Boks je jedan od najstarijih olimpijskih sportova, borilačka disciplina u kojoj je nužno imati borilište, koje se u boksu zove ring, i dva borca jedan nasuprot drugom. Suparnike. Ovih dana, minulih tjedan i pol, ringovi su prazni. Boksa nema. Nema borbi. Osim... u Hrvatskoj, odnosno hrvatskom boksu. Pojedincima čak i u izolaciji ne manjka suparnika, “traže” ga i “nalaze” na različitim adresama, pritom optužuju sve i svakog, zaboravljaju što su sami pričali prije samo dva tjedna po pitanju te iste zlokobne korone koju su marginalizirali i da ne nabrajamo dalje, pišu Sportske novosti.
Dakle, sve se “zakotrljalo” videouratkom trenera Tome Kadića, trenera reprezentativca Tonija Filipija, objavljenom na Facebooku, u kojem je “istresao” svoje nezadovoljstvo, ogorčenost na Hrvatski boksački savez, koji ih je, kako kaže u videu, napustio. Za njih nije pitao dok su bili u Londonu, dok su se spremali za povratak te po povratku u Zagreb, kada su, jasno, svi članovi reprezentacije (treneri i boksači) otišli u samoizolaciju. To nije sve. Tomo Kadić otkrio je i kako je jedan od njegovih kolega trenera pozitivan, što je samo unijelo nepotreban dodatan nemir. Nije otkriven identitet tog trenera, ali već i samo spominjanje pozitivne osobe posve je neprimjereno, nepotrebno, pa ako hoćete i neodgovorno. Ne spominju ih ni epidemiološke službe ni nadležne državne institucije.
Sad me boli glava
Hrvatski boksački savez, osjetivši se prozvanim, odgovorio je na optužbe trenera Kadića u svojem priopćenju. Mi smo pak potražili, telefonski, jer i kako bi drukčije, Tomu Kadića. Upoznali smo ga sa stavovima izbornika muške i ženske vrste, koji opovrgavaju Kadićeve navode iz videouratka.
- Pročitao sam i meni je ovo sve smiješno. Zapravo nije, sad me boli glava. Bio sam svjestan da će mi se ovo obiti o glavu. Poanta je u tome da je izostala logistička reakcija HBS-a pri našem povratku u Zagreb. Meni je sestra u Milanu. Ona je mjesec i pol dana u izolaciji i ja sam znao što nas čeka. Rekla mi je: ‘Ovo je ozbiljno’.
Apelirate na odgovornost, optužujete HBS da vas je napustio, ali sami ste spomenuli da ste 40 dana prije odlaska u London bili na pripremama u talijanskom Assisiju. U to je vrijeme koronavirus već harao Italijom. Zašto ste onda išli ondje, na pripreme koje vam je baš prozivani HBS plaćao?
- Nismo cijelo vrijeme bili u Italiji, bili smo i u Puli. Da nisam bio dovoljno pametan, odgovoran, naše bi obitelji puno više trpjele.
Na jedno pitanje - je li bilo mudro i žalite li što ste uopće objavili da je jedan vaš kolega pozitivan - nismo, međutim, dobili odgovor. No, jedno nije sporno.
Kad ste odlazili iz Zagreba za London, cijela reprezentacija, nitko, pa ni vi niste uopće spominjali bojazan od koronavirusa, nevoljkost što ondje idete, nitko nije spominjao nedostatak zaštitne opreme. Baš nitko, no sada predbacujete isto HBS-u. Osim toga, je li vas netko prisiljavao da idete na turnir u London?
- Realno, išli smo svojevoljno, nitko nas nije tjerao. No, ponašali smo se kao sportaši, sa željom kvalifikacija za OI. Osobno mi nije bilo baš jako drago u takvim okolnostima ići, ali nisam želio dizati neku dramu.
Izbornik muške reprezentacije Dorijan Čalić je spomenuo i da ste “... iščeznuli nakon što je vaš boksač izgubio”.
- Nisam ja iščeznuo, bio sam prisutan cijelo vrijeme. Onog poslijepodneva (16. ožujka), kada sam dobio mail da se turnir prekida, ali da će se još održati večernje borbe, što sam trebao? Doći u dvoranu i pomiješati se još više sa svim ljudima. Ja sam po Londonu tražio zaštitne maske, ali nije ih bilo - rekao je Tomo Kadić.
Doduše, u videouratku na Facebooku, što se može provjeriti, pogledati, Tomo Kadić kaže: “... moram priznati istina da sam popio pet piva od muke”. Nešto što doista i možemo razumjeti, sasvim ljudski shvatiti. Jedino je legitimno postaviti pitanje što je bilo prvo, traženje maski ili pet piva.
- Ovo je prvenstveno poraz logistike Hrvatskog boksačkog saveza - dodao je Kadić.
U Hrvatskom boksačkom savezu nas uvjeravaju da su bili u stalnom kontaktu s nadležnim epidemiološkim službama u trenutku povratka reprezentacije iz Londona te da su ih one i pohvalile i navele striktno da se reprezentativce ne dočekuje u zračnoj luci, jer onda izolacija ne bi imala smisla.
