Trebali smo noćas svjedočiti možda i najvećoj borbi u povijesti UFC-a, onoj između Stipe Miočića i Jona Jonesa. Nažalost, Jones je prije otprilike dva tjedna doživio ozljedu i meč otkazao, tako da je UFC Alexa Pereiru i Jirija Prochazku postavio kao predvodnike spektakla u Madison Square Gardenu.
UFC 295 ponudio je mnoštvo odličnih mečeva, a svi mečevi na glavnom dijelu večeri završili su prekidom. Bilo je uistinu uzbudljivo pratiti jednu ovakvu priredbu, no jednostavno se moramo dotaknuti trenutka o kojemu se i dalje još raspravlja kada je u pitanju glavna borba večeri
Prochazka i Pereira isporučili su ono što se od njih i očekivalo
Budimo realni, nitko nije očekivao da će ovaj meč otići na pet rundi. Kada uzmemo u obzir stil obojice boraca, nije lako za zaključiti da ih u kavezu nećemo dugo gledati u istoj borbi. To se pokazalo i točnim jer je Pereira slavio u drugoj rundi, a ostatak meča je također bio vrlo uzbudljiv.
Prochazka je od početka radio ono što radi uvijek – tražio je kutove iz kojih će napasti Pereiru i tako ga pokušati ugroziti, svojim u najmanju ruku čudnim stilom je prijetnja apsolutno svima. Međutim, Pereira je također radio ono što smo od njega očekivali. Bio je strpljiv te je tehnički savršeno bacao svoje udarce, a već je nakon nekoliko ‘‘low kickova‘‘ nanio ozbiljnu štetu na Prochazkinoj lijevoj nozi.
Prochazka je ipak odlučio ići na hrvanje, a to mu je polazilo za rukom u prvoj rundi. Iako je najavljivao kako će protiv Pereire pokušati dokazati da je najbolji udarač u poluteškoj kategoriji, ipak je bilo za očekivati da će prijetiti i hrvanjem jer je tu ‘‘Poatan‘‘ ipak najmanje potkovan.
Ogromne tenzije, ali bez kapi zle krvi
Pereira i Prochazka su se cijelo vrijeme oko borbe, ali i u samoj borbi i nakon nje, pokazali kao pravi sportaši i veliki ljudi. Niti jedna ružna riječ nije izrečena u cijelom ‘‘fight weeku‘‘ ali ni prije njega, bio je to isključivo natjecateljski duh i čista sportska priča.
Ulaskom u kavez, u dvorani se napetost mogla rezati nožem. Sve oči bile su uprte u ova dva borca, a ono što je još zanimljivije, Prochazka i Pereira nisu skidali pogled jedan s drugoga. Direktno u oči su se gledali od inicijalnih ulazaka u kavez pa sve do zvuka prvog zvona, a gledatelji su znali da se sprema nešto veliko.
Nakon same borbe se također nastavila čista sportska priča i sportski duh, kada su se borci rukovali u kavezu i čestitali jedan drugome. Nije bilo tenzija, frustracije i poziva na instantni revanš, što je izuzetno lijepo vidjeti kada je u pitanju sport na ovako visokoj razini.
Goddard je mogao pustiti još koji udarac, no nema govora o nikakvoj drami i kontroverzi
Nakon primljena dva čista lijeva krošea od strane Pereire, malo je boraca koji bi ostali na nogama. Prochazka tu također nije imun na snagu koju posjeduje ‘‘Poatan‘‘, tako da je vrlo brzo bilo jasno tko će izaći kao pobjednik.
Nakon ta dva krošea, Prochazka se bacio u noge Pereiri i pokušao ga je rušiti, no Pereira je ušao u ‘‘mount‘‘, te je sudac ekspresno prekinuo meč. Da, dojam je da je Marc Goddard mogao pustiti Pereiru da s još jednim ili dva udarca potvrdi pobjedu, iako nema govora o nikakvim kontroverzama.
S ta dva udarca ili ne, Pereira bi svakako iz kaveza izašao kao pobjednik. Izašao bi s pojasom oko struka jer bi se Jiri teško iz donje pozicije u ‘‘mountu‘‘ oporavio od dobivenih udaraca. Također, Jiri se nakon prekida odmah ustao te nije pokazivao znakove koji bi mogli upućivati na to da je bio teško nokautiran, a ni nije bio.
Sudac je korektno odradio svoj posao jer je on u kavezu prije svega da borca zaštiti od njega samoga, no zasigurno bi i Alexu Pereiri bilo draže da se ne ‘‘povlače repovi‘‘ oko ove njegove velike pobjede.
Da, Goddard je možda mrvicu prerano prekinuo meč, no rezultat bi ostao nepromijenjen i da je pustio još nekoliko sekundi. S obzirom da se radilo o meču za titulu, možda je i trebao, no cijela je priča potpuno irelevantna ako uzmemo u obzir činjenicu da je u tom trenutku Pereira već bio pobjednik ovog meča.
