Leon Edwards 24 je minute držao borbu protiv Natea Diaza pod kontrolom, da bi onda u posljednjoj minutu sve stavio na kocku. Ipak, ozbiljno uzdrman izdržao je napade i na kraju slavio podosta uvjerljivo, unatoč velikim problemima u kojima se našao. No, idemo redom.
Obojica su ušli u borbu vrlo oprezno. Edwards je bio onaj čije je kretanje bilo ofenzivnije, no bez pravih napada, tek uz pojedinačne udarce. I tako je prošla prva polovica prve runde. Nakon otprilike tri minute, dobar udarac Natea, koji tjera Edwardsa na hrvanje. Klinč je potrajao otprilike pola minute prije nego su završili na podu, a Englez na leđima Diaza. Pokušavao je doći do pozicije, no Diaz većinu toga dobro brani. 15-ak sekundi prije kraja runde ponovno su na nogama, no bez ijednog udarca.
Otprilike točno do polovice druge runde, izuzev par odličnih Edwardsovih low kickova, također je viđena pasivna akcija, sve do Edwardsovog rušenja. Ponovno je krenuo raditi na boljoj poziciji, no Diaz mu hvata nogu i kreće raditi na poluzi, što je Leon ipak prepoznao i izvukao nogu, nakon čega su ponovno na nogama, ali i dalje bez prave akcije. Pred sam kraj i Nate ulazi u klinč, no to je bilo sve vrijedno spomena. Treća runda napokon je konkretnija. Edwards počinje sve bolje birati udarce i pogađati, što rezultira otvaranjem posjekotine na Nateovom licu. Nekoliko odličnih napada na nogama povezao je s rušenjem minutu prije kraja runde i novom štetom nanesenom na podu te još par dobrih akcija nakon što su se ustala. Bila je to čista i dominantna runda za Engleza.
"Šampionske runde", odnosno onoga što su mnogi mislili da će u ovom slučaju biti "Diaz runde", nisu donijele promjenu kakva bi se očekivala. Zapravo, jesu, ali u korist Edwardsa koji je bio sve dominantniji. Sve pametnije birao je udarce i nanosio štetu, a nije htio srljati ili davati Nateu nikakvu šansu da nešto učini. Malo po malo razbijao je svog protivnika i činio da borba izgleda kao njegova potpuno dominacija.
Pokušao je Diaz nešto u posljednjoj dionici, no Leon je ponovno radio vrlo pametno. I dalje je on držao prvi korak, sjajno birao udarce i sustavno prebijao inferiornog protivnika. Sve do točno jedne minute prije kraja, kad Diaz pogađa svoju poznatu kombinaciju desnog direkta/šamara i lijevog direkta, čime je Engleza ozbiljno uzdrmao. Krenuo je Nate nakon toga po završetak borbe i još nekoliko puta pogodio svog do tada dominantnog protivnika, koji je uključio mod preživljavanja. I uspio je Edwards, izdržao je do kraja borbe, iako je pitanje bi li u tome uspio da je borba potrajalo još pola minute ili dulje.
Tako je uspio izboriti na kraju uvjerljivu pobjedu, 49-46 kod sva tri suca, unatoč tome što se na samom kraju našao u velikim problemima. Pitanje što bi se dogodilo da je Diaz bio malo žešći u završnim napadima, odnosno da mu nije važnije bilo biti Nate nego onaj tko će završiti borbu.
Ono što je najvažniji zaključak je deveta pobjeda Edwardsa u nizu, nešto što bi trebalo biti dovoljno za napad na titulu. A usput je na samom kraju borbe dobio upozorenje kako se nikad ne smije prerano opustiti.