- Pa, mogli su ostaviti nam na raspolaganje neko vozilo, kombi kojim se HBS hvali da ga je nabavio. Kombi i ključ, ne treba vozač, da se mi svi prevezemo do naših domova - ističe trener Kadić i nastavlja:
Bez upita ‘treba li što?’
- Da, mi smo dobili mail od HOO-a, zdravstvene službe, da se po povratku uputimo u samoizolaciju. No, za nas je, po meni, odgovoran HBS. Pa, mi smo njihova reprezentacija, tko bi se o nama trebao pobrinuti? Da ne velim da po povratku nisam dobio niti jedan poziv, poruku ‘jesmo li u redu’, ‘treba li što’. Ja sam 50 dana bio na putu ove godine i kad sam se vratio, hladnjak mi je bio prazan. Obitelj se pobrinula i napunila mi ga je, bez ikakvog kontakta naravno. Poanta je da me u HBS-u nisu poslušali, a pisao sam im poruke mailom. Organizirao klupski kombi, mojeg kluba BK Gladijator Zagreb, da imamo sredstvo prijevoza, jer u Zračnoj luci nije bilo nikakvog prijevoza. Zvao sam prijatelja taksista, koji mi je rekao da su u Zračnoj luci samo ‘ludi taksisti’, da se tako izrazim. Ma, ja znam da će se ovo meni obiti o glavu...
Ne mora se nikome ništa obijati o glavu, ali ovo je bila prilika za neke odgovore, u konačnici pojašnjenje vašeg stava koji je unio nemir u dio boksačke zajednice.
- Nikoga ja ne napadam. Oni samo nisu poslušali moj apel. Cijelo sam vrijeme bio uz hrvatsku reprezentaciju. Volim Hrvatsku, volim boks, želio sam samo ukazati na logističke manjkavosti.
Kontaktirali smo i Marka Marovića, glavnog tajnika Hrvatskog boksačkog saveza, koji je uz odaslano priopćenje samo ponovio sljedeće:
- Cijelo vrijeme boravka naše reprezentacije u Londonu, nakon prekida natjecanja, prije i tijekom povratka, bili smo u kontaktu s reprezentacijom. No, bili smo isto tako u kontaktu s nadležnim službama, kako HOO-a, tako i državnim, koje su nas uputile što mi trebamo učiniti. Kada smo to i napravili, rekli su nam da nikako ne dolazimo po reprezentativce jer je to sada u nadležnosti epidemioloških službi. Konačno, iste sekunde kad je turnir prekinut, išli smo tražiti prvi mogući povratni let za Zagreb i on je pronađen u najhitnijem roku. U ponedjeljak popodne je turnir prekinut, već u srijedu navečer je reprezentacija bila u Hrvatskoj. U trenucima ozbiljnih poremećaja u zrakoplovnom prometu, to je doista bilo najbrže moguće.
U biti, našem je boksu u ovom trenutku potrebno samo jedno. Gong! Boksači, jeste li ga čuli? Nazad, u plavi i crveni kut! Znate kako to ide. Smirite se, udahnite i ne brzajte, ne naglite. Možda je HBS u teoriji mogao poslati nekakav kombi i ključeve u njemu. Možda ni Kadić nije trebao s Filipijem ići na pripreme u Italiju u doba kad ju je cijeli svijet počeo zaobilaziti. Možda, ali... boksači su borci, “frajeri”, pa se onda sukladno tome trebaju i ponašati. U ringu, ali i izvan njega. Odgovorno, ponosno, racionalno, bez širenja panike i međusobnog optuživanja. To frajeri iz ringa, borci ili treneri, ne rade.
Izjave naših boksača na odlasku za London
"Korona? To ne postoji, to je izmišljotina, obična gripa"
U srijedu 11. ožujka hrvatska je boksačka reprezentacija ispraćena iz zagrebačke Zračne luke Franjo Tuđman. Tada, pri odlasku, baš nitko od trenera i boksača nije pridavao neku preveliku pozornost ili iskazivanje nespokoja što se turnir ipak održava, usprkos virusu koji bjesni Europom. Upiti svih novinara, a nije nas bilo malo, svi do jednog su počinjali ili završavali temom korone. Ovo su njihovi tadašnji odgovori.
Srijeda, 11. ožujka - Zagreb
Marko Milun: “Ma kakav strah i kakva korona. Ta korona ni ne postoji. To je izmišljotina, najobičnija gripa. Nema straha!”
Toni Filipi: “Pripremali smo se i u Italiji. Ma, tada kad je počelo, mi smo već otišli u Hrvatsku. Osim toga, tamo gdje smo mi bili, nije ništa bilo upitno.”
Petak, 13. ožujka - London
Tomo Kadić: “Uvjeti nisu najbolji. Svi jedemo u jednom restoranu, stisnuti jedan uz drugoga. Svi boksači na turniru. Sobe su malene, nema uopće ormara, ali pustimo to. Nismo došli ovdje spavati, ako treba - živjet ćemo u ringu”.
Dean Bauer/ Sportske novosti
