UFC

(ANKETA) Fight Site čitatelji biraju: Tko je najbolji UFC-ov borac/borkinja u 2022. godini?

Gore (s lijeva na desno): Zhang Weili, Alex Pereira, Leon Edwards

Dolje: Islam Makhachev, Alexander Volkanovski, Aljamain Sterling

 Screenshot (youtube, Ufc)
Šest imena ponuđeno je u sklopu našeg izbora

Ranije danas objavili smo prvu od nekoliko zanimljivih anketa koje će uslijediti na našem portalu kroz sljedećih par dana. Tražili smo vas da birate najbolji UFC-ov nokaut u 2022. godini, a glas možete ostaviti sve do 5.1. u 23:59h.

Večeras nastavljamo dalje s anketama, a ovaj put odabir bi mogao biti osjetno teži i neizvjesniji. Naime, unutar ovog članka možete glasati za UFC-ovog borca godine prema vašem izboru.

Nećemo previše duljiti i stoga krenimo redom s prvim od ukupno šest imena u ovoj konkurenciji.

1. Zhang Weili (2-0 ove godine)

33-godišnja Kineskinja imala je jako uspješnu 2022. godinu. Podsjećamo, Zhang je u 2021. godini upisala dva uzastopna poraza od Rose Namajunas, a posebno težak bio je onaj prvi. Namajunas ju je u četvrtom mjesecu prošle godine nokautirala za samo 78 sekundi.

Činilo se kao da je Zhang u padu, ali ove godine izdigla se ‘‘poput feniksa‘‘. Sredinom godine fantastičnim ‘‘spinning backfistom‘‘ nokautirala je Joannu Jedrzejczyk, a u 11. mjesecu na UFC 281 eventu, Kineskinja je vratila pojas slamka kategorije u svoje vlasništvo.

Lakoćom je Zhang porazila Carlu Esparzu, a do pobjede je došla ‘‘submissionom‘‘ (RNC) u drugoj rundi borbe. Zhang je tako godinu zaključila kao prvakinja UFC-ove slamka kategorije, upisala je dvije pobjede prekidom u dva nastupa ove godine. Rezime dostojan kandidature za borca/borkinju godine.

2. Alex Pereira (3-0 ove godine):

Brazilski borac srednje kategorije i aktualni prvak UFC-ove srednje kategorije jedan je od glavnih favorita kad je izbor UFC-ovog borca godine u pitanju.

‘‘Poatan‘‘ je u 11. mjesecu prošle godine debitirao pod okriljem UFC-a, a u UFC došao je s pedigreom ponajboljeg kickboksača na svijetu. Bilo je jasno da ga UFC planira progurati do napada na titulu i obračuna s Israelom Adesanyom. Pereira je iza sebe imao dvije kickboksačke pobjede nad Adesanyom i radilo se o marketinški vrlo privlačnoj priči.

Pereira je u prošlogodišnjem debiju nokautirao Andreasa Michailidisa, a ove godine upisao je čak tri pobjede. U trećem mjesecu jednoglasom odlukom došao je do nove pobjede, a Bruno Silva bio je žrtva. Pereira tad nije baš oduševio svojim nastupom i mnogi su postali još skeptičniji oko njegovih šansi da napadne sam vrh.

Priliku za preskočiti niz stepenica i dogurati do pozicije izazivača, Pereira je dobio u sedmom mjesecu ove godine. UFC ga je upario sa Seanom Stricklandom, borcem koji preferira stojku i Pereirine šanse za pobjedu bile su izrazito velike ako se Strickland odluči na razmjene u stojci.

Sean je upravo to i napravio, a Pereira ga je nokautirao nakon samo dvije minute i 36 sekundi borbe. Time je Pereira zaslužio napad na titulu, prema nekima opravdano, prema mnogima ipak ne. Bilo opravdano ili ne, Pereira se iskazao u svom najvažnijem MMA meču u karijeri.

‘‘Poatan‘‘ se u 11. mjesecu borio protiv Israela Adesanye za titulu prvaka u srednjoj kategoriji. Pereiri je to bio tek osmi MMA nastup, a Izzyju 25. Adesanya je iza sebe imao i pet obrana titule u srednjoj kategoriji, a unutar srednje kategorije bio je neporažen.

