Gilbert Burns umirovio je ‘Kralja Miamija‘: Jorge Masvidal izgledao je nemoćno protiv ‘Durinha‘

Sunaslovna borba večeri privlačila je ogromnu pažnju javnosti uoči UFC 287 eventa. Gilbert Burns i Jorge Masvidal upareni su na eventu u Miamiju. Jorge je u očima mnogih ‘‘Kralj Miamija‘‘, dok je Gilbert Burns Brazilac koji dugo živi na Floridi i također je na neki način nastupao na ‘‘domaćem terenu‘‘. Naravno da je Masvidal uživao ipak veću podršku publike, ali kad su se vrata kaveza zaključala, podrška publike bila je sporedna stvar, a fokus se stavio na vještine dvojice odličnih velteraša.

Očekivalo se da će Burns brzo tražiti borbu u parteru, ali ‘‘Durinho‘‘ se opušteno upustio u obračun u stojci. Lijepom kombinacijom prednjeg i stražnjeg direkta pogodio je Masvidala nakon nešto više od minutu i pol prve runde, a Jorge je nešto rezerviranije ušao u meč. Sredinom runde vidjeli smo prvu konkretniju kombinaciju Masvidala, a završio ju je dobrim desnim ‘‘low kickom‘‘. Nismo pretjerano puno akcije gledali u prvoj rundi, iako se odvijala u stojci. Burns je nekoliko puta čisto pogodio desnim direktom i krošeom, a rundu je okončao rušenjem i s nekoliko udaraca iz gornje pozicije. Time je definitivno i uzeo prvu rundu protiv vrlo rezerviranog Masvidala.

Krenuo je Burns eksplozivno u drugu rundu, unio se u lice Masvidalu i s nekoliko brzih udaraca čak je i poslao Masvidala nakratko na tlo. Bio je to ipak gubitak balansa kod Masvidala, a ne klasični nokdaun. Nastavio je Burns pritiskati, ušao je u ‘‘double leg‘‘ rušenje, visoko je podigao Masvidala i bacio ga je na pod. ‘‘Durinho‘‘ se našao u zatvorenom gardu Jorgea Masvidala i imao je zapravo vrlo komfornu poziciju ako uzmem u obzir da je Burns majstor partera. Masvidal je bio dobro defanzivno zatvoren, čvrsto je držao zatvoren gard i sudac je u par navrata tražio više akcije od Burnsa. Uspio se Masvidal pridići dvije minute prije kraja runde, odradio je jedan dobar ‘‘scramble‘‘, ali Burns se nije odvajao od njega i ubrzo je došao do još jednog rušenja. Druga runda pružila nam je nešto slično što smo gledali u meču između Colbyja Covingtona i Jorgea Masvidala. Dominirao je Burns iz gornje pozicije većinu druge runde. Masvidal se uspio pridići minutu prije kraja runde, a odvojio se tek 30-ak sekundi prije kraja runde. Oba borca djelovala su pomalo umorno, a u jednoj otvorenoj razmjeni pred kraj runde obojica su uspjeli čisto pogoditi desnim krošeom. Burns je ipak čisto uzeo drugu rundu i kročio je ka svojoj drugoj uzastopnoj pobjedi.

Masvidal je trebao prekid u trećoj rundi kako bi izbjegao četvrti poraz zaredom. Henri Hooft savjetovao je Burnsa da se nastavi držati svoje taktike i da mu je jedini zadatak pobijediti u ovom meču. Time je trener pokušao sačuvati Burnsa od upuštanja u nepotrebne otvorene razmjene. Nije Burns ipak odmah tražio rušenje, ali nije ni Masvidal izgledao kao borac kojem treba prekid. Bacio je nekoliko ‘‘low kickova‘‘, ali u otvorene razmjene nije se baš upuštao. Dvije minute unutar treće runde Burns sjajno baca kombinaciju prednjeg i stražnjeg direkta. Masvidal je bio vidno uzdrman, iako je svojim gestikulacijama pokušavao odati dojam da ga Burns nije ugrozio. Brazilac je počeo dominirati u stojci, ali probudio se ipak i Masvidal te je povezao nekoliko dobrih boksačkih kombinacija. Nastavio je Burns s pritiskom, djelovao je osjetno svježije i Masvidala je pogađao ‘‘bombama‘‘. Djelovalo je kao da bi Burns mogao doći i do pobjede nokautom. Nije Masvidal bio niti sjena borca kakav je bio na vrhuncu svoje karijere. Eksplozivnost je nestala, a samim time i nokauterska moć koju je nekoć posjedovao. Burns je 70-ak sekundi prije kraja došao i do rušenja kojim je samo potvrdio svoju dominaciju i rutinski je došao do pobjede.

