34 profesionalna nastupa, 23 pobjede, deset poraza i jedan remi. To je rezime jedne velike karijere koja je završila proteklog vikenda u Cardiffu.
33-godišnji Rory MacDonald povukao se iz sporta nakon što je u polufinalu PFL-ova turnira nokautiran u prvoj rundi od strane Dilano Taylora. Rory je bio veliki favorit u tom meču, ali već je neko vrijeme jasno da se ovaj kanadski velteraš kreće silaznom putanjom i došlo je vrijeme da okonča karijeru.
Četiri poraza u posljednjih pet nastupa itekako su dobar razlog, a treba uzeti u obzir da je sve te poraze upisao pod okriljem PFL-a koji ipak nije sama krema ovog sporta.
Jako rano pojavio se Rory MacDonald na velikoj sceni i s nepunom 21 godinom debitirao je pod okriljem UFC-a. Ukupno 13 nastupa odradio je pod okriljem najjače svjetske MMA organizacije i pružio je neke uistinu epske mečeve. Naravno da se među njima ističe ona borba protiv Robbieja Lawlera iz sedmog mjeseca 2015. godine.
Bio je to obračun za titulu prvaka UFC-ove velter kategorije, a mnogi taj meč smatraju jednim od najboljih u povijesti ovog sporta. MacDonald se tom borbom zacementirao u povijesne knjige UFC-a i MMA-a, a sve ostalo je bilo bonus. Nažalost po njega, titulu UFC-ova prvaka nikad nije osvojio, ali pojas je osvojio u Bellatoru.
Nadao se Rory osvojiti i PFL-ov turnir te glavnu nagradu u iznosu od milijun dolara, ali to mu nije pošlo za rukom. Prilikom sinoćnjeg gostovanja u MMA Houru, Rory je pojasnio razloge povlačenja.
‘‘Već neko vrijeme imao sam to na umu. Kroz posljednjih nekoliko mečeva razmišljao sam o tome, ali nisam bio spreman za taj korak. Vjerovao sam da još uvijek mogu doživjeti preporod u mojoj karijeri. Imao sam cilj koji me gurao naprijed, a znam da na treningu uspijevam raditi određene stvari koje jednostavno nisam uspijevao činiti u kavezu. Nažalost, bitna je razlika između onog što činite na treningu i onog što pokazujete kad se nađete ispod tih svjetala. Ja jednostavno više nemam tu stvar, taj duh i to srce da izađem na meč i odradim ono što znam. Ova sezona trebala je biti moj posljednji pokušaj. Išao sam na sve ili ništa. Planirao sam dati sve od sebe u ovo, a ukoliko bih polučio uspjehe, nastavio bih loviti svoje ciljeve. U slučaju neuspjeha, to bi bio kraj. Što se posljednjeg meča tiče, čak i da sam pružio bolji meč pa izgubio, ma čak i da sam pobijedio, osjećaj koji sam imao tijekom borbe bio mi je potvrda da ovo više nije za mene. Morao sam poslušati taj osječaj.‘‘, započeo je Rory s detaljnim objašnjenjem, a zatim je dodao.
‘‘Biti ispod tih svjetala, oči u oči s protivnikom, a pritom nemati želju da budete tamo. To se osjeti. Obično pružate nekakav otpor svemu tome, ali ja to više nemam u sebi. Nemam strasti da nastavim s ovime i da ulažem 100 posto. Mislim da je to dovoljna potvrda da se ne bih više trebao baviti ovime.‘‘, dodao je Rory.
U nastavku razgovora otkrio je kako je o povlačenju razmišljao još od devetog mjeseca 2018. godine i poraza od Gegarda Mousasija. MacDonald je tada poražen tehničkim nokautom u drugoj rundi, a radilo se o meču za Bellatorovu titulu prvaka srednje kategorije.
‘‘Nisam se pripremio za taj meč onako kako sam trebao. To je bio početak. Nakon ozljeda koje sam zadobio u meču s Douglasom Limom i u drugoj borbi protiv Lawlera, počele su igrice u mojoj glavi. Biti na kauču tri mjeseca i biti nesposoban hodati nakon meča s Limom, tu je sve započelo. Pokušao sam ignorirati te glasove, ali tijelo se sve više žalilo. Trudio sam se ignorirati to što je dulje moguće, ali to je uvijek tu. Postoji određena količina štete koju možete primiti kroz godine. Ja mislim da sam dosegnuo svoj vrhunac po tom pitanju.‘‘, pojasnio je ovaj sjajni borac.
MacDonald je otkrio kako će i dalje nastaviti trenirati, ali nije siguran za što će se odlučiti u sljedećoj fazi svog života. Trebat će mu zasigurno neko vrijeme da razmisli i odluči, ali nema sumnje kako će biti uspješan, čega god se dohvatio. Radne navike i takav karakter jamac su uspjeha.
‘‘Nikada nisam započeo s ovime da bih bio prepoznat, slavan i slično. Dirljivo je zaprimiti sve ove poruke, nevjerojatno je. Nikada nisam mogao niti zamisliti da ću se tako umiroviti. Ali nemam puno toga za reći. Započeo sam s ovim sportom da bih ostvario nešto na osobnoj razini. Bila je to jako osobna stvar za mene. Nikada nisam razmišljao o pažnji koju ću dobiti. Ovo nije bila tako popularna stvar kad sam započeo s ovim sportom. Sada je to velik sport i ljudi mu pridaju pažnju, ali to ne mijenja ništa za mene. Nije me briga što ljudi govore na TV-u i slično. Veliki govori i popularnost nakon borbe nisu nešto što me privlači. Ja sam samo htio nastaviti dalje i živjeti svoj život. Naravno, zastrašujuće je sve ovo. Napuštam ono što jedino znam raditi. Započeo sam s ovime kad sam imao 14 godina, a profesionalno sam se borio već sa 16 godina. To je sve što znam raditi, a sada imam i obitelj. Pomalo je strašno raditi tranziciju ka nekoj drugoj karijeri, ali uzbuđen sam. Novo putovanje slijedi i radujem se vidjeti što je sljedeće za mene.‘‘, zaključio je MacDonald priču o svom povlačenju.
Kompletno gostovanje u MMA Houru možete pogledati u videu pri dnu ovog teksta, a Roryju MacDonaldu želimo sve najbolje u nastavku njegovog života.