Vodio je Adesanya do pete runde, imao je Pereiru uzdrmanog krajem prve runde, ali Brazilac je stisnuo u posljednjoj, petoj rundi i došao je do pobjede tehničkim nokautom.

Sjajan preokret, pobjeda nokautom protiv do tada dominantnog prvaka i tri pobjede u tri UFC nastupa. Prvak UFC-ove srednje kategorije ima vrlo jake argumente za osvojiti ovu nagradu.

3. Leon Edwards (1-0 ove godine)

Samo jedan nastup i samo jednu pobjedu upisao je Leon Edwards ove godine, ali itekako vrijednu. ‘‘Rocky‘‘ je u osmom mjesecu napokon dočekao priliku boriti se za UFC-ovu titulu u velter kategoriji, a čekao ga je revanš s Kamaruom Usmanom.

Usman je krajem 2015. godine porazio Edwardsa jednoglasnom odlukom. Leon je nakon toga upisao devet pobjeda (i ‘‘no contest‘‘ protiv Belala Muhammada), dok se Usman isprofilirao kao jedan od najvećih boraca UFC-ove velter kategorije u povijesti. 15 uzastopnih pobjeda pod okriljem UFC-a imao je Usman uoči druge borbe protiv Edwardsa, a titulu u velter kategoriji uspješno je branio pet puta.

3,85 bio je početni koeficijent na Edwardsovu pobjedu, dok je samo 1,30 iznosio koeficijent na pobjedu Usmana. Nakon prve četiri runde, Usman je uvjerljivo vodio na sudačkim karticama, a nakon četiri minute pete runde, činilo se kao da će Kamaru rutinski privesti meč kraju i šesti put obraniti pojas.

Edwards tada ‘‘iz ničeg‘‘ izvlači lijevi ‘‘high kick‘‘ i šalje Usmana u ‘‘carstvo snova‘‘ na iznenađenje svih gledatelja. Šokirao je Leon svijet te večeri u Salt Lake Cityju i nokautirao je borca koji je zauzimao prvo mjesto na ‘‘P4P‘‘ ljestvici. Usmanu je to prvi poraz pod okriljem UFC-a i drugi u cjelokupnoj karijeri.

Istina, Edwards je upisao samo tu jednu pobjedu u ovoj kalendarskoj godini, ali bila je to nevjerojatno velika pobjeda i preokret koji će vječno ostati upisan u UFC-ovim povijesnim knjigama.

4. Islam Makhachev (2-0 ove godine)

Kakvu je tek godinu imao Islam Makhachev. Pokojni otac Khabiba Nurmagomedova davno je zamislio Islama kao legitimnog nasljednika Khabiba Nurmagomedova. Khabib se u 10. mjesecu 2020. godine iznenađujuće povukao iz sporta, ali Islam Makhachev tada još nije bio blizu napadu na titulu i Charles Oliveira preuzeo je tron UFC-ove lake kategorije.

Brazilac je djelovao nezaustavljivo. Prekidima je redom porazio Michaela Chandlera, Dustina Poiriera i Justina Gaethjea, a te tri pobjede vinule su njegovo samopouzdanje u nebesa. Prihvatio je Oliveira obračun s Makhachevim u Abu Dhabiju, iako se nadao borbi u Brazilu pred domaćom publikom.

‘‘Kavez je isti bilo gdje na svijetu‘‘, govorio je Oliveira, a Islam Makhachev i Khabib najavljivali su da će Islam izdominirati Oliveiru tamo gdje je najjači - u parteru.

Upravo to je Makhachev i napravio. Već u drugoj rundi prisilio je Oliveiru na predaju, a na tapkanje ga je prisilio ‘‘arm triangle‘‘ gušenjem. Dominirao je Islam od prve do posljednje sekunde i iz kaveza je izašao gotovo neokrznut. Nevjerojatnom lakoćom porazio je Oliveiru koji je bio u nizu od 11 uzastopnih pobjeda.

Vrijedi dodati da je Makhachev ranije ove godine upisao prvu ovogodišnju pobjedu. Bobby Green uskočio je na ‘‘short notice‘‘ umjesto Beneila Dariusha, ali očekivano se pokazao nedoraslim protivnikom i Makhachev ga je porazio tehničkim nokautom u prvoj rundi.

Dvije pobjede prekidom u dva nastupa i UFC-ova titula prvaka u lakoj kategoriji. Itekako jaki argumenti za osvojiti nagradu za UFC-ovog borca godine.

