Došao je i taj dan, Stipe Miočić definitivno je s obe noge "zakoračio" u mirovinu! Borilački svijet tek treba postati svjestan ove činjenice - najveći UFC-ov teškaš više nikada neće kročiti u oktagon. Svaki pravi ljubitelj borilačkih vještina, pogotovo Hrvat, treba biti svjestan ove činjenice koja na prvu zvuči tužno, iako smo bili svjesni da je ova odluka ovog 43-godišnjaka neizbježno vrebala.

Tek ćemo biti svjesni

Vrijeme je čudna, i nadasve ljudima neobjašnjiva pojama koju smo prividno uspjeli kvantificirati, a kako ono bude prolazilo - osjećaj tuge će se početi pretakati u osjećaje ponosa i digniteta. Hector Berlioz, francuski skladatelj, jednom je prilikom u neurednoj romantičarskoj sobi na zgužvanom komadu papira napisao: "Vrijeme je najbolji učitelj, ali nažalost - ubija sve svoje učenike".

Svjedoci smo kako odmakom vremena, sasvim drukčije promatramo neke veće događaje ili promjene u borilačkom svijetu, primjerice, odlučna boksačka vladavina Vladimira Klička poprimila je posve drugačije obrise tek desetak godina nakon njegove mirovine. Samim tim, Miočić tek treba poprimiti grandiozniju percepciju u svjetskoj javnost koju itekako zaslužuje.

Impozantna karijera

Ne zaslužuje to samo jer se borio protiv boraca poput Roya Nelsona, Gabriela Gonzage, JDS-a, Marka Hunta, Fabricija Werduma, Alistaira Overeema, Francisa Ngannoua, Daniela Cormiera, i najrecentnije Jona Jonesa, već zbog toga što je od početaka svoje UFC karijere vodio borbu protiv samog UFC-a. To je tih, "statički" jak protivnik koji vas guši nepoštovanjem prema vašem liku i djelu samo zbog toga što se vaš odgoj i karakter ne uklapaju u, ponekad, "šundističku" i manipulativnu medijsku mašineriju.

Unatoč tome, veliki Stipe Miočić uvijek je njegovao urođeni hrvatski ponos i inat. Taj ga je inat uz mukotrpni rad doveo do carskog trona - statusa prvaka najveće kategorije najveće MMA organizacije na planeti! Do spomenutog trona, čvrsto stojeći na zemlji s krunicom oko vrata i šahovnicom na sebi, dolazio je čak dvaput, a devet puta je nastupio u borbama koje su kao ulog imale predmetni pojas.

Njegov otac, Bojan, jednom je prilikom emotivno sročio realno stanje: "Nikad nijedan prvak nije bio ovoliko podcijenjen kao moj Stipe. Nikad kladionice i fanovi, ali ni čelni ljudi UFC-a nisu toliko podcjenjivali prvaka, a precjenjivali izazivača do mjere da su prvaka učinili autsajderom. No takav vam je Dana White i meni se čini da oni vole bajkovite priče."

Stipe Miočić i Dana White u pozadini

ZUFFA LLC./UFC

Veliki Stipe nikada nije bio tip koji je birao protivnike - prihvaćao je borbe protiv hrvača poput "teškaškog" mrava Daniela Cormiera (tri puta), zastrašujućeg udarača Alistaira Overeema i Juniora dos Santosa (dva puta) te u 44. godini borbu protiv po mnogima najboljeg borca ikada Jona Jonesa.

Nije sve u pobjedama, ima nešto i u - srcu

Vatrogasni bolničar, po zanimanju, te je borbe "zaradio" samo putem onoga što se zbivalo u oktogonima. Nisu ga zanimale jeftine populističke "trash talk" razmjene koje su dijametralno suprotne njegovom viteškom porijeklu i odgoju, a upravo je to njegova najveća pobjeda. Čovjek se ne pamti samo po profesionalnim uspjesima, već i onom što stoji iza tih istih uspjeha uključujući i karakter same osobe o kojoj se raspravlja. Sudeći po tom, Stipe Miočić ostat će upamćen kao unikatna ljudska pojava koja je prkosila jednoj eri.

Kako je sam rekao u jednom intervjuu: "Dosta je bilo zaj**ancije, sada kreće pravi život gdje ću morati loviti buduće dečke svoje kćerke."

Nadamo se kako će vodstvo naše države prepoznati o kakvoj se veličini radi. Naime, Miočić je zainteresiran za hrvatsko državljanstvo, te samim tim bi trebao predstavljati strateški interes za promoviranje tradicionalnog hrvatskog identiteta.

U almanasima svjetskih borilačkih kronika ostat će upisano, Stipe Miočić, sin Bojana i Kate - najveći UFC-ov teškaš u povijesti!

Stipu, ako Bog da, će nastaviti s obiteljskim životom za kojeg se i borio. Hvala ti na svemu, ljudino!