Quinton "Rampage" Jackson nikada nije bio poznat po umjerenosti. Njegovi nokauti nisu bili samo završni potezi — bili su izjave. Brutalne, glasne izjave koje su često završavale s protivnikom u besvjesnom stanju, a publikom na nogama. No unatoč brojnim spektakularnim pobjedama nad imenima poput Chucka Liddella, Ricarda Arone i Kevina Randlemana, za Jacksona postoji jedan nokaut koji nosi posebnu težinu — onaj protiv Wanderleija Silve.
Njihova je saga bila sve osim obične. Počelo je u PRIDE-u, gdje je Silva dvaput brutalno zaustavio Rampagea, ostavljajući ne samo fizičke, nego i duboke emotivne ožiljke. "Mrzio me jer se nisam bojao," rekao je Jackson, kada se osvrnuo na te rane dane kada je Wanderlei Silva uz Mirka "Cro Copa" Filipovića žario i palio Japanom, a Jackson još uvijek sirovi američki izdanak koji je tražio svoje mjesto među elitom.
Treći čin njihove sage dogodio se u UFC-u, na UFC 92 priredbi. Rampage je tada znao – izgubiti još jednom od Wanderleija značilo bi dopustiti da rivalstvo zauvijek ostane obilježeno njegovim porazima. Umjesto toga, Jackson je pronašao svoj trenutak. U klinču, iz zamaha, pogodio je razorni lijevi kroše ravno na bradu Brazilca. Silva se srušio kao pokošen, a Jackson je stajao iznad njega – ne trijumfalno, nego oslobođeno.
– Moj najdraži nokaut? Protiv Wanderleija Silve u UFC-u. To je bilo osobno, kada sam nokautirao tog gada – izjavio je Rampage u razgovoru za Bloody Elbow.
Godinama kasnije, na Bellatoru 206, došli su i do četvrtog poglavlja – i opet je Jackson bio taj koji je izašao kao pobjednik, još jednim nokautom. Time je konačno izjednačio međusobni skor i zatvorio jedan od najžešćih rivalstava u povijesti MMA-a.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....