti, htijenja i posvećenosti, odnosno dugog i mukotrpnog pripremnog kampa kojeg je, u najvećem dijelu, odradio surađujući s ponajboljim borcima svijeta u ATT-evoj centrali na Floridi.

Optimalno psihofizičko izdanje

"Vjerujem da ću biti najbolja verzija sebe", rekao nam je Ivan u razgovoru kojeg smo vodili malo prije njegovog puta u Poljsku, a u subotu je, na koncu, oživotvorio svoje riječi i bio upravo to - najbolja verzija sebe. U oktogon je ušao kao čovjek na misiji - maksimalno psihofizički spreman, fokusiran, koncentriran i motiviran. Kontolirao je i skenirao protivnika od samog početka borbe, a onda je, uočivši prvu priliku, pogodio razoran lijevi kroše u Gnidkovu bradu i oborio ga na pod, da bi ga potom i potpuno "zaledio" silovitim "ground and pound" udarcem. Ukrajinac je, dakle, nestao za 54 sekunde, a Obrovčanin je borilačkoj javnosti, KSW-ovim čelnicima, ali i čitavoj poluteškoj kategoriji poslao poruke da je i dalje ovdje - motiviraniji i spremniji nego ikada - te da se njegov cilj nije promijenio.

Taj je cilj, dakako, pojas KSW-ove "light heavyweight" divizije. Erslan je uoči Epic priredbe isticao kako će na poluteškaškom turniru četvorice "navijati" za Haratyka, budući da se upravo s njim želi ponovno obračunati u revanšu, te dokazati kako je bolji borac od njega. Kao što je poznato, 36-godišnji Poljak na koncu je i doista osvojio titulu, a takav epilog otvorio je vrata prema idealnom scenariju za našeg borca. Ako promocija doista ponovno upari Haratyka i Erslana, a što se u ovom trenutku nameće kao jedina logična opcija, hrvatski će poluteškaš imati priliku revanširati se čovjeku koji mu je zadao jedini nokaut u karijeri, te istodobno zasjesti na toliko željeni KSW-ov tron. S obzirom na njegovu neupitnu borilačku klasu, radnu etiku, motiviranost, iskustvo i momentum u kojem se nalazi nakon pobjede nad Gnidkom, Ivan trenutačno doista djeluje kao da je spreman, u svom trećem pokušaju, dohvatiti žezlo prvaka. Metaforički rečeno, "Poljski tenk" mogao bi ostati uništen pod novim jurišom odvažnog hrvatskog ratnika.

Viteštvo nasuprot "realityja"

Pored vrhunskih borilačkih kvaliteta, Erslan je zaslužio opasati se pojasom KSW-ovog prvaka i zbog onih ljudskih. U moru "celebrity" boraca i "trash talkera" koji ne biraju načine kako bi skrenuli pozornost na sebe i tobože si "podigli cijenu", Ivan je zadržao vitešku crtu i svojim pristupom podsjeća na borce iz nekih prošlih, romantičnih, vremena. Primarno područje njegovog djelovanja nisu mediji i društvene mreže, već isključivo - dvorana i oktogon - kao što njegovi alati za postizanje uspjeha nisu galama, incidenti i prozivke, već pošten i krvav rad.

Čast, dostojanstvo i pristojnost u modernom su MMA sportu izgubili na cijeni više no ikada ranije, a upravo zbog toga Ivan, kao jedan od "posljednjih Mohikanaca", zaslužuje posebno poštovanje i podršku. Neki će reći da je, s obzirom na današnje kriterije, odabrao teži put, no ja čvrsto vjerujem da će upravom tim putem stići do samog vrha - gdje mu je, objektivno, i mjesto.