5. Alexander Volkanovski (2-0 ove godine)

‘‘Tiha voda brege dere‘‘, poznata je uzrečica koja jako dobro opisuje prvaka UFC-ove perolake kategorije. Nije Alex Volkanovski tip borca koji će se razbacivati ‘‘trash talkom‘‘ i ispraznim prijetnjama.

Volkanovski najviše govori onda kad se vrata kaveza zaključaju, a koliko je toga izrekao u svoja dva ovogodišnja nastupa. U četvrtom mjesecu ove godine, Chan Sung Jung pokušao ga je svrgnuti s trona perolake kategorije.

Iskusni i vrlo opasni Korejac djelovao je poput amatera u kavezu s Volkanovskim. 138 naprema 48 iznosila je statistika značajnih udaraca, a Volkanovski je upisao i četiri rušenja u osam pokušaja. Herb Dean prekinuo je taj meč nakon 45 sekundi četvrte runde, iako je Korejac i dalje bio na nogama. Jednostavno je Dean vidio dosta i poštedio je ‘‘Korejskog Zombija‘‘ nepotrebne dodatne štete, jer previše štete je zadobio kroz prve tri runde. 30-26 vodio je Volkanovski na sve tri sudačke kartice nakon prve tri runde, a situacija je postajala sve gorom po Chan Sung Junga.

Tri mjeseca kasnije Volkanovski se po treći put u karijeri obračunao s Maxom Hollowayjem. Puno je onih koji su smatrali da je Max zaslužio slaviti u drugom međusobnom obračunu, dok je Volkanovski čisto pobijedio u prvom meču. Treći je trebao ponuditi odgovore na sve, a odgovor je postao kristalno jasan - Alexander Volkanovski bolji je od Maxa Hollowayja i trenutno je nedodirljiv u perolakoj kategoriji.

Jednoglasnom odlukom nakon pet rundi čiste dominacije slavio je Volkanovski. 50-45 na sve tri sudačke kartice iznosio je službeni rezultat, a Volkanovski je tako odradio punih osam rundi ove godine i dobio je svaku od tih rundi. Takvo nešto nije lako ostvariti, naročito ne u mečevima za titulu gdje su protivnici najbolji mogući.

Volkanovski je baš prebio Hollowayja koji uglavnom dominira nad ostatkom ove kategorije i bio je to jedan od najimpresivnijih Volkovih nastupa u dosadašnjoj karijeri. Godinu je zaključio kao prvak perolake kategorije, kao prvorangirani borac UFC-ove ‘‘P4P‘‘ ljestvice, a u drugom mjesecu 2023. godine pokušat će doći i do titule u lakoj kategoriji.

6. Aljamain Sterling (2-0 ove godine):

Možda najmanje popularna opcija u ovoj anketi, ali Sterling itekako zaslužuje mjesto u ovom izboru. Nešto više od godinu dana Sterling je morao slušati kritike da je ‘‘prvak na papiru‘‘ i da je pretjeranom reakcijom došao do pobjede diskvalifikacijom nad Petrom Yanom. Revanš je uslijedio ove godine, točnije u četvrtom mjesecu na UFC 273 eventu.

Yan je bio favorit, ali Sterling je prezentirao odličnu taktičku discipliniranost i borilački IQ. Nije se Aljo izlagao pretjerano opasnim situacijama, a u drugoj i trećoj rundi rušio je Yana, lakoćom mu je uzimao leđa i držao je kontrolu velikim dijelom runde.

Stisnuo je ruski borac kroz posljednje dvije runde, ali Sterling je slavio podijeljenom sudačkom odlukom i više nitko nije mogao osporiti da zaslužuje biti prvakom. Jedan od onih koji su ga i dalje ipak osporavali bio je T.J. Dillashaw koji ga je izazvao u 10. mjesecu ove godine.

Dillashaw je isticao da mu Sterling savršeno stilski odgovara i smatrao je da ne postoji segment u kojem mu Aljo može parirati. Kako se samo prevario...

Naravno, mnogi će istaknuti da je Dillashaw ozlijedio rame već na samom početku borbe, ali ozlijedio ga je prilikom rušenja od strane Sterlinga. Nakon toga uslijedila je teška dominacija Sterlinga koji je Dillashawa poprilično brutalno tukao sve do prekida koji je nastupio nakon tri minute i 44 sekunde u drugoj rundi.

