Matt Serra nije priliku za napasti titulu UFC prvaka dobio putem rezultata u UFC-ovom Octagonu. Zapravo je, ali ne na onaj normalan, regularan način. Ovaj vrhunski grappler našao se u rosteru četvrte sezone sve popularnijeg The Ultimate Fighter showa. Ta sezone imala je posebnu koncepciju. Za razliku od prve tri sezone, kroz koje su se tražili do tada nedokazani borci za pojačavanje UFC rostera, ovog puta okupljeni su borci koji su već bili članovi UFC-a, no nisu uspjeli doći do titule. Osmorica boraca velter kategorije te osmorica srednje borili su se za poziciju izazivača, odnosno za napad na Andersona Silvu i Georgesa St-Pierrea.
Serra je u tom trenutku već pet godina bio član UFC-a, no upisao je nezavidan omjer od četiri pobjede i četiri poraza. Borci poput Chrisa Lytlea, Dina Thomasa ili Petea Spratta bili su svakako veći favoriti od njega, no on je odlučiti iskoristiti veliku priliku. U prvoj borbi završio je Spratta u prvoj rundi, da bi se onda uspješno obračunao sa Shonijem Carterom, borcem od kojeg je ranije doživio poraz. Uzeo je pobjedu jednoglasnom odlukom nakon tri runde i došao do finala gdje ga je 11. studenog 2006. godine čekao odrađenim borbama trostruko iskusniji Lytle. Lytle je kasnije postao jedan od najvećih osvajača UFC-ovih bonusa, no ovog puta je ostao kratak. Nakon tri sjajne runde, pobjeda je podijeljenom odlukom otišla Serri i on se mogao pripremati za ono što će mu 7. travnja, odnosno pet mjeseci kasnije ponuditi Georges St-Pierre. Zapravo, to je saznao tek tjedan dana kasnije, budući da je tada GSP nokautirao Matta Hughesa, osvojivši titulu po prvi put.
Nije to bio GSP kakvog se mnogi sjećaju iz dana njegovog najvećeg zvjezdanog statusa. Bio je to mladić od tek 26 godina, ali u fantastičnoj formi. Ne samo da je titulu osvojio tako što je high kickom nokautirao ikonu poput Hughesa, nego je i prije te borbe nanizao strašna imena. Jasona Millera, Franka Trigga, Seana Sherka i BJ Penna. Osim toga, bio je taj GSP drugačiji borac. Agresivan, atraktivan, raznovrstan. Fanovi su jednostavno obožavali mladića iz Kanade i nitko nije vjerovao da Serra ima ikakve šanse. Osim toga, Serra do tada nikoga u karijeri nije nokautirao. Hrvanje mu također nije bilo jača strana. BJJ vrhunski, ali kako će GSP-a odvesti u parter? A ovaj nikako nije lud tamo otići sam. Ukratko, Serra je bio unaprijed pokopan. St-Pierre bio je mlađi, brži, raznovrsniji, boljeg boksa i nevjerojatne borilačke inteligencije. Tko bi očekivao da ga jedan borac koji je četiri puta ranije gubio može ugroziti. Kladionice nikako. Serra je u kratkom vremenu postao i do danas ostao jedan od izazivača s najvećih tečajem na njegovu eventualnu pobjedu. Tko je vjerovao u njega, tog se dana na kraju mogao obogatiti.
Deset centimetara niži Serra od početka je zauzeo sredinu kaveza, što je bio način borbe na koji Georges nije imao ništa protiv. Vrlo lagan na nogama, kružio je i tražio prostor za svoje direkte. Serra je znao da mu je jedina šansa na kraćoj distanci, no u pokušajima prilaska većinom bi primao udarce nakon kojih bi GSP odmah bježao na sigurnu distancu. Gotovo dvije minute nije Serra napravio ništa osim nekoliko low kickova. S druge strane, nije niti GSP, ali izgledao je sigurnije. No, onda Serri prolazi desni kroše koji u početku nije izgledao ozbiljno, ali GSP je u kasnijoj analizi borbe rekao da ga je itekako osjetio. Prošla je još jedna minuta ispitivanja snaga kad Kanađanin pravi pogrešku. Preuzeo je sredinu kaveza i u jednom trenutku krenuo naprijed sa spuštenim rukama. Serra je dočekao taj poklon i odmah pogađa još jedan desni kroše nakon kojeg GSP gubi kontrolu nad nogama. Osjetio je to Matt i odmah napao te poslao GSP-ja na pod. Ustao se prvak i nastavio, no za razliku od onoga što bi napravio iskusniji GSP, nije tražio klinč i hrvanje nego je krenuo uzvraćati. Serra je vidio da je to "sad ili nikad" prilika i napao je svime što je imao u svom repertoaru. Srećom po njega, uzdrmani St-Pierre nije bio dobro pokriven, udarci su prolazili i uskoro je završio na leđima, a Serra u "full mount" poziciji odakle je završio borbu.
Odjednom je UFC imao novog prvaka kojeg nitko nije očekivao. Veliki autsajder došao je do titule pod vodstvom svog tadašnjeg trenera, a kasnije partnera s kojim je stvorio nekoliko boraca svjetske klase, Raya Longa. Nije Serra dugo bio prvak, godinu dana kasnije, u njegovoj prvog obrani, GSP mu se osvetio dominantom pobjedom prekidom pred kraj druge runde. No, tih godinu dana mogao je Matt uživati u pojasu prvaka i statusu borca koji je napravio nemoguće. Nije se dugo borio nakon spomenutog poraza. Samo tri puta, pobijedivši Franka Trigga i izgubivši od Matta Hughesa te od Lytlea u revanšu. No, zahvaljujući svemu postao je MMA ikona i mnogi će se 7. travnja svake godine vraćati na ovaj događaj.
GSP je nakon ovog poraza postao velikan koji poraz više nikad nije osjetio. Naredao je 13 pobjeda te je završio karijeru s 26-2 omjerom, kao prvak dvije različite kategorije. Da se htio dalje boriti, gledajući u kakvoj se formi prvi put umirovio (vratio se samo 2017. za borbu protiv Michaela Bispinga), njegov je omjer mogao i trebao biti puno impresivniji. Kako god bilo, ostat će zauvijek jedan od najvećih boraca u MMA povijesti. No, i najveći imaju trenutke kad su pali, da bi se nakon toga podigli i postali još bolji. Georgesu je takav trenutak priuštio Matt Serra.