Iskontrolirao je Burns Masvidala gotovo do samog kraja borbe i bilo je jasno da će doći do pobjede jednoglasnom odlukom sudaca. Sve tri runde Burns je bio bolji, a izdominirao je Masvidala u svakom segmentu borbe. Dvojica sudaca dali su sve tri runde Burnsu, dok je jedan sudac meč bodovao rezultatom 29-28. Uistinu je nejasno koju je rundu Masvidal mogao osvojiti u očima licenciranih sudaca.

Očekivalo se da bi Jorge trebao biti opasniji borac u stojci, ali njegovo vrijeme očito je prošlo, dok Burns djeluje nikad samouvjerenije. Iz prikrajka Burns korača ka novom napadu na titulu, a ovo mu je druga pobjeda zaredom.

Početkom godine lakoćom je prošao kroz Neila Magnyja i završio ga je ‘‘submissionom‘‘ u prvoj rundi. Dva i pol mjeseca kasnije porazio je i Masvidala, a sada ga vjerojatno samo jedna pobjeda dijeli od napada na titulu. U ovaj meč ušao je kao petorangirani izazivač velter kategorije, a nakon borbe je poručio.

‘‘Ja sam možda čak i jedini borac unutar UFC-a koji je spreman boriti se protiv bilo koga ili bilo kada. Leone Edwardsu ili Colby Covingtone, spreman sam boriti se i neću pristati na ništa osim na napad na titulu.‘‘, poručio je ‘‘Durinho‘‘, a poštovanje je odao i Masvidalu kojeg je nazvao ‘‘Kraljem Miamija‘‘ i čovjekom koji je zaslužan za povratak UFC-a u Miami nakon dugih 20 godina.

Joe Rogan zatim je došao do Jorgea Masvidala koji je skinuo rukavice. ‘‘Gamebred‘‘ je istaknuo kako 20 godina traje njegova karijera, ali da se više jednostavno ne osjeća isto unutar kaveza.

‘‘Nadam se da sam inspirirao nekog, nebitno o kojem se području radilo. Ja sam multimilijunaš sada i osigurao sam se do kraja života.‘‘, poručio je Masvidal, a prije nego je bacio rukavice u publiku, održao je i kratki govor u kojem se dotaknuo politike. Kompliment je uputio Donaldu Trumpu nazvavši ga ‘‘najboljim predsjednikom‘‘, a Trump je sve posmatrao iz prvih redova, sjedeći neposredno pokraj Dane Whitea.

Svjedočili smo dakle završetku jedne velike karijere. ‘‘Gamebred‘‘ je odradio čak 52 profesionalna nastupa, a upisao je 35 pobjeda u karijeri. 16 puta slavio je nokautom, a borilišta je dijelio s gotovo svim velikanima svog doba.

2019. godina obilježila je vrhunac njegove karijere. Masvidal je unutar te kalendarske godine upisao tri pobjede prekidom, a redom je porazio Darrena Tilla, Bena Askrena i Natea Diaza. Askrena je nokautirao ‘‘letećim koljenom‘‘ nakon samo pet sekundi borbe i još uvijek drži rekord za najbrži nokaut u povijesti UFC-a. U meču protiv Natea Diaza okrunjen je ‘‘BMF‘‘ titulom, a radi se o izmišljenoj titulu za ‘‘Najopakijeg tipa na svijetu‘‘.

Masvidal se nakon toga dvaput borio i za UFC-ovu titulu prvaka, ali Kamaru Usman bio je bolji u oba navrata. Uslijedili su porazi od Colbyja Covingtona i Gilberta Burnsa, a očito je da Masvidal više ne može parirati najboljima.

Neka uživa u mirovini, zaslužio je!