UFC

(VIDEO) Prije 15 godina dogodila se jedna od najboljih i svakako najvažnija borba u povijesti UFC-a

Stephen Bonnar i Forrest Griffin
 screenshot
9. travnja 2005. godine UFC je spašen od propasti prema kojoj je u to vrijeme krenuo. Borilačka promocija imala je vjerne fanove, sjajne borce i puno akcije, no nisu uspijevali proširiti polje interesa i probiti se na 'mainstream' scenu. Sve do projekta imena The Ultimate Fighter i njegove priredbe koju je obilježila finalna borba poluteške kategorije između Forresta Griffina i Stephana Bonnara.

2001. godine, braća Fertitta su na nagovor svog prijatelja, borilačkog menadžera Dana Whitea, kupili UFC promociju od dotadašnjeg vlasnika Boba Morovitza. Morovitzu je bilo dosta sklapanja kraja s krajem i odlučio je prodati svoj projekt najboljem ponuđaču. Dva milijuna dolara bila su dovoljna da ga se zadovolji te je UFC postao dijelom Zuffe. Uspjela je Zuffa u nešto više od tri godine napraviti dobar posao. Povećali su broj UFC priredbi, stvorili neke rivalitete i zapravo samu koncepciju promocije. MMA je sve više postajao sport, borci i fanovi postali su vezani uz UFC te situacija više nije bila loša kao prije.

No, Fertitte nisu bili zadovoljni. Bili su puno ambiciozniji od toga i smatrali su kako profit koji im donosi UFC nije vrijedan njihovog uloženog vremena, novca i truda. Počeli su razmatrati prodaju promocije, posebno jer su već tada mogli dobiti desetak puta više novca od onog za koji su promociji kupili. No, još jednom se uključio Dana White koji je od početka vjerovao u projekt te zbog čega su ga braća od početka i postavili na čelu promocije. On je tražio vremena da pokuša ostvariti jedan dodatan projekt. No, bila mu je to posljednja prilika. Lorenzo i Frank su izgubili strpljenje, a osim toga je bitno na njih utjecao njihov otac, kojem se MMA avantura još od početka nije sviđala. Ako ova Whiteova ideja ne podigne sve na jednu višu razinu, UFC će otići u ruke onome tko ponudi najviše i najkonkretnije.

Projekt je nosio ime "The Ultimate Fighter", a White je već u startu upao u probleme oko pronalaska televizijskog kanala koji će s UFC-om producirati te na kraju emitirati. Na kraju je pronašao partnera u Spike TV-u, kanalu pokrenutom nešto više od godinu dana ranije. U njihovom direktoru pronašao je čovjeka koji je također tražio nove i originalne sadržaje, a osim toga je srećom bio ljubitelj borilačkih sportova. Osmišljen je koncept showa. 16 nadolazećih borilačkih nada, podijeljenih u dvije kategorije, natjecat će se za UFC ugovor. I to ne samo međusobnih borbama u Octagonu nego i u nekim drugim aktivnostima. White je u startu odlučio raditi ozbiljno pa je za trenere i vođe timova postavio dvije tada najveće zvijezde u promociji, Randyja Couturea i Chucka Liddella, a dovedeni su borci čija imena tada nisu puno značila. Diego Sanchez, Kenny Florian, Josh Koscheck, Nate Quarry, Chris Leben, Bobby Southwork, Mike Swick te Forrest Griffin i Stephan Bonnar neki su od njih.

Nakon snimanja u jesen 2014., emitiranje je krenulo u siječnju 2015. godine i gledanost je bila iznenađujuće dobra. Fanove je zanimalo kako to izgleda život profesionalnih MMA boraca, a vrlo brzo su se vezali uz njih. Sezona je trajala 12 epizoda tijekom kojih se nisu dogodile samo neke zanimljive borbe, nego je publika mogla vidjeti i niz intrigantnih događaja izvan kaveza pa čak i izvan dvorane. Svojevrsna mješavina "Big Brothera" i borilačkog sporta dobila je svoju publiku, a mjesta u finalu izborili su Diego Sanchez i Kenny Florian u srednjoj te Forrest Griffin i Stephan Bonnar u poluteškoj kategoriji. Ugovor s UFC-om garantiran je bio tek pobjednicima.

