Niti jedna MMA promocija u povijesti nije uspjela doći blizu razine Pridea te kasnije UFC-a, koliko je to uspio Strikeforce. Promocija u kojoj smo prvi put upoznali današnjeg predsjednika Bellatora, Scotta Cokera, imala je iza sebe vrlo jaku Showtime televizijsku postaju, sjajne sponzore i fenomenalne borce. Svaka priredba donosila je vrhunske "fight cardove", a jedna od onih koju će fanovi najviše pamtiti održala se u noći s 30. na 31. srpnja 2011. godine. Riječ je o programu koji je predvodila borba Strikeforce prvaka poluteške kategorije, Dana Hendersona te tada još uvijek najvećeg borca svjetskog MMA-a, Fedora Emelianenka.
13 PUTA SVJETSKI PRVAK, 2 PUTA ADCC
Nova teškaška prijetnja: Najbolji grappler svijeta trenira s Cormierom i priprema se za MMA debi
Nakon što je Tarec Saffiedine pobjedom nad Scottom Smithom nastavio svoj put prema kasnijoj titulu prvaka te nakon što je Tim Kennedy uzeo pobjedu sudačkom odlukom nad Robbiejem Lawlerom, Tyron Woodley je također odlukom savladao Paula Daleya. Nakon toga se Miesha Tate popela na svjetski vrh osvojivši titulu bantam kategorije savladavši Marloes Coenen i sve je bilo spremno za glavni spektakl. Tada još uvijek 33-godišnji Fedor je došao isprati gorak okus dva poraza u nizu koje su mu nanijeli Fabricio Werdum i Bigfoot Silva, dok je šest godina stariji Henderson tražio pobjedu karijere, na valovima ranijeg osvajanja titule do 93 kilograma. No, rijetko kome Rus nije bio veliki favorit. Fedor je na vaganju imao 103 kilograma, dok je Henderson bio na 94. Odnosno, Dan je za samo pola kilograma bio iznad granice poluteške kategorije.
Koliko je motiviran, Fedor je pokazao od prve sekunde borbe. Odmah je krenuo žestoko i agresivno, a Henderson je to prihvatio, u nadi da već u početku može pogoditi svoju glasovitu "H-Bombu". Nakon otprilike 45 sekundi ludih izmjena, došlo je do klinča koji je Henderson kontrolirao točno do sredine runde. Povratkom na sredinu kaveza, Fedor hvata bolji ritam, fantastično se kreće i počinje stvarati probleme svom protivniku. Napao je jednom Fedor prvobitno uzdrmavši Hendersona, no ovaj je tim putem ostao na nogama. Ipak, nakon idućeg silovitog napada, točno na ulazu u posljednju minutu prve runde, Hendo završava na podu, a veliki Rus u svom stilu odlazi na njega, s ciljem da kanonadom udaraca završi borbu.
Onda se dogodilo ono što nitko nije očekivao, a posebno ne Fedor, koji je zbog jednog trenutka nepažnje doživio svoj vjerojatno najteži poraz i poraz koji si najteže može oprostiti. Dok je primao udarce, a publika je uz ogromne ovacije bila na nogama i čekala kraj u poznatom stilu "Posljednjeg ruskog cara", Henderson se uspio iskrasti uz ogradu borilišta, kratko se podići na koljena, a onda pogoditi neočekivani aperkat točno u Fedorovu bradu. Iako je teško zamisliti da udarac iz te pozicije može dosegnuti snagu dovoljnu za nokaut, posebno čovjeka kojeg nitko do tada nije nokautirao, vjerojatno je faktor iznenađenja bio presudan da Emelianenko izgubi svijest dovoljno dugo da se Henderson pojavi u poziciji iz koje će pogoditi još nekoliko udaraca i prisiliti suca Herba Deana da prekine borbu.
Fedor je tako tim putem završio svoju avanturu u Strikeforce s nizom od tri poraza i debi pobjedom nad Brettom Rodgersom. Nakon kupnje Strikeforcea od strane UFC-a, ponovno se nije uspio dogovoriti s Danom Whiteom i braćom Fertitta. Iduće tri borbe, do privremenog umirovljenja, odradio je u Japanu i Rusiji. Borbama se vratio 2015. godine, a trenutno je član Bellatora, koji bi mu trebao organizirati "umirovljeničku turneju" uz još nekoliko borbi.
Henderson je nakon ove pobjede dočekao povratak u UFC, gdje je dogurao do statusa izazivača poluteške kategorije, no zbog ozljede se na kraju za tu titulu nije borio. Borbu za titulu srednje zato je dočekao u listopadu 2016. godine. U toj borbi doživio je porazom jednoglasnom sudačkom odlukom od Michaela Bispinga, nakon čega se umirovio. Trenutno vodi Team Quest dvoranu i MMA tim, koje je osnovao 1999. godine zajedno s Randyjem Coutureom.
