Ngannou tvrdi da ga milijuni dolara na računu nisu promijenili: ‘I dalje ću podići olovku s poda‘

Mnogi vrhunski borci nerijetko iza sebe imaju sjajne životne priče kojima mogu motivirati mnoge. Nerijetko se tu radi o teškom djetinjstvu, ranom sazrijevanju i pravoj životnoj borbi prije nego su dogurali do vrha borilačkog sporta.

Jedan od takvih je i Francis Ngannou koji je iz Kameruna dogurao na vrh svijeta kad je MMA u pitanju. UFC-ov prvak teške kategorije sada može uživati u plodovima svog napornog rada, a ‘‘Predator‘‘ sigurno ima i milijunske svote na svom bankovnom računu. Unatoč materijalnom bogatstvu, Ngannou je gostujući u ‘‘In the Moment‘‘ podcastu pojasnio kako ga novac nije znatno promijenio te da se neke navike iz doba siromaštva teško brišu.

‘‘Nikada nemate osjećaj da ste u potpunosti uspjeli. Ako ugledam olovku na podu, odmah ću ju podići. Istog trena. Dok sam ja odrastao, za mene je olovka bila poput zlata. Više nisam siromašan, ali ta navika i dalje je tu.‘‘, započeo je Ngannou.

Kamerunac je pojasnio kako je redovno išao u školu bez pribora za pisanje jer nije imao dovoljno novca da si priušti osnovni pribor za školu. Francis ističe kako je osjećaj srama pokušavao pretvarati u osjećaje ljutnje i želje da pokaže svima kako će ipak uspjeti u životu.

‘‘Život me gađao mnogim udarcima na koje u tom trenutku nisam mogao baciti kontru. Život me gurao na dno, a ljudi su sumnjali u mene. Ponekad bi me gledali kao da sam komad smeća. Ponekad bih konstantno bio posramljen, bio sam predmet ismijavanja, a nitko se ne želi družiti s nekim takvim, s dječakom koji nije imao niti olovku. Izbačen sam ponekad i sa sata jer nisam imao pribor za pisanje. Teško i usamljeno, tako je bilo.‘‘, opisao je UFC-ov prvak teške kategorije.

Francis je dakle itekako svjestan kako je odrastati u neimaštini, a kako bi što manje djece u Kamerunu odrastalo na taj način, Ngannou je pokrenuo zakladu kojom pokušava prikupljati određena sredstva za siromašne u rodnoj državi. Nerijetko Ngannou i od svojih susjeda prikuplja korištenu obuću i odjeću i sve to šalje u svoje rodno mjesto.

‘‘Oni su zbunjeni te me ispituju: ‘Je li to za beskućnike ili nekog takvog?‘, a ja im govorim: ‘Ne, ne brinite se, samo mi uručite te stvari‘. Oni ne razumiju sve to.‘‘, rekao je Francis.

Osim materijalne pomoći, Ngannou je sigurno i sredstvo inspiracije mnogima koji odrastaju na isti način, a u Francisu mogu vidjeti kako ništa nije nemoguće, pa čak ako ste i dječak koji si nije mogao priuštiti jednu jedinu olovku.