Finalna priredba održana je 9. travnja uživo na Spike televiziji, kao prva UFC-ova priredba koja se emitirala na nekom javno dostupnom TV kanalu, a da nije riječ o PPV usluzi. Prvi put je šira javnost dobila priliku popratiti MMA besplatno. Da bi se osiguralo uzbuđenje organizirana je i sjajna glavna borba priredbe, između legende Kena Shamrocka i zvijezde u nastajanju, Richa Franklina. Međusobna borba trenera bila je planirana za UFC 52, koji se održavao tjedan dana kasnije, dok se uvodni program sastojao od međusobnih borbi preostalih sudionika koji su se također nadali tim putem osigurati novu priliku za dokazivanje u Octagonu.

Zanimljivo je svakako navesti i činjenicu kako su fanovi vjerovali da Bonnar ne zaslužuje biti u finalu, odnosno njegovu pobjedu nad Bobbyjem Southworthom smatrali su sudačkom pogreškom. I uistinu, neki opći dojam bio je taj da Bonnar nije napravio dovoljno za pobjedu u toj preliminarnoj borbi. Jesu li tako suci te borbe zapravo indirektno spasili UFC, sad kad znamo što se kasnije dogodilo? Gdje bi UFC bio danas da suci nisu borbu vidjeli drugačije od većine fanova pred ekranima? Pitanja su to na koja ne možemo dati odgovor, ali se možemo itekako zamisliti.

No, na kraju je publika dobila spomenuti program koji se održavao u maloj Cox Pavillion dvorani u Las Vegasu. Sanchez je u prvoj rundi nokautirao Floriana postavši službeno prvi "Ultimate Fighter", a onda su u kavez ušli borci koji su trebali ponuditi duel udarača Griffina protiv parteraša Bonnara, za kojeg se vjerovalo da će samo tražiti priliku odvesti borbu na pod. No, to se nije dogodilo. Umjesto toga, dogodile su se tri runde od po pet minuta otvorene borbe na nogama. Gledanost je pri početku borbe već bila vrlo dobra, no do kraja iste je dvostruko porasla. Dakle, lako je zaključiti kako su ljudi telefonski zvali svoje prijatelje i govorili im da prebace na Spike TV jer se upravo događa nešto ludo. Čak je i repriza idućeg dana, koja prvobitno nije bila planirana nego je naknadno uvrštena u TV raspored, postigla nevjerojatne brojke. Griffin je odnio pobjedu sudačkom odlukom, ali Dana White je ugovor, i sve što je trebalo doći s njim, udijelio obojici.

Broj UFC fanova ovom se borbom povećao i rezultati su se vidjeli već na idućim PPV priredbama, a The Ultimate Fighter postao je platforma za stvaranje novih boraca. Emitirano je preko 30 sezona, a samo neki od boraca koji su do UFC-a došli putem showa su Rashad Evans, Michael Bisping, Nate Diaz, Roy Nelson, Tony Ferguson, Kelvin Gastelum, Robert Whittaker, Ryan Bader, Michael Johnson, T.J. Dillashaw, Michael Chiesa, Al Iaquinta, Uriah Hall, John Dodson, Santiago Ponzinibbio, Yair Rodriguez, Corey Anderson i mnogi drugi.

UFC je tog trenutka počeo rasti i braća Fertitta su napokon mogli biti zadovoljni. Promociju su na kraju 2016. godine prodali za dvije tisuće puta veći iznos nego što su je u početku platili. Griffin i Bonnar postali su članovi UFC-ove Kuće slavnih na račun te borbe, iako je Griffin kasnije došao i do titule prvaka, a i danas je zaposlenik promocije. UFC je 2009. godine izdao DVD "Najboljih 100 borbi u povijesti UFC-a", gdje su se njih dvojica našli na prvom mjestu, a izvan Top 10 takve ljestvice sigurno ne bi bili niti danas, nakon što je održano još toliko velikih borbi, toliko svevremenskih klasika.

Danas je 15. godišnjica trenutka kad se UFC doslovno spasio propasti ili barem promjene koncepcije koja bi došla s novim vlasnicima i kad je krenuo prema onome što je postao danas. Pogledajte sjajno prisjećanje na borbu koja je bila glavni razlog toga. Nevjerojatno je kako se sve poklopilo onda kada je bilo najpotrebnije, kad je samo vizionar poput Dane Whitea još vjerovao da UFC može postati ozbiljan igrač na američkoj sceni borilačkih sportova. Kao i više puta nakon toga, bio je u pravu.

Linker
20. srpanj 2024 01:38