Sterling je tako ostao prvakom UFC-ove bantam kategorije i na kraju 2022. godine, a Henry Cejudo vjerojatno je sljedeći kandidat koji će ga pokušati svrgnuti s trona.

To je šest kandidata koji se nalaze u sklopu Fight Site izbora za UFC-ovog borca godine. Ali ne, nećemo odmah ići na anketu. Prije nego se spustite na dno članka gdje se nalazi sama anketa, u nastavku teksta pročitajte kako su se dvojica članova Fight Site redakcije opredijelili u ovom izboru.

Odabir Fight Site redakcije:

Ivan Ivanda:

Težak izbor, a dvoumio sam se između Alexa Pereire i Alexandera Volkanovskog. Pereira je čovjek koji je došao iz kickboksa i koji je u svom četvrtom UFC meču uzeo pojas u srednjoj kategoriji. To je impresivno. No, nemojmo se lagati; UFC mu je popločao put do Adesanye. Od prvog je dana dobivao stilski pogodne protivnike te je izbjegao sve hrvače i grapplere u diviziji, no ne želim oduzimati ništa njegovom osvajanju titule. Jedan od najboljih trenutaka u UFC-u ove godine mi je bio onaj kada je ustao sa stolice nakon pauze između četvrte i pete runde i rekao da ga ide ubiti, a pet minuta kasnije je imao pojas oko struka iako je meč do tada gubio. No, moj izbor je Volkanovski. Dvije vrhunske pobjede protiv dvojice vrhunskih izazivača, a onda dogovor meča protiv Makhacheva u kategoriji iznad. Školovao u stojci Hollowayja, završio ‘‘Korean Zombiea‘‘, u drugom mjesecu napada drugi pojas i to u kategoriji iznad. Meni ne treba ništa više.

Igor Feješ:

Alexander Volkanovski kojeg je odabrao kolega Ivanda neosporno ima valjane argumente za biti odabran UFC-ovim borcem godine. Ipak, ja ću se odlučiti za Alexa Pereiru.

Da, istina da ga je UFC pogurao do samog ‘‘title shota‘‘, ali sve je palo u vodu onda kad je Pereira odradio svoj nastup protiv Israela Adesanye. Preskočio je Pereira neke ‘‘grapplere‘‘ u toj kategoriji, ali boriti se za titulu samo godinu dana nakon UFC debija nije nimalo mala stvar, a činjenica da mu je to bio tek osmi MMA nastup u karijeri samo daje dodatnu težinu tom postignuću.

Israel Adesanya kroz proteklih par godina djelovao je nepobjedivo unutar te kategorije i očekivalo se da će njegovo iskustvo napraviti prevagu u MMA borbi protiv Pereire. Sve je išlo ka tome krajem prve runde kad je Izzy dobrano uzdrmao Pereiru, ali Alex Pereira je uz sjajne vještine prezentirao i šampionski mentalitet.

Sumnjalo se u njegov cardio, špekuliralo se o tome kako će neutralizirati Izzyjevu kontrolu kaveza i kretnje unutar samog kaveza. Sve sumnje i prognoze ipak su pale u vodu nakon što je Pereira ušao u petu rundu ‘‘spreman za ubojstvo‘‘.

Pokazao je Alex kako se treba boriti jedan izazivač za titulu koji gubi na sudačkim karticama. Ranije ove godine Jared Cannonier silno nas je razočarao pasivnim pristupom i svima je bilo nejasno zašto izazivač koji čisto gubi ne krene na sve ili ništa u posljednjoj rundi. Pereira je upravo to i napravio, a rizik se višestruko isplatio.

Pobjede nad Stricklandom i Silvom dodatni su bonus u Alexovim argumentima za borca godine. Teško mi je zapostaviti ono što su napravili Alexander Volkanovski i Islam Makhachev u ovoj kalendarskoj godini, ali činjenica da je Pereira ovako brzo došao do titule, da se borio tri puta ove godine i da je nakon samo osam MMA mečeva postao UFC-ovim prvakom, meni su najsnažniji argumenti u ovom izboru.

Sada nam preostaju vaši glasovi, a pojašnjenja vaših odabira rado bismo čitali u komentarima na našoj Facebook stranici. Svoj glas možete ostaviti do 5.1.2023. u 23:59h.

Linker
19. lipanj 2024 15:05