Priča o Alenu Babiću, njegovim počecima, redarenju i razmišljanju da se povuče iz boksa netom prije nego je upoznao Dilliana Whytea, već je bezbroj puta ispričana i nema smisla ponavljati ju sada uoči njegovog meča za svjetsku titulu. Radi se o sjajnoj životnoj priči koja bi danas mogla dobiti svoj vrhunac kroz titulu svjetskog prvaka, ali dojam je da niti titula svjetskog prvaka ne bi bila dostatna da se Alena Babića prestane osporavati.
Puno je omalovažavanja i teorija kako WBC-ova titula svjetskog prvaka u ‘‘bridger‘‘ kategoriji nema neku težinu i da Alena Babića večeras ne čeka naročito velik meč. Istina je da prvak ‘‘bridgera‘‘ nije u rangu prvaka teške kategorije, ali isto tako je neosporna činjenica da Alen Babić večeras ima priliku upisati se u povijest svjetskog boksa, ili kako je sam jučer napisao na svom Instagramu:
‘‘U posljednje vrijeme jako sam ponosan zbog onoga što jesam, ‘Ludi Hrvat‘ kako su me mnogi oslovljavali, ali ‘Ludi Hrvat‘ koji je jedan dan udaljen od boksačke besmrtnosti.‘‘
I uistinu, Alen Babić večeras ima priliku doseći ‘‘boksačku besmrtnost‘‘. Četiri su najpriznatije svjetske boksačke organizacije kad je profesionalni boks u pitanju i osvajanje njihovih pojaseva tretira se kao najveće postignuće u profesionalnom boksu. Jednom kada boksač osvoji titulu svjetskog prvaka, taj epitet vječno će stajati pokraj njegovog imena. Nebitno koristite li Wikipediju, BoxRec ili neke druge povijesne izvore, svjetski prvak vječno ostaje utisnut u povijest ovog sporta.
WBA, WBC, IBF i WBO čine te četiri krovne boksačke organizacije i njihove titule svjetskog prvaka najprestižnije su u svijetu profesionalnog boksa. Alen Babić večeras boksa za WBC-ovu titulu svjetskog prvaka. WBC je inače kratica za ‘‘World Boxing Council‘‘, u prijevodu: Svjetsko boksačko vijeće. Radi se o boksačkom tijelu osnovanom 1963. godine, a mnogi baš taj WBC vide kao najprestižniju od sve četiri krovne organizacije.
‘‘WBC ‘title‘ iliti najpoznatiji (‘green belt)‘ pojas! Da, isti onaj pojas koji je krasio Muhammada Alija, Matu Parlova, Roberta Durana, Joea Fraziera i sve ostale velikane ovog predivnog sporta. Upravo taj pojas je na liniji za dva mjeseca!‘‘, napisao je Babić u drugom mjesecu ove godine.
Dodate li aktualne nositelje WBC-ove titule u svojim težinskim kategorijama, listi se priključuju imena poput Canela Alvareza, Tysona Furyja, Artura Beterbieva, Errola Spencea Jr.-a itd. Impresivna ekipica, morate priznati. Problem kod težine Babićeve potencijalne svjetske titule leži najviše u težinskoj kategoriji. Alen pojas svjetskog prvaka napada u takozvanom ‘‘bridgerweightu‘‘, težinskoj kategoriji nastaloj 2020. godine.
‘‘Babić i Rozanski bore se za titulu u kategoriji koja je izmišljena zbog nekakvog dječaka.‘‘
Ovo je jedan od argumenata kojim se služe mnogi koji pokušavaju omalovažiti večerašnji meč između Babića i Rozanskog. Istina, ‘‘bridgerweight‘‘ kategorija dobila je svoje ime po dječaku imena Bridger Walker. Radi se o Amerikancu koji je 2020. godine kao šestogodišnje dijete spasio svoju četverogodišnju sestru od napada agresivnog njemačkog ovčara. Spomenuti slučaj dogodio se u sedmom mjesecu 2020. godine u Wyomingu. Njemački ovčar nasrnuo je na Bridgerovu sestru, a hrabri dječak čvrsto je zagrlio svoju sestru i uspio ju je spasiti od napada opasnog psa.
