UFC

Borac koji je nokautirao Amedovskog prepričao tešku životnu priču: ‘Otac me stalno omalovažao‘

Joe Pyfer

 Amy Kaplan/Icon Sportswire/Newscom/Profimedia
Joseph Pyfer prošao je ‘‘kroz sito i rešeto‘‘ prije nego je došao do prve UFC pobjede

Jako uspješan UFC debi proteklog vikenda odradio je Joe Pyfer (10-2-0). 26-godišnji američki borac srednje kategorije borio se protiv Makedonca Alena Amedovskog (8-4-0) i završio ga je nokautom u prvoj rundi.

Amedovskom je to bio četvrti poraz u četvrtom UFC nastupu, a posljednja tri upisao je prekidom u prvoj rundi. Vrlo vjerojatno je Pyfer zapravo uručio i otkaz makedonskom borcu, koji će sreću morati potražiti negdje drugdje.

Ali nije niti karijera Josepha Pyfera uvijek tekla glatko. On je još u osmom mjesecu 2020. godine nastupio na Contender Seriesu, a izgubio je od Dustina Stoltzfusa na jako bolan način. Nakon ‘‘slama‘‘ pred kraj prve runde, Pyfer je nezgodno pao i dislocirao je lakat desne ruke.

Pobjedama se vratio krajem iste godine pod okriljem CFFC-a, a ove godine ponovno je dobio priliku na Contender Seriesu. Nokautom u drugoj rundi završio je Ozzyja Diaza i Dana White nagradio ga je ugovorom s UFC-om. Manje od dva mjeseca kasnije, Pyfer je odradio svoj UFC debi i završio ga je sa stilom. Put do prve UFC pobjede ipak nije bio nimalo lak.

‘‘Izgradio sam se nakon tog loma ruka iskreno. Pao sam u depresiju, povremeno sam razmišljao o samoubojstvu i konstantno sam žalio samog sebe. Dopustio sam da me razmišljanja o neuspjehu slome i pomišljao sam: ‘Možda su ljudi u pravu, možda uistinu nisam za ovaj sport‘. Ne znam. Nekoć sam se konstantno ispitivao takvim pitanjima i onima: ‘Zašto ja, zašto baš meni?‘ Bilo je to samosažaljenje i ništa drugo.‘‘, pojasnio je novopečeni UFC-ov borac.

Pyfer je dakle rastao na svojim problemima i nije dopustio da ga oni gurnu u ponor, nego ih je iskoristio da mentalno ojača. Nije to bila prva takva situacija u njegovom životu. Borac nadimka ‘‘Bodybagz‘‘ otvorio je dušu u MMA Houru i otkrio je s kakvim se poteškoćama borio u djetinjstvu. Njegov otac navodno ga je zlostavljao od prve godine života, kako fizički tako i verbalno, sve dok Pyfer nije napustio svoj dom prije nego je završio srednju školu.

‘‘Neću ulaziti previše u detalje, ali doslovno sam odgurnuo svog oca, istrčao sam iz kuće i nikad se više nisam vratio. Sve od tada, on me stalno omalovažao govoreći da ću biti luzer cijeli svoj život. To je dosta uobičajeno za njega i puno je odvratnih stvari koje mi je izrekao. Ali znate što? Kad sam pobjegao od kuće, nisam više imao nikakve zapreke da počnem trenirati MMA. Moj otac mi sve zabranjivao i nisam mogao doći čak niti do vozačke dozvole. Nisam imao nikakve mogućnosti i opcije dok sam živio s roditeljima. Stoga sam se priključio hrvačkom timu, završio sam srednju školu i upoznao sam svog spasitelja. To je bio moj hrvački trener u srednjoj školi, WiLL Harmon. Vjerojatno bih odustao da nisam upoznao tog čovjeka i da se nisam priključio hrvačkom timu.‘‘, otkrio je Pyfer.

Problem s njegovom obitelji nije se doticao samo oca. Pyferova majka također nije bila puno drukčija, a posljednji put s njom je razgovarao prije tri godine. Svoj odnos s njom nazvao je toksičnim i disfunkcionalnim.

‘‘Kad je majka u pitanju, to boli puno više nego ovo s ocem. Ne znam zašto. Možda zbog emocija koje bismo trebali gajiti prema majci. Moja majka me mrzila jer sam bio ‘pljunuta slika‘ svog oca. Bili smo jako disfunkcionalni, verbalno nasilni i tip ljudi koji bi druge spuštali i sputavali.‘‘, rekao je Joseph.

Sve to dovelo ga je do toga da se osjeća poput nekakvog ‘‘frika‘‘. Kad su u pitanju odnosi s ocem, Pyfer povremeno razgovara s njim, ali odnos je daleko od zdravog. 26-godišnjak je unatoč svim tim poteškoćama dogurao do najjače svjetske MMA organizacije i sada može nastaviti loviti svoje snove.

‘‘Uistinu sam vjerovao da ću dogurati do UFC-a. Duboko u srcu sam znao i zato nisam odustajao. Još od osme ili devete godine života govorio sam da ću biti borac i da ću nastupati u UFC-u. I evo, sada sam ovdje. Jako sam zahvalan. Bojim se smrti i uvjerio sam samog sebe da je život jako kratak. Ne želim biti posvađan s ljudima i ne želim hodati okolo i biti uzrujan. Velik dio života bio sam ljutit i nisam uživao u svom djetinjstvu, a to me jako žalosti. Ali tako je, kako je. Sada pokušavam živjeti punim plućima i to je ono što je bitno. Ne smetaju mi ni sve kamere i pažnja usmjerena meni, jer uživam u trenutku. Uživao sam na putu do kaveza, uživao sam u meču, u svakom trenutku procesa, jer ne postoji nešto čime bih se radije bavio.‘‘, zaključio je Pyfer svoju zanimljivu i emotivnu priču.

Njegovo kompletno gostovanje u MMA Houru možete pogledati u videu pri dnu teksta, a iz gore priloženog teksta možete zaključiti da se radi o borcu vrlo zanimljive životne priče.

Linker
21. rujan 2022 08:38