Pomalo bizaran podatak: Suprugu Ronde Rousey istekao je ugovor s UFC-om sedam godina nakon posljednjeg nastupa

Travis Browne (18-7-0, 9-7-1 UFC) nekoć davno bio je na glasu kao ponajveći talent unutar UFC-ove teške kategorije. U organizaciju je došao sa ‘‘scoreom‘‘ 9-0, a u debiju je nokautirao Jamesa McSweeneyja već u prvoj rundi borbe.

Odmah u drugom meču Browne je uparen s opasnim Cheickom Kongom, a meč je nakon tri zanimljive runde završen neriješenim ishodom. Vidjelo se kako je Browne već tada spreman parirati jako dobrim borcima poput Konga. U naredna tri meča Browne je upisao tri pobjede, a redom je pobjeđivao Stefana Struvea (nokaut u prvoj rundi), Roba Broughtona (jednoglasna odluka) i Chada Grigsa (submission u prvoj rundi).

Brz, atletičan, talentiran za sve segmente MMA-a, Browne je uistinu djelovao kao potencijal za najviše domete. No, u desetom mjesecu 2012. godine po prvi puta osjetio je gorčinu poraza. Legendarni Antonio ‘‘Bigfoot‘‘ Silva tada je bio puno drukčiji borac nego posljednjih nekoliko godina kada samo niže poraze i jeftino rasprodaje ugled. Zastrašujući Brazilac svladao je Brownea nokautom u prvoj rundi borbe.

Mnoge jako zanima kako će izgledati period nakon što veliki talent upiše prvi poraz u karijeri. Hoće li totalno potonuti ili će se ekspresno vratiti pobjedama. Browne je pola godine kasnije upisao sljedeći nastup i za samo 71 sekundu brutalno je nokautirao Gabriela Gonzagu. Odličan način za vratiti se borbama nakon prvog poraza u karijeri. Zapravo, nakon poraza od Silve, uslijedila su tri najistaknutija meča u Travisovoj karijeri.

Nakon pobjede nad Gonzagom, Browne je u prvoj rundi nokautirao Alistaira Overeema, a zatim i Josha Barnetta. Tri borbe s legendama i tri nokauta u prvoj rundi. Uistinu impresivno. Te tri pobjede dovele su ga na korak od napada na titulu. Browne se 2014. godine borio protiv Fabricija Werduma u eliminacijskoj borbi za sljedećeg izazivača, ali meč je izgubio jednoglasnom odlukom sudaca. Bio je to početak Travisove silazne putanje.

U periodu koji je uslijedio nakon tog poraza, Browne je upisao dvije pobjede i čak pet poraza. Svladao je Brendana Schauba i Matta Mitrionea, a gubio je od jako dobrih boraca kao što su Cain Velasquez, Fabricio Werdum (revanš), Derrick Lewis i Alexey Oleinik. Posebno upečatljiv bio je poraz u meču protiv Andreija Arlovskog.

Browne i Arlovski borili su se četiri minute i 41 sekundu, a bila je to ponajbolja runda u povijesti organizacije. Nekoliko preokreta, nokdauni i čista akcija od prve do posljednje sekunde obilježili su ovu borbu, a na koncu je slavio Andrei Arlovski.

Travis Browne u periodu od sedmog mjeseca 2016. godine pa sve do sedmog mjeseca 2017. godine upisao je četiri uzastopna poraza. Alexey Oleink posljednji je borac koji ga je svladao, a Browne nakon tog meča više nije ulazio u kavez.

‘‘Mislim da bi se Travis trebao umiroviti.‘‘, rekao je Dana White nakon tog meča, a dojam je kako ga je Travis Browne čak i poslušao.

Sedam godina prošlo je od tog meča s Oleinikom, a Travis Browne više nije ulazio u kavez. Nije Browne nastupio ni pod okriljem nekih drugih organizacija, što je nerijetko slučaj s borcima koji okončaju ozbiljnu MMA karijeru. No, razlog tome možda leži i u činjenici da je Travis sve do jučer bio pod ugovorom s UFC-om.

Bizaran podatak otkrio je novinar Damon Martin (MMA Fighting). Dakle, sedam godina nakon posljednjeg nastupa u kavezu, Browneov je ugovor istekao i suprug Ronde Rousey sada je slobodan pregovarati s drugim borilačkim organizacijama. 41 mu je godina i nije isključeno da odradi barem još jedan nastup, jer možda ga je upravo taj ugovor s UFC-om kočio u želji za povratkom.

Sličnu situaciju imao je i Georges St-Pierre. Legendarni ‘‘Rush‘‘ planirao je boksati protiv Oscara De La Hoye još 2021. godine, ali UFC je zabranio nastup GSP-ja. Ponajveći borac svih vremena morao je čekati istek ugovora sve do desetog mjeseca 2022. godine, a posljednji nastup u UFC-u odradio je u 11. mjesecu 2017. godine.

Dakle, UFC dugoročno veže borce, a čak i nakon što oni izgube želju za nastavkom karijere u organizaciji, nerijetko moraju čekati još nekoliko godina kako bi dobili odriješene ruke i slobodu nastupanja pod okriljem drugih organizacija.