‘‘Bolje da poginem ja, nego ona.‘‘, govorio je Bridger nakon što mu je lice zakrpano s 90-ak šavova.
Priča je sama po sebi više nego impresivna, ali još uvijek nije pobijen argument da Babić nastupa u kategoriji ‘‘izmišljenoj zbog dječaka koji je spasio svoju sestru‘‘. Ne brinite, pobit ću ga u nastavku teksta.
Još 2017. godine, WBC-ov predsjednik Mauricio Sulaiman na sastanku WBC-a otkrio je kako razmišljaju o uvođenju nove težinske kategorije. Sulaiman je tada planirao rascjepkati tešku kategoriju na dva dijela, jer je smatrao da su među teškašima ogromne razlike u kilaži. ‘‘Cruiserweight‘‘ tada je bila kategorija ispod teške kategorije, a gornja granica ‘‘kruzera‘‘ bila je na 200 ‘‘pounda‘‘ (90,72 kg).
‘‘Zatražit ćemo liječnički tim WBC-a da odradi istraživanje vezano za kilažu boksača u teškoj kategoriji. Neki od njih teže 210 ‘lbs‘, dok oni ostali teže 250 ‘pounda‘ i više. To je ogromna razlika.‘‘, pojasnio je tada Sulaiman, a tri godine kasnije u suradnji s poznatim boksačem Tonyjem Bellewom, poduzeti su konkretni koraci ka uvođenju nove težinske kategorije.
Mnogima se nije sviđala ideja uvođenja 18. težinske kategorije, ali WBC nije odustajao od svoje ideje, a slučaj malenog Bridgera Walkera samo im je pomogao u imenovanju kategorije. Nije dakle ‘‘bridger‘‘ kategorija izmišljena zbog Bridgera Walkera, nego je samo imenovana u čast njemu. Mali junak ubrzo je imenovan i počasnim prvakom kategorije te mu je uručen WBC-ov pojas za počasnog prvaka. Istina da je WBC tu gledao i marketinšku stranu priče, ali radi se o lijepom potezu kojim su zasigurno obradovali Bridgera Walkera.
Istina je i da ostale tri čelne boksačke organizacije zasad nisu prihvatile ‘‘bridger‘‘ kategoriju, a uvođenje ove težinske kategorije kritizirali su i neki boksački velikani poput npr. Teddyja Atlasa, legendarnog trenera.
‘‘WBC je upravo stvorio još jednu kategoriju i pojas. Jesu li to napravili da prikupe još više novca za sankcioniranje mečeva? Guraju sport u irelevantnost‘‘, napisao je Atlas putem Twittera još u 11. mjesecu 2020. godine.
Mauricio Sulaiman nije se predavao i konstantno je tvrdio da je novoosnovana kategorija od 200 - 224 ‘‘pounda‘‘ (90,71 kg - 102 kg) odlična ideja, ali će trebati vremena da ju ostatak svijeta prihvati.
‘‘ Ovo nije popularna odluka, ali ništa što mi napravimo nije popularno kad tek započnemo s tim. Nakon što smo smanjili broj rundi s 15 na 12, naišli smo na nevjerojatnu količinu gnjeva. Kad smo promijenili dan vaganja, naišli smo također na bijes. Navikli smo biti vreća za udaranje i rado ću primati udarce od onih kojima se ovakve stvari ne sviđaju.‘‘, rekao je Sulaiman nakon osnivanja nove kategorije.
U desetom mjesecu 2021. godine, Kolumbijac Oscar Rivas porazio je Ryana Rozickog u meču za inauguralnog prvaka ‘‘bridger‘‘ kategorije i upisao se u povijest kao prvi nositelj titule u toj kategoriji. Nije ju Rivas nikad na kraju branio, a početkom ove godine napustio je tron zbog problema s ozljedom oka. Babić ili Rozanski večeras oko ponoći preuzet će tron te kategorije, a to će biti samo nastavak rasta ove težinske kategorije.
Nije nekoć niti UFC-ova titula imala težinu kao ona u Prideu, ali i dan-danas uz imena Ricca Rodrigueza, Kevina Randlemana ili Basa Ruttena vežemo epitete ‘‘bivših UFC-ovih prvaka‘‘. Slično će biti i s Alenom Babićem. Možda ‘‘bridger‘‘ kategorija trenutno nema toliku težinu kao neke ostale težinske kategorije, ali osvoji li Babić večeras tu titulu, zauvijek ostaje upisan kao prvak svijeta.
Voljeli ‘‘Savagea‘‘ ili ne, ovo što radi i ovo do čega je dogurao zaslužuje ogromno poštovanje. Alen večeras odlazi na gostujući, ‘‘neprijateljski‘‘ teren sukobiti se s opasnim poljskim udaračem koji se bori u svom rodnom gradu. Poljaci su sav napor uložili da hrvatskih navijača uopće ne bude na tribinama, trudili su se da ubace domaće suce na ovaj meč (nije im pošlo za rukom, srećom) i Rozanskom je večeras sve naklonjeno u njegovu korist.
Prava je šteta da Alen Babić ne uživa apsolutnu podršku javnosti i fanova u svojoj domovini. Istina da se nekima ne sviđa sva ona zavrzlama s Filipom Hrgovićem, kao niti napuštanje Leonarda Pijetraja uoči meča karijere. Ali nemojte smetnuti s uma da su Hrgović i Babić svoj sukob davno ostavili iza sebe, a sam Leonardo Pijetraj nije imao nikakve loše riječi o Babiću, niti su se rastali u nekakvoj svađi. Odluke o promjeni trenera česta su pojava u boksu i nema razloga da to zamjeramo Babiću.
Često nas smeta kad Filip Hrgović ne dobiva status kakav zaslužuje dobiti svojim rezultatima. Tada u prvi plan iskaču argumenti kako je Hrvatska jednostavno mala država i malo tržište, te da naši boksači nisu marketinški profitabilni i zanimljivi velikim promotorima. Teško će to ikada i promijeniti dok naši boksači ne uživaju podršku kakvu zaslužuju čak niti u svojim matičnim državama.
Alen Babić nakon meča protiv Adama Balskog bio je broj 1 kad je u pitanju ‘‘trending‘‘ na Twitteru u Velikoj Britaniji. Realnost je da Alen Babić kroz svoju profesionalnu karijeru uživa veću podršku u stranoj državi, nego u državi čiju zastavu večeras predstavlja.
Hrvatska nije imala svjetskog boksačkog prvaka u muškoj konkurenciji još od 2007. godine i Stipe Drviša. Stipe Drviš, Ivana Habazin i legendarni Mate Parlov zapravo su jedini hrvatski boksači koji su osvajali svjetske titule pod okriljem neke od četiriju najvećih boksačkih organizacija.
Večeras tu priliku ima i Alen Babić, momak koji je velik dio svoje amaterske karijere bio boksač iz drugog plana, boksač kojem nitko nije predviđao veliku karijeru, a mnogi su sumnjali da će ikada i započeti profesionalnu karijeru. Nakon samo 11 profesionalnih mečeva i nepune četiri godine nakon profesionalnog debija, Alen Babić ima priliku postati ‘‘boksački besmrtan‘‘.
Ako se jednog dana unutar boksačkog ringa susretnu Filip Hrgović i Alen Babić, slobodno odaberite stranu i navijajte za onog dražeg. Ali večeras je trenutak u kojem svi trebamo podržati Alena Babića u njegovom napadu na svjetsku titulu.
Osvoji li taj WBC-ov pojas, tko zna, možda ga bude branio i unutar granica naše domovine. To bi bila ogromna stvar za naš boks, čak i kad se radi o kategoriji ‘‘izmišljenoj zbog nekog dječaka‘‘.
Sretno, Alene!
Autor: Igor Feješ
